Zamrzavanje pokreta ekspozicijom

Ovo je prilično jednostavna lekcija za koju nam treba stativ, fotoaparat i malo poznavanja ekspozicije.

Vrlo često znam dobiti pitanje koje glasi – kako dobiti cijelu sliku oštru, a da samo objekt u pokretu bude ‘razmuljan’. Kod početnika u fotografiji, ali i onih iskusnijih, to može biti prilično zanimljivo otkriće koje pak rezultira sijasetom kreativnih trenutaka.

Ovo je prilično jednostavna lekcija za koju nam treba stativ, fotoaparat i malo poznavanja ekspozicije.

Kod snimanja kratkom ekspozicijom, primjerice 1/500 sekunde, senzor je osvijetljen samo jedan petstoti dio sekunde, dakle prilično malo vremena i kad bi sagledali svijet kroz tako mali vremenski pomak izgledalo bi kao da sve miruje, odnosno miče se, ali izuzetno sporo.

Slijedeća fotografija (Slika 1) prikazuje zamrzavanje vozila u jednoj petstotinki sekunde. Znači put koji vozilo, nekom prosječnom brzinom od cca 60ak kilometara na sat, prođe je toliko mali da se mjeri u milimetrima.

Slika1: 1/500 sekunde

S naše točke gledišta ta udaljenost je nevidljiva i dobivamo takozvanu ‘zamrznutu’ situaciju, odnosno prolazak vremena je toliko mali da nam je glavni objekt – oštar.

Nastavno na teoriju ‘prolaska vremena’ smanjimo li ekspoziciju na 1/3 sekunde, slika se znatno mijenja (Slika 2 i 3). Okolina nam je i dalje prilično oštra, barem onaj dio okoline koji je statičan, ali naš glavni limeni protagonist se prilično ‘razmuljao’ po fotografiji. Duljina te ‘muljaže’ nam na svojstven način opisuje put koji je vozilo prošlo u vremenu od jedne trećine sekunde.

Slika 2: 1/3 sekunde, tamno vozilo

Povećamo li ekspoziciju na jednu sekundu, ‘muljaža’ će biti još dulja, ali i slabije uočljiva, odnosno prozirna.

Matematički i fizički to je vrlo jasno – ako imamo istu ‘količinu fotona’ koje nam reflektira vozilo te ako ih razlijemo na površinu 1×1 centimetar onda je njihova debljina znatno veća nego kad ih razlijemo na površinu od recimo 5×1 centimetar. Jasno?

Slika 3: 1/3 sekunde, svijetlo vozilo

Znači ako bi ostavili ekspoziciju od 10 sekundi, naš auto se uopće ne bi vidio na fotografiji. Primjetna bi bila možda lagana bijela sjena kroz cijeli opseg njegove putanje na fotografiji. Nešto slično je prikazano na slici 3.

Za početak i za vježbu najbolje je koristiti takozvani režim prioriteta ekspozicije – S ili Tv. U tom režimu fotoaparatu zadajemo proizvoljnu ekspoziciju, a on će sam, sukladno njoj, odabrati ispravni otvor blende kako bi fotografija bila ispravno eksponirana.

U slučaju da fotoaparat nije u mogućnosti ispravno eksponirati fotografiju slijedeće što možemo napraviti je podesiti ISO vrijednost, a ako pak se radi o sunčanom danu i vaš ISO je minimalan, odnosno 100, onda je jedini način za izradu duljih ekspozicija korištenje takozvanih ND filtera, odnosno filtra koji zatamne kadar ili kako se to u fotografskom žargonu veli – skidaju blendu jer u protivnom dobivamo preeksponiranu fotografiju.

Spomenuo sam na početku da nam treba stativ. Naravno, ako radimo s dužim ekspozicijama onda svakako fotoaparat stavljamo na stativ ili neku fiksnu podlogu.