Zagreb – izložba fotografija dobitnika nagrade “Tošo Dabac”


Petar Sabol Sharpeye

Pejzaži Petra Sabola otkrivaju nam još jedan, možda manje poznat, ali vrlo zanimljiv dio autorovog fotografskog opusa s njegovim karakterističnim vizualnim pečatom. Sabol, to je već poznato, suvereno vlada bojom, svjetlošću i kompozicijama, gradeći od likovnih elemenata slike koje su promišljene estetski, prožete ravnotežom i jedinstvom sadržaja i forme. Opće su to karakteristike vizualnog izražavanja jednoga zrelog autora koji neprestance teži istraživanju medija fotografije.

Ono što je kod Sabola posebno i drukčije jest neobično snažan osjećaj za sklad. Bez obzira kadrira li svojim aparatom u Hrvatskoj, u Engleskoj, u francuskim Alpama, u Toskani ili u Mongoliji, Sabol je uvijek u potrazi za savršenom jukstapozicijom motiva i dijelova scene. On uvijek uspijeva uočiti linije i oblike u njihovoj međuigri karakterističnoj za podneblje u kojem se nalazi. Ne zadire u njih agresivno, već znalački popušta pred autentičnom atmosferom koja pred njim vibrira i tu specifičnu frekvenciju uspijeva u svojim slikama majstorski prenijeti do gledatelja. Pomno odabrano očište, žarišna duljina objektiva, smjer i kvaliteta svjetla u njegovim slikama pomiruju nemire krajolika i kaotična prezanja prirode. Iz kaosa u red. Kako i pristoji fotografu koji mari za svoj rad.

Autor redovito fotografira na međi tame i svjetlosti, za niskoga sunca (samo je jedan kadar odabran za izložbu snimljen oko podneva). Oblaci mu često posluže u poigravanju sa sjenama što nam Sabola predstavlja u svjetlu strpljivoga motritelja koji vreba pravi trenutak kad mu se svjetlost podastre onako kako je priželjkivao. Kao promatrač divim mu se na toj strpljivosti. I razmišljam: koliko li je lijepe svjetlosti autor upio svojim očima tijekom kontemplativnih trenutaka pred krajolicima koji su njegovom voljom postali pejzažima.

Davor Žerjav, Fotoklub Čakovec

Petar Sabol Sharpeye rođen je 1981. u Čakovcu. Fotografijom se počeo baviti 2007. Iste se godine priključuje Fotoklubu Čakovec i postaje njegov aktivni član. Od samoga početka svojega fotografskog rada očaran je prirodom i njezinim svijetom, pogotovo područjem makrofotografije. Osim prirode, profesionalno fotografira i prigode poput vjenčanja, razne proslave i javne događaje.

Njegove fotografske slike prikazuju i dočaravaju trenutke iz života prirode koje je većini ljudi teško ili gotovo nemoguće vidjeti u stvarnosti zbog sve većega otuđenja od prirode. Zahvaljujući vrlo predanome i sistematičnome radu, bilježi nevjerojatne kadrove u kojima je glavni kompozicijski sastojak najljepše prirodno svjetlo. Tim idealiziranjem ljepote prirode zauzima svoj čvrsti pozitivni stav prema ljepoti i čudesnosti prirode.

Od početka 2012. do danas sudjelovao je na mnogim međunarodnim izložbama umjetničke fotografije pod visokim patronatom FIAP-a (Fédération Internationale de l’Art Photographique) čak 321 puta. Nagrađen je 366 puta (190 medalja i 176 diploma za 96 različitih fotografija) u više od 30 država. Također je sudjelovao na međunarodnim izložbama pod pokroviteljstvom PSA (Photographic Society of America) gdje je isto tako mnogo puta nagrađivan. Nagrađivan je i na drugim specijaliziranim fotografskim natjecanjima diljem svijeta. Ukupan broj nagrada prelazi brojku 500. Dobitnik je prve nagrade na 1x Photo Awards 2015. Nositelj je počasnoga fotografskog zvanja EFIAP/g i EPSA.

Njegova poznata fotografija „Natural abstract“ nagrađena je FIAP zlatnom medaljom u makro kategoriji na 7. Salonu fotografije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2012/116 i trajno je pohranjena u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. Ta je fotografija bila i među 10 najboljih na natjecanju Sony World Photography Awards. Na tome je natjecanju pobjednik u kategoriji National Award za 2016., gdje se s još jednom svojom fotografijom plasirao u 50 najboljih. Naredne 2017. ponovio je svoj uspjeh drugu godinu za redom na istom natjecanju s fotografijom „Swirl“. I sljedeće 2018.godine ponovio je uspjeh treći put zaredom te u kategoriji National Award osvaja prvo mjesto uz plasiranje pobjedničke fotografije ‘Beeaters’ odnosno ‘Pčelarice’ u top 10 u kategoriji divljina.

Na www.fotowedstrijd.eu dobitnik je prve nagrade u makro kategoriji s fotografijom „Only love matters“ 2014. Pet godina uzastopce nagrađivan je na američkom National Insect salonu pod pokroviteljstvom PSA od čega je dvaput dobitnik zlatne PSA medalje za najboljega autora salona. Prvu i drugu nagradu osvojio je 2014. i 2016. za svoje makrofotografije na National Insect Week u Engleskoj, koji se održava svake druge godine. Osvojio je drugu nagradu u kategoriji „divljina“ na Siena International Photography Awards, kristalni Pangea trofej. Osvojio je i prvu nagradu na 1x Photo Awards 2015. U ožujku 2017. osvojio je drugu nagradu na HIPA natjecanju (Hamdan Bin Mohammed Bin Rashid Al Maktoum International Photography Award) u otvorenoj kolor kategoriji u sklopu 6. sezone „The Challenge“ u Dubaiju.

U veljači 2018. osvaja drugo mjesto na IGPOTY (International Garden Photographer of The Year) fotografijom ‘Macro wonderland’ u kategoriji ‘Widlife in garden’.

Za manje od četiri godine Petar Sabol postao je najnagrađivaniji hrvatski fotograf. Njegovi su radovi objavljivani u mnogim časopisima (Mirror, Telegraph, The Sun, The Times, The Dailymail, Meridijani).

Do sada je četiri puta samostalno izlagao. Krajem 2014. u Zagrebu se predstavio svojom prvom samostalnom izložbom Leptiri. Drugu samostalnu izložbu Kingfisher imao je u travnju 2016. u gradu Negova u Sloveniji pod visokim patronatom FIAP-a, u jednom od šest svjetski priznatih izlagačkih centara FIAP-a. Treću samostalnu izložbu Kingfisher predstavio je u Boru, u Srbiji, početkom listopada 2016. Četvrtu samostalnu izložbu Kreativna makrofotografija predstavio je u Javnoj ustanovi Aquatika, slatkovodnom akvariju u Karlovcu. U veljači 2018. Postao je članom ULUPUH-a (Hrvatska Udruga Likovnih Umjetnika Primijenjenih Umjetnosti)

Redoviti je član žirija na međunarodnim izložbama i fotografskim natjecanjima te je Sony ambasador za Hrvatsku.

web: www.sharpeyephoto.com

Zvonko Radičanin

Svoje fotografsko putovanje započeo sam na ulici i tako putujem već godinama gradskim tokovima nikada neznajući gdje ću završiti i čemu ću svjedočiti. Kao promatrač morate imati osjećaj i želju za stvaranjem i fotoaparatom bilježiti svakodnevne prizore koji su kompozicijski čisti,  često minimalistički jednostavni ali bez namjere da budu banalni ili sterilni. Netko je to lijepo nazvao poetski realizam. Trudim se snimiti neobičnu fotografiju nečeg običnog, višeslojnu i višeznačnu fotografiju u kojoj je priča važnija od kompozicije ili tehničke kvalitete, prikazati atmosferu i učiniti ju vidljivom.

Meni je ulična fotografija način opuštanja, vrsta zabave, ponekad bijeg od vlastite svakodnevice ponekad ugodno i diskretno druženje s gradom i slučajnim prolaznicima. Fotografiram onako kako osjećam i onako kako se osjećam ne razmišljajući pritom o pravilima u fotografiji ili kako kršiti ta pravila. Napuštam boju,  ona se pretače u suptilan odnos bijelih, sivih i crnih tonova jer zaroniti u crno bijeli svijet znači tražiti dušu i ljepotu u svijetu oko sebe. Ulica oslobođena boje postaje moje intimno mjesto gdje pronalazim svoju vlastitu, subjektivnu stvarnost, a ljudski lik nije tek dekoracija ili statist već aktivni akter i centralna točka u toj stvarnosti. Fotografija mi omogućava da snimam svoje svjetove u kojima i ne mora biti previše istine, gdje ne moram biti ni previše objektivan ni proračunat.

Djeca i dječja igra moji su česti i najdraži motivi u uličnoj fotografiji jer su uvijek u pokretu, iskrena, spontana i zaigrana, a u svojoj zaigranosti tako neobičnih izraza lica  i tako kratkih trenutaka ekspresije. Povremeno snimam i portrete koji kriju svoje tajne u pogledu i izrazu lica. 

Stvaram ne razmišljajući gdje je granica između ulične dokumentarne i umjetničke fotografije, stvaram u nadi da moja sjećanja možda neće biti izbrisana.

Amaterski fotografi nemaju mnogo načina kako provjeravati vrijednost svojih fotografija, kako sebe korigirati i potaknuti na daljnji napredak. Jedan od načina je sudjelovanje na žiriranim izložbama pod pokroviteljstvom FIAP-a. U deset godina intenzivnog sudjelovanja na salonima moje su fotografije izlagane u sedamdeset zemalja svijeta, preko osamdeset nagrada od toga pedeset na FIAP salonima. Dobio sam počasno zvanje EFIAP/gold (Ex­cellence Fédération Internationale de l’Art Photographique, gold) i stekao uvjete za EFIAP/platinum. Uz četiri samostalne izložbe sudjelovao sam  i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Zvonko Radičanin

Zvonko Radičanin, član Fotokluba Zagreb. Rođen 1954. u Velikoj Gorici, živi i radi u Zagrebu. Ljubav prema fotografiji traje još od gimnazijskih dana ali joj se intenzivnije posvećuje posljednjih desetak godina. Uz četiri samostalne izložbe, sudjelovao je na brojnim salonima i natječajima u zemlji i inozemstvu, a fotografije su mu izlagane u 70 zemalja na svim kontinentina. Za svoje fotografije primio je brojna priznanja i nagrade, među kojima i 50 nagrada na salonima pod pokroviteljstvom FAIP-a (od čega 9 zlatnih medalja). Za sudjelovanje na međunarodnim izložbama, najveće svjetsko udruženje fotografa umjetničke fotografije (International Federation of Photographic Art – FIAP), dodijelilo mu je počasno zvanje EFIAP/gold (Excellence FIAP/gold).