Zagreb – izložba fotografija Višnje Serdar: “[Ne]poznati Zagrepčani- mala retrospektiva portreta 1973.-1993.”

Izložba fotografija Višnje Serdar, pod nazivom ‘[Ne]poznati Zagrepčani – mala retrospektiva portreta 1973.-1993.’ otvara se u utorak, 10. rujna, u 19 sati, u galeriji Ulrich u Zagrebu.

‘Višnja Serdar (Zagreb, 1942.) već više od pola stoljeća živo sudjeluje u kulturnom životu grada fotografirajući s velikom znatiželjom, empatijom i fotografskim majstorstvom zagrebačku estradu, kazalište, umjetnike, likovne, glazbene, primijenjene, intelektualce i s jednakom originalnošću djecu. U sebi nosi ključ proboja kojim uspjeva ući portretiranima pod kožu istodobno znalački ih postaviti u kontekst u kojem se najekspresivnije prepoznaje njihov karakter, značaj i ćud. Mala retrospektiva portreta Zagrepčana, onih poznatih i nepoznatih, fotografiranih od 1973. do 1993. bit će ujedno i vremeplov kulture ovoga grada.

Portret je jedan od najvitalnijih motiva u fotografiji. S njim je i počeo fotografski profesionalizam, s njim se, u jedno trenutku, i zakočio. Naime, profesionalni studiji 19. stoljeća nisu bili kadri sami “razbiti led”između fotoaparata i fotografiranog, bez čega nije moglo biti dobrog portreta u modernom smislu riječi. Taj su led razbijali amateri i fotografi-umjetnici kojima se ujedno posrećila i lakša i kvalitetnija fotografska oprema. Ali, da se razumijemo, prepreka koja se javlja između fotografskog “modela” i fotografa trajna je pojava i svaki je fotograf mora razriješiti na svoj način, što razlikuje međusobno fotografe koji se bave portretom. Svaki će fotograf priznati, da bi se uopće doveo u priliku da uhvati pravi i željeni izraz lica fotografiranog, da prvo mora probiti (smanjiti) distancu, te potom postići da model otvori svoj obrambeni mehanizam, kojim se nesvjesno štiti od duhovnog ranjavanja. Tek potom, kad prostruji između njih uzajamno povjerenje, može se krenuti ‘po portret’.

Ljubitelji fotoportreta gledanjem u njih zadovoljavaju ljudsku taštinu, utažuju znatiželju i tragaju za skrivenom i tajanstvenom komunikacijom kakvu pruža isključivo virtualna stvarnost. Pogled na različita lica i na djeliće ambijenta u kojem su fotografirani i koji ih na određeni način dorađuju, ili identificiraju, zanimljiv je oblik nijeme komunikacije. Zaviriti tim ‘zaleđenim’i ‘ukipljenim’ licima u oči, čitati s njihovih usana nijeme misli i suosjećati, to je zagonetka artefakata.

Gledatelji su, na svoj način, istraživači koji s poznatih ili nikad viđenih lica rekonstruiraju raspoloženja, misli, stanja i poruke upućene nepoznatom gledatelju još tada sa živog i prolaznog mjesta fotografiranja. Što je fotograf veći to je ova nijema komunikacija intenzivnija, a zadovoljstvo slućenim punije.

Višnja Serdar fotografkinja je ljudi. Fotoportreti djece i odraslih, poznatih i nepoznatih, muškaraca i žena, ljudi s bogatim i raznovrsnim životopisima, sve su to motivi kojima Višnja posvećuje cijelu svoju fotografsku karijeru. I to izrazito uspješno. Iako se u svom profesionalnom radu susretala s različitim narudžbama i bavila se svim vidovima fotografije: od dizajna do kazališta, od mode do pozornice, od glazbe do turneja, od umjetnika svih vrsta do reportaža s ulice i s putovanja – epitet humaniste stekla je upravo fotoportretima.

Ona je ta majstorica koja s lakoćom smanjuje razdaljine, otvara zaštitne mehanizme i uspostavlja s fotografiranim otvoreni kontakt, koji napokon i omogućava onaj važan “klik”. Kada se jednom ostvari ta uzajamnost moguće je improvizirati i brze i spontane seanse, premještati pozadine, položaje, držanje, sve u traganju za najboljom rasvjetom, koja će zajedno sa sjenama u crno bijeloj varijanti istaknuti ne samo bitno, nego i lijepo,egzotično, markantno, posebno, individualno i neponovljivo, što svaka osoba nosi u sebi kao fotografski potencijal. Fotogeničnost nije toliko predispozicija koliko je plod skladnog odnosa fotografa i fotografiranog. Kako iza svake fotografije Višnje Serdar postoji priča, zajedno bi se mogle zvati priče uspostavljenih veza o tome kako su nastale te zanimljive, intrigantne, tople, jednostavne, složene, rijetke, neočekivane, dovitljive, izoštrene itd. i kako su se mnogi rado dali fotografirati upravo Višnji Serdar za medije i za druge javne svrhe, a neki su se gotovo isključivo njoj predavali, poznati da se inače nerado fotografiraju. (…)’ Branka Hlevnjak

Izložba je otvorena do 28. rujna 2013. godine radnim danom od 9 do 20, te subotom od 10 do 14 sati.