Zagreb – izložba fotografija: KREŠIMIR PLETIKOSA | Usputni Zagreb

Osjećajna fotografija Krešimira Pletikose

Ne fotografiraj onako kako izgleda. Fotografiraj onako kako osjećaš.
David Alan Harvey, Magnum

Vjerujem da ovaj citat Davida Alana Harveya (1944.), jednog od najpoznatijih suvremenih američkih fotografa i iznimnog člana “Magnuma”, međunarodne fotografske agencije, najbolje oslikava fotografski pristup, osobnost, umjetnički izričaj i credo Krešimira Pletikose, autora ove nadasve zanimljive i poučne izložbe, njenu prirodu i značenje.

Izložba sadrži 30 vizualno čistih, jednostavnih i višeznačnih crno bijelih fotografija, koje je autor odabrao iz svog širokog opusa snimljenih fotografija na ulicama svoga grada – grada Zagreba u posljednjih deset godina. Izložbu čine pojedinačni uhvaćeni trenuci raznih prizora u gradu sa težištem na njene emotivne i estetske vrijednosti sa ciljem prikaza ne toliko sadržaja koliko ritma i višeznačnosti samih događanja. Važno je reći i to da je Krešimiru Pletikosi kao afirmiranom autoru, vrsnom majstoru fotografije, piscu stručne literature i predavaču važan i tehnički oblik fotografije iako nije presudan, kao i njena priča i poruka.

Krešimir Pletikosa je osebujan u svom fotografskom pristupu i postupcima, te poput klasičnog fotografa – istraživača ili usamljenog šetača ili možda bolje rečeno “flanera” (koji opaža i doživljava viđeno) skoro svakodnevno šeće, putuje, otkriva, istražuje i bilježi fotoaparatom svoja opažanja i osjećaje. I istovremeno svoj subjektivni autorski odnos prema onom što ga posebno privlači i uzbuđuje predstavlja na svojim fotografijama.

Ovdje je riječ o uličnoj fotografiji /Street photography/ u kojoj mnogi autori u svojoj praksi daju prioritet sadržaju odnosno dokumentarističkoj naraciji fotografske slike i u vezi s tim i važnosti “odlučujućeg trenutka”, u Bressonovom smislu tog pojma i fotografskog pristupa. Međutim Pletikosa uz rečeno ipak daje prioritet emocijama, osjećajima, pa tako ono što vidimo autentično u njegovim fotografijima prije svega je rezultat njegova srca, a ne uvjeta fotografiranja i tehnike. Njegov izbor i oblikovanje fotografija u crno bijeloj tehnici možemo pak povezati s njegovim umjetničkim vidikom i željom za odklonom od gole dokumentarnosti fotografske slike, pa tako njegove fotografije možemo promatrati i kao dokument i umjetničko djelo istovremeno.

Međutim, isticanjem osjećajnosti fotografije, svojih emocija i emocija promatrača njegovih fotografskih slika, Pletikosa nimalo ne umanjuje vrijednost svoje fotografije i kao dokumenta jednog trenutka, vizualnog zapisa jednog vremena, svjedočanstva jedne istine i autentične stvarnosti, svjedočanstva promjenjivosti i prolaznosti. Ona je dakle i dokument istine – stvarne i fiktivne.

Kao i svako umjetničko djelo, tako i fotografske slike Krešimira Pletikose, koje je i njegovo autorsko djelo, moguće je shvatiti i tumačiti na mnogo načina. Ono je uvijek takvo kakvo je i nadvisuje svaku moguću drugu percepciju i interpretaciju onim promatračima koji je ne razumiju u potpunosti pa tako ostaju izvan nje. Takva je priroda svakog umjetničkog djela, pa i fotografije Krešimira Pletikose i čuva je od zaborava i daje mogućnost novim naraštajima koji će prepoznati njen jezik i smisao da u njoj otkriju svoju istinu.

Da sve ovo bude jednostavnije shvaćeno, prepisati ću jednu znakovitu misao Ješe Denegria: »U trenutku kada je nastala, fotografija govori ovdje i sada; tek trenutak potom, kada je mi gledamo, fotografija nam već kazuje ondje i nekada. Fotografije, dakle, nisu ništa drugo nego uspomene; uspomene onoga koji ih je u jednom času snimio, da bi protjecanjem vremena postale i uspomenama onih koji se s njihovim izgledom, s pogledom njihova tvorca, spremno poistovjećuju.«. (Ješa Denegri – Dabac: Opažaji, slike, uspomene, Život umjetnosti, 45-46, 1989., Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu).

U zaključku ovog uvoda želim posebno naglasiti, da se iz ove izložbe Krešimira Pletikose, ali i iz njegova opusa tematske cjeline (od skoro 200 fotografija) sa istim naslovom, može mnogo toga isčitati, vidjeti i naučiti. Pletkosa je jednostavan u svom iskazu, ne robuje šablonama ni pomodarstvu, pa je tako stvorio svoj osebujni stil i pristup, a to je da svaka fotografija sa puno osjećaja, sama za sebe ili pak u nizu, u seriji sa drugim fotografijama može pričati posebnu i zanimljivu priču. Njegove fotografije su dokument, informacija, sredstvo komunikacije, osjećajnost, tehnička prefinjenost, etičnost i estetika. Upravo to, kao i njegova radost stvaranja, nesputana sloboda izričaja, odlike su njegovih fotografskih slika, koje čine ovu izložbu konzistentnom, posebnom i zanimljivom.

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP

O autoru
Krešimir Pletikosa rođen je 7. travnja 1972. Zadnjih 15-ak godina fotografija mu je postala više od hobija. Pokrenuo je fotografsku udrugu Fotogard u kojoj se godinama okupljala pristojna brojka fotografskih entuzijasta koji su raspravljali o fotografijama koje su stvarali. Organizirao je zajedničke i samostalne izložbe, radionice i predavanja… Uz udrugu pokrenuo je i fotografski portal Fotogard.com, gdje su prikazivani zanimljivi fotoeseji znanih i neznanih fotografa. U Otvorenom učilištu Algebra uređuje program obrazovanja Specijalist za digitalnu fotografiju i obradu te je i mentor navedena programa. Koautor je knjige “Digitalna fotografija i osnove obrade: Adobe Photoshop” objavljene 2008. godine. Koautor je i četiriju knjiga (“Portreti”, “Putovanja”, “Pejzaži i arhitektura”, “Sport i vjenčanja”) iz serije “Fotografiranje i obrada fotografija” objavljene 2009. godine, a koje se danas koriste u nastavi u Algebri. Na Visokom učilištu Algebra asistent je na kolegiju Digitalna fotografija i obrada smjera Multimedijsko računarstvo. Član je Fotokluba Zagreb, gdje vodi tečajeve osnovne i napredne obrade fotografija u Photoshopu. 2012. godine položio je majstorski ispit za Fotografa u Obrtničkoj komori, a 2016. otvorio fotografski obrt FOTOindustrija.