Zagreb – izložba fotografija i promocija fotomonografije: Stanko Abadžić – “Prag“

U četvrtak, 6.ožujka 2014. godine u 19 sati, u Laubi, održava se predstavljanje fotomonografije ‘Prag’ te izložba fotografija Stanka Abadžića.

Laubatalk – razgovor s umjetnikom i gostima moderira kustosica Morana Matković

Praške kavane oduvijek su bile mjesta velike intelektualne živosti i poprišta rasprava o umjetnosti. Jedna od takvih je i kavana Velryba, omiljeno okupljalište studenata Akademije FAMA koji u njoj izlažu i svoje radove. Još kao anonimni autor, Stanko Abadžić im se nenametljivo pridružuje što utječe i na njegovo umjetničko gledanje i oblikovanje. Prvi put izlaže i u drugoj, još slavnijoj, Literarnoj kavani, a posebno zadovoljstvo pričinja mu i činjenica da su se posjetiteljima toliko svidjela dva rada te su ih odlučili trajno prisvojiti. Vrhunsko priznanje dobiva samostalnom izložbom u domu slavnog češkog fotografa Josefa Sudeka pod znakovitim naslovom U ogledalu života – pretvorenom i u knjigu koja mu otvara vrata europskih galerija.

Izložba ostaje otvorena do 29. ožujka.

Izborom motiva, načina gledanja, te crno bijele tehnike, ove fotografije kao da su snimljene pola stoljeća ranije. Na tragu novog objektivizma i neorealizma 20-ih i 30-ih godina prošloga stoljeća Abadžić bira dijelove Praga u kojima vlada duh prošlosti, ambijente koji se nisu mijenjali. Stare ulice, izlozi, kavane…, starinske frizure i na isti način odjeveni likovi u kafkijanskim vizurama stvaraju fotografije rafinirane sjete i melankolične elegancije. Intimizam autorova osobnog kadriranja Praga, naglašenog retropristupa zaobilazi sve oznake suvremene civilizacije. Riječ je o takozvanoj “subjektivnoj dokumentarnosti“ gdje fotograf-redatelj restaurira prizor s nekom namjerom, ne reporterskom, već onom ciljanog djelovanja, prebacujući faktografiju u poruku. On zna da trenutkom okidanja snimljeni prizor postaje prošlost, kako je to osvijestio Roland Barthes, pa samo produžuje vremensku perspektivu. To je njegov kreativni odgovor na sudbinsku povezanost fotografije i stvarnosti. S jedne strane objektiva nastao je beskrajan fundus fotografskog znanja, a s druge strane nalazi se svijet u stalnoj mijeni. Svaka fotografija postaje unikatna jer se u istu rijeku ne može stati dva puta. U svom pasatizmu Abadžić postaje moderan, i odgovara na pitanje o mogućnostima postojanja fotografskog stila. Ovaj praški ciklus jedan je od odgovora na koncepcijski izazov „fotografije poslije fotografije. (iz predgovora Marije Tonković)

Stanko Abadžić rođen je 1952. u Vukovaru, Hrvatska. Deset je godina radio kao fotoreporter Vjesnika. U tom razdoblju nastaju njegove poznate reportaže iz Tunisa, Malte,Turske i drugih zemalja. Od 1991. godine nadalje boravi većinom u inozemstvu: četiri godine u Njemačkoj, potom sedam godina u Češkoj. Iskustvo Praga značajno utječe na njegov prepoznatljiv fotografski rukopis. U Češkoj je realizirao brojne skupne i samostalne izložbe, a najveća retrospektivna izložba priređena mu je u praškoj galeriji Dom Jozefa Sudka. Tom je prilikom tiskana i njegova prva monografija U ogledalu života. 2002. godine vraća se na hrvatsku fotografsku scenu velikom izložbom u Muzeju Mimara, gdje izlaže i svoj najpoznatiji praški ciklus, In absentia. Abadžić je samostalno izlagao u mnogim europskim zemljama (Češka, Hrvatska, Njemačka, Portugal, Švicarska, Španjolska i dr.) te u Argentini, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Abadžićeve fotografije nalaze se u zbirkama Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci,u Umelecko-průmyslová Museum u Pragu (Češka), John Cleary Gallery u Houstonu (SAD), Verve Gallery of Photograhy in Santa Fe, New Mexico (SAD), Stockeregg (Švicarska), Kazutami Ando,Tokio (Japan) te u drugim privatnim i javnim zbirkama. Živi i radi u Zagrebu, Hrvatska.