Varaždin – izložba fotografija: ŽELJKO KOPROLČEC | Nudo Furioso

Otvorenje izložbe će biti 13. rujna u 20 sati u galeriji “Zlati ajngel” u Varaždinu.

Pokret tijela, bilo da je promišljen i oblikovan kulturom plesa, potaknut sportskim disciplinama, ili da je posve nasumičan i prirodan, jedan je od iskonskih iskaza ljudskoga postojanja. Istodobno individualan i općenit, u sebi utjelovljuje nepregledan splet uvjetovanosti i motivacije. No, kakav god bio, on je efemeran, ograničen nesmiljenim vremenskim tjesnacem, koji ga odmah po nastanku poništava i otvara prostor novome. Potrebi za pokretom pridružena je stoga potreba da ga se zabilježi, uhvati, odgonetne. Gonetaju ga pojedine znanstvene grane pa je tako skovan pojam „kinetičke melodije“ kojim se razmatra logika, mehanika i pozadina pokreta. Iako nije lako probijati se u raspravama tuđe znanstvene discipline, zaintrigirala me postavka filozofkinje, plesačice i koreografkinje Maxine Sheets-Johnstone kako „kinetička melodija“ nije stvar u mozgu, već  je riječ o specifičnoj neurološkoj i eksperimentalnoj dinamici.*

Eksperimentalnost podrazumijeva kreativnost, nepredvidljivost, intuitivnost. Upravo su se na ovim premisama spojili slikar Duško Šibl i fotograf Željko Koprolčec koji su prepoznali nevjerojatnu istovjetnost svojih kreativnih interesa – posvećenih misteriju pokreta. Šibl je pri tome vođen snažnom kolorističkom intuicijom te svojim dinamičnim i ekspresivnim rukopisom kojim rekreira trag što ga ostavlja mahom androgeno tijelo u određenom trenutku. Njegov slikarski nerv ritmički je savršeno usklađen s rečenom „kinetičkom melodijom“, njezinom (dis)harmonijom te psihološkom uvjetovanošću. Dugotrajna posvećenost temi iskristalizirala je intuitivni pristup koji je istovremeno osnažen profinjenom metierskom sigurnošću.

Metierska sigurnost Željka Koprolčeca ostvarena je pak u okrilju studijske fotografije i teme ženskoga akta kao jednoga od kreativnih interesa. Pri tome Koprolčec tijelu ne oduzima moć i nužnost pokreta koja zapravo naglašava njegovu senzualnost, autentičnost, neponovljivost. Svojoj visoko estetiziranoj svjetlopisnoj poetici fotograf sada pridružuje element boje, odnosno nastavlja  se na kolorističku izražajnost Šiblovih slika i prenosi na svoje modele. Promatrajući usporedno očaravajuće varijacije pokreta, gdjegdje zrcalne, gdjegdje izmaknute, sljubljene unutar dijaloga dvojice umjetnika i dvaju medija, vraćamo se na pitanje ishodišta pokreta, njegove eksperimentalnosti, jedinstvenosti i univerzalnosti. Također, ovaj slikarsko-fotografski susret pružit će nov i drugačiji pogled na opuse koji su se odavno etablirali na likovnoj sceni.

Barbara Vujanović

* Maxine Sheets-Johnstone, „Kinesthetic memory“, u: Sabine C. Koch, Thomas Fuchs, Michela Summa (ur.), Body Memory, Metaphor and Movement, Amsterdam: John Benjamins Publishing Company, 2012., str. 62.