Vrijednost ISO u 4 lagane lekcije

ISO je broj, odnosno mjera osjetljivosti senzora te je kao takav jedan od bitnih elemenata našeg Svijetlog trojstva fotografije (ekspozicija, blenda, ISO).

ISO smo već spominjali i odradili u članku ISO – osjetljivost senzora, no od ponavljanja svakako glava ne boli, a i na kraju krajeva pametniji smo. Dakle, ISO je broj, odnosno mjera osjetljivosti senzora te je kao takav jedan od bitnih elemenata našeg Svijetlog trojstva fotografije (ekspozicija, blenda, ISO).

Lekcija 1 – Što je ISO

ISO je mjera osjetljivosti senzora na svijetlo kojim ga eksponiramo prilikom snimanja fotografije. Vrijednosti ISO (international Standards Organization) idu najčešće od 100 pa sve do recimo 25 600 i dalje. No, svakako preporučamo, ako posjedujete neki od novijih DLSR fotoaparata početne ili srednje klase korištenje ISO vrijednosti do maksimalnih 3 200 na kojima fotoaparat ne prikazuje toliko jaki šum na fotografiji. Sve iznad toga radite jedino ako baš morate ili ako želite postići neki umjetnički efekt.

Vrijednsoti ISO ‘naštelavate’ na 100, 125, 160, 200, 250, 320, 400, 500, 640, 800, 1 000, 1 250, 1 600, 2 000, 2 500, 3 200, 4 000, 5 000, 6 400 … ovo su primjerice vrijednosti Nikon fotoaparata.

Te vrijednosti, kao i kvaliteta fotografije, odnosno količina šuma na fotografiji različite su od fotoaparata do fotoaparata i ne može se povući neka univerzalna vrijednost količine šuma fotografije. Recimo Nikon D5100 na ISO 12 500 radi priličnu količinu neupotrebljivog šuma, dok D800 jedva primjetnu.

Lekcija 2 – Kako ISO utječe na ekspoziciju

Ova lekcija je također odrađena u gore povezanom članku o ISO broju, no svakako nije na odmet ponoviti. Što je ISO veći to je ekspozicija manja, odnosno vrijeme eksponiranja kraće. Ako ekspoziciju i otvor blende fiksiramo, podizanjem ISO vrijednosti dobivam fotografije koje su dulje eksponirane – svjetlije  spaljene.

Spomenimo također da je ISO skala slična skali ekspozicija, ako vrijednost povećamo za duplo, isto tako će se i ekspozicija smanjiti za duplo – dakle međusobno su proporcionalni.

Slijedeće fotografije su različito eksponirane. Vrijeme ekspozicije i blenda (F broj) su jednaki na svima, jedini utjecaj na eksponiranje fotografije je promjena broja ISO, odnosno osjetljivosti senzora.

ISO 100
ISO 200
ISO 400
ISO 640 – ispravno eksponirana fotografija
ISO 1000
ISO 2000
ISO 3200

Lekcija 3 – kako ISO utječe na kvalitetu fotografije

Ukratko – obrnuto proporcionalno. Što je ISO vrijednost veća to je kvaliteta fotografije manja, odnosno šum na fotografiji izraženiji. Duplim povećanjem ISO vrijednosti teoretski dupliciramo količinu šuma na fotografiji. No, sama količina šuma na fotografiji ovisi od modela do modela, od proizvođača do proizvođača.

Ali generalno gledajući stoji činjenica:

Manji ISO broj = manje šuma na fotografiji = kvalitetnija fotografija

Slijedeći slijed fotografija prikazuje 100% izrez fotografije u rasponu ISO vrijednosti od 100 do 25 600. Ekspozicija i blenda su stavljene na automatsko izračunavanje kako bi se sve fotografije ispravno eksponirale. Primjetite kako povećanjem ISO vrijednosti raste i količina šuma na fotografiji. Vjerujem da zorno prikazuju gubitak kvalitete.

ISO 100
ISO 400
ISO 800
ISO 1600
ISO 3200
ISO 6400
ISO 12 800
ISO 25 600

Kako sam već spomenuo svaki fotoaparat ima drugačiji prikaz šuma, odnosno senzor drugačije reagira na svijetlo pri različitim postavkama/vrijednostima osjetljivosti – ISO broju. Prije nego se uputite u ozbiljnije fotografiranje svakako si izradite i proučite fotografije cijelog ISO raspona vašeg fotoaparata, ponajviše u slabim svjetlosnim uvjetima kada šum još više dolazi do izražaja. Time ćete se najbolje upoznati s time kako vaš fotoaparat reagira pri različitim svjetlosnim uvjetima i pri različitim postavkama ISO vrijednosti.

Lekcija 4 – prijedlozi za korištenje ISO vrijednosti

ISO 100-200 – kad imate dobre svjetlosne uvjete, po danu, uz dobru kontroliranu rasvjetu, odnosno u situacijama kad otvorom blende i ekspozicijom možete kontrolirati i propustiti dovoljnu količinu svijetla. Ove postavke daju najčišće fotografije.

ISO 200-400 – za nešto tamnije uvjete, recimo u sjeni ili interijerima gdje ne želite još uvijek paliti bljeskalicu.

ISO 400-800 – ovo je zgodni raspon pri fotografiranju u interijerima pri korištenju bljeskalice. Naime, zbog malo veće osjetljivosti pozadina fotografije na koju bljeskalica slabije utječe nije jako tamna, dok je prednji kadar pravilo eksponiran i ne primjećuje se šum.

ISO 800-1600 – večernji koncerti, događaji koji se pretežito zbivaju u večernjim satima. Potrebna vam je određena brzina ekspozicije kako bi dobili zamrznuti kadar, dižite ISO. Očekujte da ćete ipak imati nešto primjetnu količinu šuma, no to ipak prolazi pod umjetnički dojam fotografije.

ISO 1600-3200 – nastavno na prethodnu postavku, dakle kad su uvjeti tamni, kad ne možete koristiti bljeskalicu ili stativ. Imajte na umu da je ova vrijednost ISO gornja granica gdje je šum relativno malen i gdje djeluje efektno na fotografiji. Sve dalje zahtjeva dodatne digitalne obrade, odnosno šum je vidljiv upravo kao šum.

ISO 3200+ – baš ako morate. Veće količine šuma su neizbježne. Dakle, ako ste u doista mračnim uvjetima, ako ne možete koristiti bljeskalicu, a treba vam fotografija, odnosno ako  želite šumom postići neki umjetnički dojam.