Zagreb – Jelena Blagović – Introverzije

U srijedu, 13. travnja 2011. u 19 sati, u galeriji Kula Lotrščak, Strossmayerovo šetalište 9, u organizaciji Galerije Klovićevi dvori, a u sklopu programa Snapshot/ Brzo okidanje 2011, otvara se izložba fotografija Jelene Blagović pod nazivom Introverzije

U srijedu, 13. travnja 2011. u 19 sati, u galeriji Kula Lotrščak, Strossmayerovo šetalište 9, u organizaciji Galerije Klovićevi dvori, a u sklopu programa Snapshot/ Brzo okidanje 2011, otvara se izložba fotografija Jelene Blagović pod nazivom Introverzije.

Fotografije su originalno izložene u lightboxovima / svjetlećim kutijama, formata 66 x 66 cm.

Izložba će biti otvorena od 13. do 23. travnja 2011.
Radno vrijeme galerije je radnim danom od 17 do 19 sati, a subotom i nedjeljom od 12 do 14 sati.

O seriji fotografija “Introverzije”:

Nepoznati prostori, nereferentne forme i jedna boja nadilaze prepoznatljivi objekt, odlučujući trenutak i konvencionalnu perspektivu. “Introverzije” meni predstavljaju privatni mentalni i emocionalni prostor. Iako polazim od postojećih predložaka koje sama stvaram, materijalno postojanje fotografiranog objekta nije relevantno.
Kada mi stvarnost prestaje biti važna i prepoznatljiva, igru između pogleda i mogućnosti doživljaja pretapam i postaje beskonačna. Privaćajući činjenicu da sve što vidim nije uvijek istinito i stvarno, u ovom trenutku, možda više nego ikada, svjesna sam mogućnosti zabluda i potpunog pomanjkanja istinitosti. “Introverzije” su moje nepoznanice u njihovoj vlastitoj stvarnosti.

Jelena Blagović

Introverzije

Ostavljaju li pogledi ubodne rane?
Koliko se duboko može prodrijeti pogledom? Kako doživljavamo takva prodiranja? Kao agresiju? Kao užitak? Kao sreću spoznaje? Mogu li prodrijeti u svoju nutrinu a da ne pocijepam vlastitu jezgru? Mogu li pogledom, koji sam ja sama, pogledati tamo odakle pogled izvire? Pretpostavlja li pogled u vlastitu nutrinu otuđenje pogleda? Ili možda osamostaljenje pogleda? Otkidanje pogleda, njegovo odvajanje od tijela. Takav osamostaljeni pogled postaje alatka, instrument, a ako pristanemo na tezu da se radi o svojevrsnoj agresiji, onda i oružje.
Kamera je u tom slučaju posrednik. Ona je alatka za izlazak iz sebe. Ona je ta koja nam omogućuje da sami sebe gledamo. Da svoj pogled odvojimo od vlastitog oka i da pogledamo u njegovu nutrinu. Kamera nam omogućuje da postanemo primatelj vlastitog pogleda. Može li nas to približiti samima sebi ili nas vodi u autoreferencijalni bezdan? Sasvim sigurno možemo reći da preusmjereni pogled snažno djeluje na naš sustav mišljenja, na naše imaginarno. Bez sumnje, posljedice su direktne i nesagledive. Potreban nam je potpuno novi sustav da bismo uopće naznačili konture onoga što je ta vektorska inverzija izazvala.
Bi li ponutrivanje bio dobar prijevod introverzija ? Možda jedan od mogućih. Ne sasvim precizan. Nedostaje mu akcija, prodor. Nedostaje pogled. Što je to u što gledamo? Ne znamo u što je Jelena Blagović usmjerila svoj objektiv da bi snimila te duboke plave prosjekline, površine i nanose… Ne znamo gdje je i kako našla ta bogata kleinovska plavetnila koja neizbježno označavaju duhovnost, ali i prostor bez granica. Oslikavaju ono neiscrpno, ali i usisavajuće… Nije važno koji je to komadić, i koliko je duboko u njega trebalo ući da bi se našao baš taj kadar, baš taj reljef plavih slojeva sjajne materije, baš ta struktura otjelovljene duboke misli.
Nije važno što je ni gdje je, ali je silno važno da zaista postoji u registru takozvane materijalne stvarnosti. Ono što gledamo je fotografija! Fotografija je otisak stvarnosti na fotoosjetljivoj materiji, mehanički proizvedena slika!
Prodirući vrlo duboko u strukturu pojavnosti Jelena Blagović prodire duboko u samo bit fotografije. Njena su istraživanja podjednako introverzije u strukturu vlastite osobnosti koliko i u začudni neuhvatljiv karakter fotografije.
Mogli bismo reći: Ne pitajte što fotografija pokazuje, ona bilježi nutrinu snimateljice! Ta nutrina je zavodljiva, bogata, mistična, nedohvatljiva… I to ne bi bila laž, ali bi, unatoč raskošnoj poetičnosti, bila samo djelomična istina. Onaj istiniti iskaz koji će – bez obzira na potpunu ispravnost – suprotnu stranu navesti na krivi trag.
Jesu li pred nama Introverzije fotografkinje ili fotografije? Jelena je napravila višeznačan rad. Otvoreni multifacetni pristup uvjetuje narav onoga u što gledamo. Čas gledamo u nutrinu fotografkinje, a čas u samu bit fotografije, i pitamo se što je zapravo Jelena snimila.
Njezin se autorski govor tako meko i logično pretapa iz prvoga lica vrlo osobne priče u strastvenu znatiželju mlade žene koja je život posvetila fotografiji i koja je spremna zaroniti do kraja ne bi li otkrila pravu narav njezine neuhvatljivosti! To nekontrolirano prelijevanje forme iz dokumentarne bilješke komadića stvarnosti u prepoznatljiva vrenja misaonih doživljavanja do briljantnoga svjetlopisnog zapisa teorijske misli, baš samo to nekontrolirano titranje dovodi nas najbliže pravoj naravi fotografije.
Fotografija neprepoznatljivog referenta pokušava nas natjerati da je gledamo drukčije. Već sasvim nestrpljivim glasom upozorava da je plod drukčijeg mišljenja, da nije metafora i da je njezina moć u mehaničkom otisku pogleda. Taj pogled nije organske prirode, jer ono što gledam u introverzijama nije prošlo kroz Jeleninu zjenicu već kroz mehaničko oko njenog objektiva.
Jelena Blagović ispituje samu bit fotografske slike. Približava joj se kroz vlastitu nutrinu jer je to jedini put koji nam je dan. Svijet mogu dodirnuti samo vlastitim tijelom, doživjeti svojom nutrinom i vidjeti samo svojim okom. A onda se dogodila fotografija! I mogla sam izići iz sebe, pogledati u svoje oko. Taj pogled je moj pogled, ali usmjeren prema meni samoj.

Marina Viculin

ŽIVOTOPIS:

Jelena Blagović rođena je 1983. godine u Zagrebu.
Završila je Fotografski odjel u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, nakon čega upisuje dvogodišnji studij fotografije u Istituto Superiore di Fotografia e Arti Visive u Padovi, Italija.
Školovanje nastavlja u Velikoj Britaniji gdje završava dodiplomski i diplomski studij umjetničke fotografije na University of Westminster u Londonu i stječe diplomu magistra fotografije. Dobitnica je stipendije David Faddy Scholarship za akademsku izvrsnost.
Zaposlena je kao umjetnička asistentica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku snimanja, Katedra za fotografiju.
Izlagala je na brojnim izložbama u Velikoj Britaniji, Kini i u Republici Hrvatskoj.