Zagreb – izložba fotografija: Petar Dabac – Japan 1994.

3. prosinca 2012., u okviru ciklusa: LUKA MJEDA PREDSTAVLJA HRVATSKE FOTOGRAFE, u Galeriji Modulor biti će izložen ciklus od pedesetak fotografija autora Petra Dabca.

Petar Dabac fotografijom se počinje baviti 1960. surađujući u atelijeru Toše Dabca, čije vodstvo preuzima nakon Tošine smrti 1970. godine.

Kao samostalni umjetnik djeluje od 1966., od 1970. je član ULUPUH-a. U razdoblju od 1980. do 1987. godine u galeriji osnovanoj u sklopu Atelijera Tošo Dabac organizira četrdesetak fotografskih izložaba domaćih i stranih autora.

Šezdesetih godina radi serije crno bijelih portreta umjetnika, znanaca, prijatelja, predstavnika umjetničke scene s čime nastavlja idućih desetljeća. Sedamdesetih je godina dio generacije koja unosi konceptualni pristup u fotografiju, izrađuje prostorne instalacije, eksperimentira s fotokopijama i fotogramima. Godine 1982. objavljuje mapu fotografija Osjećaj prirode na kraju XX. stoljeća (17 fotografija) uz predgovor Annie Le Brun. U drugoj polovini 80-tih izrađuje ciklus portreta u boji. Od godine 1990. započinje fotografski dnevnik koji je do danas svojevrsni work in progress.

 

Iz teksta predgovora, Petar Dabac, JAPAN, 21. siječnja do 14. veljače 1994.

Prvog Japanca upoznao sam prije nešto više od trideset
godina u Švicarskoj u jednoj firmi gdje sam bio na obaveznoj studentskoj
praksi. Uz stol do mene sjedio je student – isto godište i
istog studijskog usmjerenja kao i ja. Svi su ga zvali “špijun”. On mi je
međutim ispričao da Japanci, kada putuju izvan svoje zemlje, čine
to i zato da nešto nauče i da to što su naučili, ukoliko smatraju korisnim,
primjene za dobro i razvoj svoje zemlje.
Slijedeća misao koja logički slijedi je sjećanje na tisuće
naših ljudi koji su putovali u inozemstvo vraćajući se punih najlon
vrećica i praznih glava. Oni koji su odlazili nešto naučiti najčešće
su tamo i ostali. To je na neki način razlika u ponašanju. Zbog toga
ovaj tekst treba pratiti fotografije jer postoji mnogo stvari koje se o
Japanu ne mogu fotografirati. Mogu se opisati.