Zagreb – izložba fotografija: “Socijalistički realizam u hrvatskoj fotografiji”

U utorak 8. svibnja 2012. godine s početkom u 19.30 sati otvara se u Fotoklubu Zagreb izložba fotografija specifične povijesne tematike “Socijalistički realizam u hrvatskoj fotografiji”. Tematiku će pokriti šezdesetak fotografija iz Zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb. Fotografije su nastale u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

Izbor fotografija i postav izložbe pripremio je voditelj zbirke i tajnik Fotokluba Zagreb mr.sc. Vladko Lozić. Odabrane fotografije svjedoče o povijesti našeg društva ali i umjetničkim dosezima tadašnjih fotografa. Ovakva izuzetna izložba ne viđa se često, stoga nemojte propustiti priliku nego dođite na otvoerenje.

Izložba ostaje otvorena do 20. svibnja, a može se pogledati svaki radni dan unutar radnog vremena Fotokluba Zagreb.

Tekst katalog (napisao Vladko Lozić)

Poznato je da su tijekom ljudske povijesti, od najstarijih poznatih civilizacija pa do današnjih dana umjetnost i kultura bile podvrgavane društveno-političkom diktatu vladajućih klasa.

Zvuči gotovo apsurdno da je u ogromnom carstvu još duboko feudalne Rusije izvedena godine 1918. u svijetu prva socijalistička revolucija. Ta Oktobarska revolucija presudno će utjecati na svekolika zbivanja 20-og stoljeća pa tako i na umjetnost. Najprije samo u Sovjetskom savezu, već u 20-im godinama, kada započinje proces nastanka “proleterske proze” pa nadalje do svekolikog Staljinovog diktata u svim oblicima socrealističke kulture i umjetnosti.

Pobjedom u Drugom svjetskom ratu Sovjetski savez širi svoj utjecaj na zemlje tzv. Istočnog bloka, kamo je pod njegovom dominacijom barem u početku pripadala i novo osnovana Federativna Narodna Republika Jugoslavija.

Stvaranjem nove Jugoslavije dolazi do korjenitih društveno političkih promjena na tim prostorima. Stvorena je nova državna tvorevina zasnovana na doktrini socrealizma, a po uzoru na “veliki i bratski Sovjetski savez”. To će značiti da će novo društvo baciti svoje težište na tešku industrijalizaciju i elektrifikaciju zemlje. Da bi se to moglo postići trebalo je hitno podići opću tehničku razinu najširih masa stanovništva što će rezultirati osnivanjem organizacije Narodne tehnike.

No trebalo je i razviti najširu propagandu u korist novog društvenog poretka. Fotografija i fotografi naći će tu svoje mjesto i ulogu. Radi toga već godine 1949. u Beogradu je osnovan Foto-savez Jugoslavije. Analogno Foto-savezu Jugoslavije osnovani su po pojedinim Republikama i republički fotosavezi. Iz tako stvorene organizacije regrutirali su se fotografi-reporteri kojima je bio zadatak snimati događaje ali samo po zadatku u službi vladajućeg poretka.

Oni će se tada naći u vrlo teškom položaju. Trebalo je slaviti radna dostignuća i uspjehe novoga društva ali pri tome “prekinuti s preživjelim i starim shvatanjima umetnosti radi umetnosti, radom bez sadržaja, sladunjavim i nerealnim prikazima, traženjem efekata radi efekata. Fotografija treba da bude verni izraz gigantskih napora naših naroda u izgradnji novog i srećnijeg života”.

Doktrina stvaranja novog svjesnog lika socijalističkog građanina, na samom početku, odmah poslije rata bila je izuzetno tvrda. Socrealistička fotografija stvarana po direktivama i diktatu vladajućih društvenih struktura, trebala je postati fotografija sutrašnjice, fotografija novog idealiziranog svjetskog komunističkog poretka.

Interesantno je da su sve velike diktature imale u svojoj biti slične ideje, ali su sve doživjele jadan završetak. I s jugoslavenskom socrealističkom fotografijom bio je sličan slučaj.

Fotografi i reporteri po svojoj savjesti i uvjerenju oduprli su se takovim direktivama.

Glavni udarac i pobuna protiv dirigirane umjetnosti došla je već godine 1948. iz Osijeka, dakle godinu dana prije izlaska prvog broja časopisa Fotografija iz Beograda. Mjeseca srpnja 1947. u Osijeku se počinje tiskati novi časopis pod nazivom Naša fotografija. Časopis je bio zamišljen kao službeno glasilo svih fotografskih sekcija pri obrtnim zborovima FNRJ, kao i Prosvjetnog odbora fotografa FNRJ. Vlasnik i izdavač časopisa bio je Obrtni zbor iz Osijeka, Sekcija fotografa. U prvim godinama tiskanja časopisa glavni i odgovorni urednik bio je Nikola Szege.

U svom uvodniku u prvom broju ovog mjesečnika Szege se nedvosmisleno zalaže za umjetničku fotografiju i kaže: “Taj naš list ima poziv da se bavi uglavnom umjetničkom fotografijom, namijenjen je dakle svakome, koji se interesira za tu granu umjetnosti”.

U to vrijeme bila je to velika hrabrost što danas treba istaknuti s poštovanjem.

I sada, još samo nekoliko riječi o tom časopisu. U trećoj godini izlaženja časopis preuzima i dalje tiska FOZA iz Zagreba, Zadruga fotografskih obrtnika NR Hrvatske. Taj se časopis po svojoj kvaliteti bitno razlikovao od časopisa Fotografija Fotosaveza Jugoslavije. Pisan latinicom, na hrvatskom književnom jeziku, nije se smio ni mogao dugo održati, pa nakon nekoliko godina prestaje izlaziti.

Međutim, gotovo da nema fotografa koji je javno nastupao od druge polovine 40-ih i tijekom 50-ih i 60-ih a da nije barem napravio poneko djelo s obvezatnim značajkama socrealizma. Ova tematski idealizirana komponenta godinama će biti pratilac gotovo svim ostvarenjima na području likovnih umjetnosti, pa tako i fotografije.

Pažljivom analizom fotografija hrvatskih autora, a to su pretežno bili fotografi iz Fotokluba Zagreb, objavljivanih u prvih nekoliko godina izlaženja Fotografije, već u drugoj polovini četrdesetih godina, dolazimo do zanimljivih zaključaka. Tek je jedna trećina svih objavljenih radova bila po narudžbi režima, tj. odgovarala novoj socrealističkoj stvarnosti. Preostale dvije trećine objavljenih radova predstavljale su slobodne teme s umjetničkim ambicijama. Pa i ona jedna režimska trećina izrađena je po svim kriterijima klasične kompozicije, i radi toga ima izuzetnu estetsku, umjetničku i dokumentacijsku vrijednost.

Sukob s Informbiroom i načelni raskid sa staljinizmom nije ukinuo odmah i ključne zahtjeve socrealizma. Tek je Ljubljanskim referatom Miroslava Krleže, godine 1952., začeo izričit raskid s idejom politički podređene književnosti i umjetnosti uopće, a postupna je liberalizacija, potkraj 50-ih i tijekom 60-ih, dovela do uobličavanja izrazitog otpora svakom političkom podvrgavanju umjetnosti, te se otad naziv socrealizam uporabljuje s izrazito negativnom konotacijom.

Bitka za slobodu umjetničkog izražavanja bila je dobivena.

Na ovoj našoj klupskoj izložbi, postavljenoj iz Zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb predočeni su radovi članova našega Kluba od 40-ih do 60-ih godina prošloga stoljeća: Mladen Grčević, Aleksandar Kukec, Mitja Koman, Ivan Medar, Milan Pavić, Drago Rendulić, Ante Roca, Zlatko Šurjak i Vilko Zuber.