Willy Ronis

Smatrali su ga pjesnikom svakodnevnice, predstavnikom „fotografskog realizma“ u francuskoj fotografiji, pripada među najpoznatije francuske fotografe. Fotografijom se počeo zanimati radeći u studiju, snimajući i obrađujući fotografije. Nakon nekoliko godina postaje „slobodni fotograf“. Poput Roberta Doisneaua, Henrija Cartier – Bressona i Edouarda Boubata slijedi smjer „fotografskog humanizma“.

Smatrali su ga pjesnikom svakodnevnice, predstavnikom „fotografskog realizma“ u francuskoj fotografiji.

Willy Ronis (1910-2009) pripada među najpoznatije francuske fotografe. Fotografijom se počeo zanimati radeći u studiju, snimajući i obrađujući fotografije. Nakon nekoliko godina postaje „slobodni fotograf“. Poput Roberta Doisneaua, Henrija Cartier – Bressona i Edouarda Boubata slijedi smjer „fotografskog humanizma“.

Snima ljude na ulici poštujući njihovu intimu, a želi snimiti njihove trenutke sreće, unatoč teškom životu. To je posebice vidljivo u njegovim fotografijama štrajkova i demostracija. Ronis je namjerno jednostavan. On otkriva motive, a ne postavlja (aranžira) ih. Tijekom života snimio je 90.000 fotografija (kroz ca. 70 godina aktivnog rada). Zvali su ga pjesnikom svakodnevnice, što zaista i je.

odabrao: Krešimir Mikić