Zagreb – izložba fotografija: Julio Frangen – ‘My own private Zagreb’

U utorak, 20. studenog 2012. sa početkom u 18 sati, u galeriji Kuća piva, Gorjanska 22, u Zagrebu otvara se izložba fotografija Julija Frangena ‘My own private Zagreb’.

Gledati slike grada na fotografijama Julia Frangena (1962) znači ostati prikovanim za jedinstvene i neponovljive prizore izdvojene okom umjetnika iz slijeda puke običnosti. Snaga intimnog doživljaja koju autor unosi u svoje radove posjeduje gotovo poetsku liriku što svaku sliku pretvara u doživljaj. Očit je i veliki trud da se pronađe kadar s osobnim naglaskom i tako predoči vlastita zbilja, ali i u samoj izvedbi fotografije koja je čista i ne pati od potrebe da se podvrgne dodatnoj redukciji. Zatočene sjene prozora ili one uhvaćene od lanterne na zidu kuće, odbljesak svijetla Sunca na snijegu, rast sumraka kroz mliječna svijetla šoping centra, sivilo čeličnog lanca na uličnim stupovima ili snažni poriv gomile na ulici podjednako sudjeluju u dinamici kompozicije fotografije u kojoj i tako ništa nije suvišno ali niti izbjegnuto.

Kroz fotografije Zagreb Julio ujedno pokazuje samog sebe i svoju osnovnu preokupaciju gradom. Nema tu stvari koja nije važna za identitet kako njega samoga tako i njegovih stanovnika. Od slike tornja koji zadire u nebo, preko sleđenog jezera na Jarunu do maksimirske klupice ili crvenila suncobrana na Britanskom placu, uvodi nas u osjećajnost podijeljenu između nužnih orisa samoće, velegradske vreve, senzacija nastalih onim nevidljivim životom grada koje iznenada ili na tren mijenjaju vizuru kako bi kasnije ostale zabilježene jedino kao umjetnički doživljaj odlučan da ih otme zaboravu. Moguće najjasnije to pokazuje fotografija praznog tanjura i čaše iza koje u sumaglici izrasta slika secesijske palače. Prvotni utisak golog hedonizma tu je pobijeđen hrabrim naglaskom na fotografiranje vremena – onog koje će sve izjesti i u kojem će sve nestati, osim možda tanjura, čaše i palače koji će, tko zna, poslužiti jednom i nekom drugom da na taj ili sličan način prikaže sudbinu vremena u kojem živi.

Privatni Zagreb Julia Frangena moguće se čini i ljepšim od onoga kojim svakodnevno prolazimo. Pri tome valja naglasiti kako njegove fotografije i tako nisu nešto što pripada tek prolaznom talogu onih odbljesaka što pogled ostavljaju u anonimnosti nepreglednog prosjeka, već se izdižu i pokazuju kao svojevrsne fotografska lirika nužno zainteresirana za ulice, trgove i ljude koji su nam svima bliski još od djetinjstva.

Marijan Grakalić