Zagreb – izložba fotografija: Julija Domac – Oda vodi

 

U petak, 22. ožujka u 19 sati, u prostorijama Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5 u Zagrebu, otvara se izložba fotografija Julije Domac , članice Fotokluba Zagreb, pod nazivom: Oda vodi.

Izložba se priređuje u sklopu programa  obilježavanja Svjetskog dana voda /World Water, a može se pogledati do 8. travnja 2013.godine.  Riječ je o prvoj samostalnoj izložbi ove fotografkinje  u  organizaciji Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića.

 

Fotoklub Zagreb je uz već osvjedočene fotografske autore uvijek bio rasadnik novih fotografskih imena. Svake godine se pojavljuju nove autorice i autori, bez obzira na starost, zanimanje ili zaposlenje. Svoje prvo predstavljanje obično dožive pred klupskom publikom, a kasnije i u drugim izložbenim prostorima u Zagrebu i drugdje. Jedna od njih je i Julija Domac  autorica ove izložbe koju posvećuje vodi, tom temelju života i osnovnom sastojku svakog živog bića.

 

 Zeleno i plavo

 

Julija se od rane mladosti amaterski bavi fotografijom. Tijekom godina  njezin hobi je prerastao u unutarnju potrebu za vizualnim izražavanjem pa se tako 2008. godine učlanjuje u Fotoklub Zagreb i počinje se ozbiljnije baviti fotografijom sudjelujući u njegovim aktivnostima, a posebno na skupnim i žiriranim izložbama fotografije. Najviše voli snimati prirodu, krajobraze, posebno vode. Prošle godine je odlučila napraviti tematsku mapu o vodama i u nju uvrstiti snimljene fotografije pa je tako razmišljala i o njihovom predstavljanju javnosti na svojoj prvoj samostalnoj izložbi.

 

Kroz stijenu

 

Na ovoj izložbi je izložila 25 fotografija koje je snimila tijekom prošle i pretprošle godine. One su nastale u trenucima kad je osjećala potrebu za samoćom i opuštanjem te je odlazila na duge šetnje uz more, uz obalu Jaruna, uz potok Gradnu u Samoboru ili uz Mrežnicu.

 

 Akvarel

 

Reći će: „Posebno su me impresionirala  jutra i predvečerja čije su se boje uvijek na drugačiji način održavale u vodi. Šum vode, morskih valova i slapova oduvijek su me ispunjavali i smirivali. Voda je esencija života, prapočelo i izvorna čistoća kojoj svako od nas teži.  Ona je pročišćavajući element, ono čemu težimo u idealu iskrenosti spram samih sebe, drugih ljudi i u odnosu prema Zemlji kao živom biću.“

 

U zavratnici

 

Julijin način fotografiranja je jednostavan, intuitivan i osoban, zapravo meditacija u najboljem smislu te riječi. Njene fotografije nisu rezultat nekih velikih priprema, planova ili duljeg razmišljanja, one su nastale usput, u hodu, rekao bih, dok je tekla zajedno s rijekom ili se družila s valovima kad se igraju s beskrajnim obalama. Za svoje fotografsko stvaranje Julija je uzela punu slobodu, ne robuje nekim šablonama, stereotipima ili kanonima, iako ih poznaje. Fotografiranje je njen bijeg iz svakidašnjice, njeno razumijevanje prirode i stvarnosti, način da ukroti vrijeme i istinu, da pokaže svoje osjećaje, doživljaje svijeta i svega što nas okružuje. Fotografiranje doživljava kao plemenit način da se odupre općem diktatu vremena i stalnoj žurbi svakodnevnice. Iz njezinih fotografija izvire ljepota, snaga, eteričnost i čistoća nedirnute prirode. Otuda fotografija prirode, a posebno vode  kao supstancije života jer sama kaže da, bez obzira na kaos kojeg doživljavamo skoro u svim područjima života, ipak postoje neke univerzalne vrijednosti kojima možemo vjerovati, koje nam pomažu da sačuvamo svoj unutarnji mir.

 

 Poslije kiše

 

Njezin foto-aparat pjeva himnu vodi, ispisuje slike neke vrste mistične ekologije, njima se vraća u njenu čistoću u vode koje nisu zagađene. Fascinira je ta snaga i eteričnost prirode i snaga voda, njena veličina, ljepote i čistoća. U jeziku simbola njezine vode predstavljaju mir, stalno kretanje, stalne mijene. Njene fotografije su njen prozor u svijet, onakav svijet kakav je zapamtila i ovjekovječila njena tiha i senzibilna duša. Taj prozor Julija doživljava kao višu razinu svijesti bez ograničenja i bez strahova. To je svijet gdje je sve lijepo, gdje se spaja nježno i snažno, bogato s nebitnim, gdje svijetlo istiskuje tamu. Otuda njene  fotografije na ovoj izložbi, priređenoj u povodu svjetskog dana voda,  ispunjavaju svoje poslanstvo, a to je da nam pomognu nadjačati sve jače negativne utjecaje  tehnološkog napretka koji nam se nameću u svim područjima našeg  života.

 

 Napetost

 

Voda je simbol života, iz vode se rađamo, od vode živimo.  Zato je valja čuvati i štititi.  Prema podacima Ujedinjenih naroda više od milijardu ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravoj vodi, stoga je Julijin doprinos, iako simboličan, veoma značajan u svjetskom pokretu pod geslom “Voda za život”.

 

Vinko Šebrek, AFIAP

Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

 

 

O autorici

Julija Domac rođena je  1955. godine u Zagrebu, gdje živi i danas. Nakon završene osnovne škole i gimnazije studirala je i diplomirala  geografiju na  PMF-u, odsjek Geografija u Zagrebu . Danas radi kao učitelj i nastavnik geografije u COO  Goljak i COO Vinko Bek u Zagrebu..

Za fotografiju se počela zanimati još u osnovnoj školi, kada su joj roditelji kupili prvi fotoaparat Bereitta, a intenzivnije  se njome bavila za vrijeme studentskih dana. Kasnije joj je fotoaparat služio za bilježenje značajnih trenutaka u životu i radu, u obitelji, školi, s prijateljima i sl.

Godine 2008. učlanjuje  se u Fotoklub Zagreb, čime otpočinje njeno aktivnije i ozbiljnije bavljenje fotografijom. Tako je svojim radovima sudjelovala je na skupnim izložbama Fotokluba Zagreb: u Eisenstadtu u Austriji (2009) i u  Đurđevcu (2012), te žiriranim izložbama  Fotokluba Zagreb: Najfotografija  2008, Žene snimaju 2008, Žene snimaju 2009, Živjela fotografija 2009, Najfotografija 2009, Živjela fotografija 2010, Zagreb i Zagrepčani 2010, Zagreb i Zagrepčani 2012, Žene snimaju 2012 i  Žene snimaju 2013.  Ovo joj je prva samostalna izložba.