Zagreb – izložba fotografija: Damir Matijević – “Zagreb noću”

U Galeriji Vladimir Filavkovac, 28. travnja 2014. u 19 sati otvara se izložba fotografija Damira Matijevića “Zagreb noću”. Izložba ostaje otvorena do 15. svibnja.“Noću su, dakako, sve mačke crne, ali i svi predmeti, svi ambijenti, sve pojave dobrim su dijelom prekrivene mrakom i izgledaju ujednačenije, neutralnije, monotonije negoli pod dnevnom sunčevom rasvjetom. Ali noćni izvori svjetlosti, zauzvrat, pristrano se okupljaju i iz tame izvlače samo određene dijelove i pojedinačne oblike, stvarajući tako novu hijerarhiju značenja i važnosti osvijetljene stvari. A noćni prolaznik potom bira objekte koji ga više privlače i zanimaju, a ako je pritom i fotograf, snima i kadrira one prizore i situacije u kojima se dijalog svjetlosti i tame pokazuje znakovitim, gdje se iz dubine, čak bezdana, mraka, pomaljaju tragovi prema kojima ne možemo ostati ravnodušni.

Damir Matijević je učestalo hodao noću dragim mu Zagrebom, znanim ulicama i trgovima, u raznim godišnjim dobima, te svojom kamerom hvatao zanimljive scene i situacije. Poput noćne leptirice posebno je bio privučen uličnim svjetiljkama, a poput uporna šetača naročito je hodočastio parkove i njihove spomeničke jezgre. Ali u njegov su kadar najradije upadali oni svjetlosni izvori koji su se morali izboriti za svoj status u konfrontaciji s obližnjim zidovima, što su im priječili rasprostiranje, ili u konkurenciji sa stablima, što su im ritmizirala raspored. Među najuspjelije sekvence Matijevićevih noćnih zagrebulja svakako su snimci ujednačenih nizova uličnih lampiona, što se odrazuju u vodi ili se izmjenično prepliću s deblima i krošnjama.

Posebno je zanimljiv Matijevićev odnos prema bljesku i obasjanju što često silovito nadire u srce kadra, prijeteći čak da svojom difuznošću i raspršenošću relativizira zbiljske koordinate motiva. Pritom se prisjećamo kako je na prethodnoj izložbi preferirao upravo čvrste obrise i jasne prostorne odrednice, pravu geometriju prizora (Uostalom, i naslov izložbe Zidovi, podovi, stupovi, svodovi svjedočio je naglašenu težnju za fiksiranjem arhitektonskih elemenata, vertikala i horizontala). Ovom je zgodom poželio tražiti baš suprotne efekte, umjesto statičkih dinamičke, umjesto linearnih mrljaste sastojke kadra. Naravno, razlika je i u samoj naravi ambijenta, a ne samo u dobi dana: snimci s ranije izložbe nastali su na jugu i u tijesnim ambijentima u koje je sunce prodiralo, dok su kadrovi Zagreba noću, naravno, uhvaćeni u sjevernjačkoj atmosferi i osvijetljeni umjetnim svjetlom što se koncentrično rasprostire po širinama i prodolima prostora.

Možda je pokoji put Matijević poželio i u Zagrebu naći jače geometrijsko uporište, određenije perspektivne planove. Prizor s kolodvora ima naglašenu centričnost i usmjerenost prema točci u kojoj se sijeku dijagonale pobočnih strana; prizor s blistavim tramvajskim tračnicama i svijetlom trakom prolaska vozila također ima čvrsto “crtovlje”, a neonskim cijevima uokvireno pročelje “Elektre” tvori jaki naglasak iskošena pravokutnika. Ali u većini radova dominira mekoća i blagost svjetla što miluje okolni zrak i nježno klizi po površinama što je prisno odrazuju.” Tonko Maroević