Zagreb – izložba fotografija: Jan Saudek – ‘U vrtlogu strasti’

U Gliptoteci HAZU, u četvrtak, 16. svibnja, s početkom u 19 sati, otvara se izložba češkog fotografa Jana Saudeka – ‘U vrtlogu strasti’. Izložba ostaje otvorena do 9. lipnja. Jan Saudek savršeno je uspio preduhitriti svoje vrijeme. Stvarao je inscenirane fotografije znatno prije pojave vala inscenirane fotografije. Manipulirao je slikom odavno prije nego što je manipulacija došla u modu. Fotografirao je sam sebe davno prije nego što su to u svijetu počeli činiti protagonisti novog vala egzistencijalizma. Pratio je tijek vremena puno prije nego što je drugima to palo na pamet.

I nikad se nije prilagođavao ni onome što se upravo nosilo ni onome što je bilo poželjno. Uvijek je tvrdoglavo bio svoj, iako je zbog toga, osobito u totalitarnom političkom sistemu, teško trpio. Nikad nije bio podložan naručiteljima. Unatoč tomu što je za njega, slijedom iskustva židovskog djeteta koje je stradalo u ratu, materijalni imetak jedno od mjerila vrijednosti njegova rada.

To što svojom iznimnošću i uspjehom izaziva, bilo prividnu, bilo istinsku nesklonost psihički manje snažnih kolega, to je posve prirodno. Saudekov je osobni problem to što ga to ranjava. Čitavo Saudekovo djelo proizlazi iz vizije. Proizlazi iz čežnje za slobodom. Za drugim, svojim vlastitim svijetom, gdje se ispunjavaju svi ljudski snovi, strasti, užitci i tajne perverzije. Ono što je ponajprije provokativno na Saudekovim fotografijama –  to su ta pitanja ljudskoga identiteta. Budući da je riječ o veoma intimnom djelu, zapravo autobiografskom, jer Jan Saudek nikad nije fotografirao ništa drugo doli svoj život i svoj svijet, ono se razvija i mijenja sukladno razvoju i zrenju svoga autora.

Sve do kraja sedamdesetih njegove su fotografije emocionalno snažno slavljenje ‘ljudske obitelji’ – apoteoza ženskosti, muškosti, majčinstvu, očinstvu, djetinjstvu, ljubavništvu …Saudek je očaran preobrazbama odrastanja, privlače ga pitanja rođenja i smrti, dimenzije ljubavi i ljudskosti. U njegovim se fotografijama najjače emocije prožimaju s patosom i nježnim humorom. Tako tvori simbole obitelji čovjeka koji se teško mogu prevladati.(..)

(..) No, u novom tisućljeću u Saudekovu se djelu zatvara  zamišljeni  krug usuda ljudskoga života. I opet je tu nevinost, spoznaja, kušnja, grijeh, rođenje … i opet iznova i stalno u krug.
Čitav Saudekov opus veoma je intimnan i on sam je u njemu veoma ranjiv. Neprestano riskira da će se promatrač njegovih djela, što zbog nedoumice, puritanstva ili nerazumijevanja, naljutiti i – prasnuti u smijeh. I tog je rizika svjestan cijeli svoj život.

Ali koliko god njegove fotografije razmatraju najosjetljivije i najspornije strane ljudskoga postojanja, u cjelini su one moćno slavljenje ljudskosti. I upravo je to ono osobito, provokativno izazivanje ljudskosti, kojemu ništa što je ljudsko nije strano, a što Jana Saudeka čini posve jedinstvenom figurom suvremene fotografije. iz teksta Daniele Mrázkove