Zagreb – izložba fotografija: Damian Nenadić – “Tragovi”

U srijedu, 4. lipnja, u Kuli Lotrščak, u sklopu ciklusa ‘Snapshot / Brzo okidanje’, otvara se izložba fotografija Damiana Nenadića nazvana ‘Tragovi’.

Nestvarne boje, zasanjani prizori, zvuk šikljanja gejzira…
Mistična izmaglica.
Nadrealna ljepota.

Zemlja natopljena mistikom koja živi svoje sage i mitove. Svojom iracionalnom ljepotom dramatično dotakne svakog tko je posjeti. Njeni aktivni vulkani i pršteći gejziri pulsiraju životnom energijom gdje doslovno svjedočimo nastajanju svijeta; pred našim očima događaju se ‘čuda’, pretapaju se stvarnost i fantazija pa je i logičan osjećaj stopljenosti Islanđana s njihovom mitskom prošlošću te otvoreni stav prema spiritualnim sferama.

Biti Jedno s Prirodom i njenom zastrašujućom ljepotom od koje se čovjek osjeća još manji… Preplavljen osjećajem dubokog pijeteta i strahopoštovanja, Damian joj se smjelo prepušta u jedinstvenom stapanju: miluje škrtu travu i ohlađenu lavu, pije otopljeni snijeg, mrlja ruke podatnom ilovačom… Na najintimniji način, Damian ovdje pronalazi praiskonsku vezu s Univerzumom. Instinktivno spoznaje njegovu svjesnost koju svi dijelimo. Jer svi smo Jedno i Isto, od iste materije sazdani. I kako autor ističe, i čovjek i kamen i trava… sve je isto, samo presvučeno drugačijom ‘presvlakom’.

U taj ‘sveti’ pejzaž usudio se dirnuti umjetnik. Poput kakvog kradljivca ljepote, svojim fotoaparatom oduzima dio te savršenosti, pokušava je ‘prevariti’ i zaustaviti bar na tren. Sa strahom da će svojim prisustvom narušiti vječnu ljepotu i harmoniju ovog komadića raja, Damian tiho intervenira u pejzaž kreirajući shematizirane humanoidne forme od organskog materijala kojeg zatiče na samom licu mjesta. Suptilnim postupkom land arta tako nastaju serije silueta od kamenih oblutaka, lišća, ptičjih pera zabodenih u zemlju, u netom otopljenom zaleđenom jezeru s još zgusnutim ledom, u naplavljenim algama. Svoje gotovo arhetipske forme impostira u pomno odabranim magičnim islandskim krajolicima dobivajući efekt začudnosti, poput prethistorijskih tragova u pećinama naših davnih predaka.

U svom radu, Damian objedinjuje ljubav prema prirodi s onom prema fotografiji. Kao biolog, dobro poznaje zakonitosti prirode kojoj svojim umjetničkim angažmanom i foto-objektivom podaruje jednu novu dimenziju. Projekt je, zapravo, nastavak autorova bavljenja vezom ljudskog tijela i prirodnih ambijenata kao fenomenom odnosa čovjeka i prirode. Priroda kao materijalistički princip, u dijalektičkoj je suprotnosti s čovjekom koji je duhovno, ali i materijalno biće. U drugom smislu, krajolik kao horizontalni plan predstavlja ženski princip, a intervencija u nju muški princip, čin oplodnje.

I kao što sam autor ističe, njegovo tijelo je ono što zna, priroda ono što želi znati, a umjetnost je medij kojim komuniciraju. Ivana Gabrić
kustosica: Katarina Srdarev

Izložba je otvorena do 20. lipnja.