Zlata Vucelić

Portreti umjetnika ili djece i mladeži, fotografije Zagreba, otok, Međugorje, jezero, putovanja, hommage a Josef Sudek, neke su teme koje već 34 godine snima samozatajna hrvatska fotografkinja Zlata Vucelić. Možemo se upitati ima li u tim tematskim cjelinama nešto zajedničko. Reći ćemo: ima. To je ona vrst fotografije koju bi uvjetno mogli nazvati “osjećajnom fotografijom”.

Umjetnica o čijem se osobnom životu, barem javno, malo zna. Njezin ćemo život stoga promatrati samo kroz fotografiju kojom se bavi već 34 godine. Neovisno što fotografira (portrete, mrtvu prirodu, krajobraz, grad) uvijek, rekao bih, snima ljudske osjećaje. Moramo, međutim, reći da svojim fotografijama kod promatrača pobuđuje osjećaje, ma – eksploziju osjećaja! Između slike i promatrača rađa se fini emocionalni odnos. Uvijek se nastoji otkriti nešto novo, nikad konačno. Čarobno je kako u tome uspijeva. Sve podređuje tom naumu, pa i fotografsku obradu. To su fotografije tišine i smirenosti. Sve djeluje kao slučajno, kao zaboravljeno i nađeno. Međutim sve je pomno pripremljeno za snimanje, da bi u konačnici djelovalo toplo i tako sjetno. To je umijeće fotografske osjećajnosti u čemu je gospođa Vucelić tako bliska slavnom češkom fotografu Josefu Sudeku.

Iznimno, nećemo komentirati ove radove, što redovito činimo. Želimo da im se u potpunosti posvetite, da  ih osjetite..

vuceli__1

vuceli__2

vuceli__3

vuceli_4

vuceli_5

vuceli_6

vuceli__7

odabrao: Krešimir Mikić