Zagreb – izložba fotografija: Krešimir Mehičić i Milan Pavić: AKT

Caffe bar LP, Zagreb, Račkoga 11 predstavlja u svom prostoru 26. listopada 2012. godine u 19 sati novu izložbu fotografija. Naziv izložbe je Akt, a autori su Krešimir Mehičić, dugogodišnji član Foto kluba Zagreb, dobitnik prestižne nagrade Tošo Dabac za 2011 godinu i (posthumno) Milan Pavić, velikan hrvatske fotografije. Fotografije pokojnog Milana Pavića za izlaganje je ustupila njegova supruga Slavka Pavić.

Iako ih generacijski dijeli značajan vremenski period, autori u svojim radovima otkrivaju mnogo međusobnih sličnosti, a najviše se to očituje u njihovom suptilnom umjetničkom pristupu ovoj temi.

Organizator izložbe je Vesna Špoljar za Udrugu Fijaker. Vizualni identitet izložbe potpisuje Davor Curić, a medijski ju prati Fotogard portal. Izložba ostaje otvorena do 14. studenog 2012. godine.

 

Krešimir Mehičić – Akt

Akt

Akt, a posebno akt ženskoga tijela, vječna je tema i slikara i fotografa. Pri tome mislim i na slikarice i na fotografkinje. Žensko je tijelo savršeno i onda kada nije savršeno i ne govori istinu onaj umjetnik koji tvrdi da slika, ili snima akt samo kao estetski predložak.

Inspiracija i poriv za snimanjem (slikanjem) akta je znatno dublji od onoga što većina umjetnika želi priznati sebi i drugima (opet bez obzira na spol umjetnika). Obećao sam Vesni Špoljar prije godinu dana, da ću u LP-u pripremiti izložbu aktova.

U nevezanom razgovoru s gospođom Slavkom Pavić, prije nekoliko mjeseci, saznao sam od nje da je i njen pokojni suprug, veliki hrvatski fotograf Milan Pavić, i sam snimao aktove. To je za mene bilo veliko iznenađenje, jer iako sam se u Fotoklubu Zagreb družio s gospodinom Pavićem, nikada nisam čuo da je snimao ženske aktove, niti vidio koji od njegovih snimaka.. Ideja je brzo sazrela – gospodin Pavić je snimao aktove 50-tih godina prošloga stoljeća, a ja sam se rodio u 50-tima. Ja sada snimam aktove – što se promijenilo u tih šezdesetak godina? Mnogo toga i ništa. Žene su bile lijepe i u pedesetima prošloga stoljeća,a lijepe su i danas. Lažni socijalistički moral društva tada nije blagonaklono gledao na tu vrstu fotografije; danas je to lažni građanski ili malograđanski moral društva. Fotografski pristup snimanju akta gospodina Pavića i mene, iako to nikako nije reprezentativni uzorak za opću ocjenu – prosudite sami!

Krešimir Mehičić

Milan Pavić – Akt

O autorima:

Milan Pavić

Milan Pavić rođen je u Daruvaru 1914. godine, gdje se i školovao. Fotografijom se bavi od 1934. godine. Jedan je od osnivača fotokluba Daruvar 1937. godine, čiji je i tajnik od osnutka do1941. Bio je jedan je od inicijatora osnivanja Hrvatskog fotosaveza 1938., u čijem je Upravnom odboru bio sve do 1941. godine. Dopisnik je Novosti i Politike, gdje fotografijom ilustrira svoje novinske napise.

Tijekom II svjetskog rata bio je zatvaran. Godine 1942. dolazi u Zagreb gdje se učlanjuje u Fotoklub Zagreb. Prijatelj iz kluba, novinar Franjo Fuis, zapošljava ga kao fotoreportera u Glavnom ravnateljstvu za promidžbu. Djeluje u Antifašitičkom pokretu do 1945. godine. Od 1945. do 1958. godine radi kao fotoreporter u Službi za fotodokumentaciju pri Ministarstvu za informiranje, kasnije poznatom kao Fotoslužba Hrvatske.

Od 1950. godine član je Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, čiji su poznati članovi fotografi i Tošo Dabac, Marijan Szabo i Mladen Grčević. U toku 1951. godine prelazi u novo osnovano Udruženje umjetnika primjenjenih umjetnosti.
Na kongrsu FIAP-a u Bernu 1954. godine dodjeljena mu je titula EFIAP. Četiri godine nakon toga, kao član ULUPUH-a postaje slobodni umjetnik, a Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu zvanje majstora fotografije. Slijedi titula počasnog člana Ostereichischen Gessellschaft für Photographia Wien 1960.

Matični klub, Fotoklub Zagreb, dodjeljuje mu 1976. godine diplomu “Tošo Dabac”.

Od 1935. godine sudjeluje na domaćim fotografskim izložbama, a od 1938. izlaže i u inozemstvu. Postaje jedan od najuspješnijih izagača na preko 650 izložbi u zemlji i inozemstvu. Tijekom fotografske karijere predstavio se sa 31 samostalnom izložom u zemlji i inozemstvu.Američki P.S.A. Journal svrstao ga je 1953. među osamdeset najboljih svjetskih foto umjetnika. U svom rodnom Daruvaru bio je organizator mnogih izložbi. Također je pokrenuo objavu mnogih monografija. Za svoj je fotografski rad osvojio 90 vrijednih nagrada, od kojih 40 u inozemstvu. Fotografije mu se nalaze u fundusu mnogih svjetskih i domaćih galerija , zbirkama privatnih kolekcionara, kao i u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb.

Godine 1986. izašla mu je fotomonografija u izdanju Spektra iz Zagreba, čiji je autor Josip Depola, a predgovor je napisao Jure Kaštelan.

Preminuo je u Zagrebu 13. listopada 1986. godine.

 

Krešimir Mehičić

Krešimir Mehičić, rođen je 1956. godine u Slavonskom Brodu, gdje provodi djetinjstvo. Pri kraju osnovne škole, seli s obitelji u Zagreb i tu se u osmom razredu prvi puta susreće sa fotografijom. Druga nagrada Tehničke kulture grada Zagreba za fotogram Perpetuum mobile 1970.godine bila je za njega veliki poticaj i nepovratno ga je usmjerila ka fotografiji. Njegovo se bavljenje fotografijom intenzivira učlanjenjem u Fotoklub Zagreb 1987. godine, a aktivan je član tog kluba do danas.

Fotografije K. Mehičića objavljivane su u Poletu i Večernjem listu. Učestvovao je na više od 150 skupnih izložbi, a imao je osam samostalnih. Svojim najvećim uspjehom smatra osvajanje petog mjesta u svijetu za kolekciju fotografija Supporters (Navijači) u kategoriji “praćenje sportskog događaja”. Spomenuta kolekcija izložena je u Muzeju sporta u Loussani u Švicarskoj 2007. godine.
Snima i na klasičan film i digitalno, no fotografije po svom subjektivnom sudu dijeli samo na dobre i loše.
Fotografiju smatra najdemokratskijim hobijem, jer se njome mogu baviti i oni od sedam kao i oni od sedamdeset i sedam godina.

Dobitnik je prestižne fotografske nagrade Tošoc Dabac.