Zagreb – izložba fotografija: Željko i Milan Krčadinac Flock – BABINJAK

Ova izložba je pokušaj usporednog prikaza fotografiranja istog motiva od strane oca i sina s odmakom od punih 40 godina sa svim konceptualnim i dobnim razlikama i sličnostima.
Oba autora obavila su snimanje analognim fotoaparatima u dobi kada su navršili 20 godina (otac 1955., sin 1995. godine), pa budući da je njihova dobna razlika 40 godina, sinovi snimci sada su stari oko 20, a očevi oko 60 godina.

Katalog izložbe možete pogledati ovdje.

Sin

MIRAN KRČADINAC FLOCK
Akademski snimatelj (diploma ADU, Zagreb), rođen 1975. godine.
Pet godina radio je kao snimatelj HTV-a, a posljednjih desetak godina za produkcijske kuće Digimark.
Snimio je dvadesetak dokumentarnih filmova te igrano-dokumentarni serijal za dječji program HTV-a. Pretežno snima različite TV emisije (suradnik TV kuća Euronews i EuroparlTV), te namjenske, reklamne i kratke igrane filmove.
Za svoj snimateljski rad na dokumentarnom filmu „City Folk“ (HTV,2004.) dobio je veliko priznanje osvojivši Prix Circom, međunarodnu nagradu europskih televizija.
Član je Hrvatskog društva filmskih djelatnika.
Živi i radi u Zagrebu.
[email protected]

„Govoreći o Miranovim fotografijama, možemo govoriti o socijalnom realizmu. Zadnji ostaci zagrebačkog Babinjaka, kupališta uz Savu, kroz njegove crno-bijele fotografije čine se kao iz nekog davno prošlog razdoblja. U datum nastanka, devedesete godine, smješta ih tek izbledjela fotografija Tuđmana i Ivana Pavla II na zidnom kalendaru. Nostalgija, sjetno zadovoljstvo uz partiju bele u kasno ljeto, uglavnom, život ljudi koji žive u vlastitom mikrouniverzumu, a pritom su posve opušteni pred fotografom, kojeg primaju kao jednog od svojih: pred njim spavaju, šišaju se, hrane mačke … „
(Patricia Kiš)

Riječ autora
Ranih 90-tih godina sam kao mladi fotograf i student snimanja hodao Zagrebom u potrazi za zanimljivim prizorima. Na Savi su se tada još nalazili ostaci baraka zagrebačkog kupališta „Babinjak“. Bili su vidljivi tragovi urušavanja, a dio je izgorio u požaru. Tamo sam naišao na ove drage ljude, koji su mi na moju sreću dopustili fotografirati njihove intimne trenutke opuštanja.

Otac

ŽELJKO KRČADINAC (FLOCK)
Profesor geografije, rođen 1935. Kao djelatnik zrakoplovnih kompanija proputovao je mnoge zemlje svijeta. Cijelog života bavio se fotografijom, povremeno i kao dopunskim zanimanjem, tako da mu je objavljeno ukupno više od 2000 kolor fotografija  u brojnim monografijama, udžbenicima, atlasima, časopisima, prospektima, kalendarima itd. Posjeduje i arhiv snimaka pretežno geografsko-turističkog sadržaja iz Zagreba, Hrvatske i zanimljivih motiva sa svih kontinenata. Nakon umirovljenja intenzivno izlaže na svjetskim žiriranim izložbama fotografija: 65 njegovih različitih snimaka prihvaćeno je ukupno 170 puta na 63 međunarodna salona s FIAP patronatom u 20 zemalja svijeta i osvojilo desetak nagrada. Zbog toga je dobio počasna zvanja  AFIAP (Artiste) i EFIAP (Excellence) od FIAP-a, Međunarodne federacije umjetničke fotografije. Najznačajnija njegova serija fotografija „Pogledi s mog prozora“ (na Ilicu) nastajala je kroz 50 godina.
Član je fotoklubova Zagreb i Croart i udruge Fotogard.
[email protected]

Riječ autora
Ovdje izloženi moji striktno dokumentarni snimci  služe samo kao topografska dopuna intimističkim fotografijama moga sina Mirana. Nastali su punih 40 godina ranije (oko 1955.), na samom početku mog fotoamaterizma, u doba kada je zagrebačko kupalište na Savi „Babinjak“ (djelomično izgorjelo 1993., srušeno 1996.) bilo još u punom pogonu. Za razliku od danas, ljudi su se tada još rado „slikali“. Fotografa je bilo malo, a ja sam bio jedan od rijetkih, koji je upotrebljavao kolor film. Ti kolor dijapozitivi su s vremenom dosta izbledjeli, ali zahvaljujući fotoshopu to se moglo znatno popraviti. Anomalija, da su stari snimci u boji, a novi crno-bijeli, samo je prividna, jer danas je crno-bijela fotografija opet u modi. Na mojim slikama vidljivo je još nešto za razliku od današnjice – debelih ljudi gotovo i nema. Usred većine mršavih “ žgoljavaca“, na slikama se ističe jedan prirodni bilder, veslač-spasilac s nadimkom „Tarzan“, naravno vrlo popularan kod ženskog roda.Dodao sam i nekoliko istodobnih snimaka s ondašnjeg kupališta Bundek.