Usklađivanje ekspozicijskih parametara

Usklađivanje ekspozicijskih parametara jedno je od temeljnih pitanja pri fotografiranju bez obzira na to fotografiramo li samo pomoću automatskih postavki fotoaparata ili promišljenim, naprednim i kreativnim tehnikama.

Ponekad to može biti i zbunjujuće pa će nam pri postavljanju tih parametara pomoći sljedeća ilustracija koju možete preuzeti na ovoj poveznici i ispisati za osobnu uporabu:

 

Što su ekspozicijski parametri?

Ekspozicijski parametri jesu brzina zatvarača otvor zaslona objektiva (blenda). Njihov odabir i kombinacije odredit će ukupno svjetlo koje će doći do medija za fotografiranje (tj. ekspoziciju). Uz njih, tu je i ISO-osjetljivost medija na koji fotografiramo, a koja izravno utječe na to hoće li se to svjetlo zabilježiti kao fotografija na kojoj ćemo moći prepoznati prizor koji smo fotografirali. U praksi, može se dogoditi da smo pogrešno odredili ili postavili ta tri parametra pa će rezultat ponekad biti potpuno bijela fotografija, a ponekad potpuno crna. Isto tako, moguće je da će nam lica osoba koje smo fotografirali biti previše tamna ili pak da će nešto što smatramo crnim ispasti svijetlosivo. A možemo se zakleti da mi to nismo vidjeli takvim. No fotoaparat, na našu žalost, jest.

Kako je to moguće?

Predočit ćemo ovaj fenomen sljedećom ilustracijom na kojoj kapljice vode glume fotone (čestice svjetla):

Sl. 1: Tijekom nekog vremenskog perioda (1), voda kaplje u posude. U prvoj posudi na našoj ilustraciji nema vode (2). Razina vode u toj posudi jednaka je nuli (0). Treću posudu voda je prepunila pa višak vode istječe iz nje (3). Razina vode u njoj je 255. U preostalim posudama razina vode varira.

Prenesemo li to na fotone i fotografski medij, reći ćemo da mediji na koje snimamo imaju određen prag minimalne osjetljivosti na svjetlo ispod kojega se neće zabilježiti slika pa će premalo svjetla dati potpuno crnu fotografiju (tonska razina 0). Isti ti mediji na koje snimamo imaju i prag maksimalne zasićenosti svjetlom pa će previše svjetla rezultirati potpuno bijelom fotografijom bez detalja (tonska razina 255).

Prizor koji fotografiramo ostat će zabilježen samo kad medij za fotografiranje dobije optimalnu količinu svjetla čija se razina može izmjeriti. U fotografiji to zovemo korektna ekspozicija. Kako bi se postiglo usklađivanje intenziteta svjetla prizora koji snimamo i sposobnosti medija na koji snimamo, služimo se ekspozicijskim parametrima.

Što određuje količinu svjetla koje će doprijeti do medija za fotografiranje?


Sl. 2: Kako bi se svjetlo koje emitira neki prizor (1) koji gledate kroz tražilo (5) zabilježilo na nekom mediju osjetljivom na svjetlo (6) u vašem fotoaparatu (7), više je prepreka koje mora savladati. Kao najvažnije, izdvojit ćemo:

  1. optički i mehanički sustav objektiva: filtri, leće (2), zaslon objektiva (blenda 3),
  2. zatvarač u objektivu ili u fotoaparatu (4).

Objektiv

Otvor na objektivu kroz koji prolazi svjetlo može biti fiksni, a može biti i promjenjiv. Kakav god da jest, označava se brojem “f“. Broj “f” govori nam koliko je puta žarišna (fokusna) duljina veća od promjera tog otvora (f/x). Tako ćemo u praksi naći objektive žarišne duljine 50 mm s oznakom f/2 , što znači da je najveći promjer otvora na objektivu 25 mm (50 mm/2 = 25 mm).

Objektivi iste žarišne duljine mogu imati različite najveće otvore zaslona. Što je za neku istu žarišnu duljinu otvor objektiva veći, objektiv mora imati veće leće pa je time i skuplji. Broj “f” na objektivima piše se i bez oznake “f”, dakle, samo ćete naći brojčanu oznaku, a kako je u fotografiji sve vezano na dvostruko veću ili dvostruko manju količinu svjetla, na objektivu s promjenjivom blendom možemo naći oznake kao što su: 1,422,84 5,681122 itd. (otvor objektiva jest više-manje kružnog oblika, a kako se površina kruga računa prema formuli r²Π, svaki prethodni/sljedeći broj jest, ugrubo, 1,41 puta manji/veći od prethodnog kako bi označio dvostruko manju/veću propusnost za svjetlo).


Sl. 3: Otvor zaslona objektiva omogućit će i kreativni pristup fotografiranju. Što je otvor veći, dobit ćemo manje polje dubinske oštrine (1), a što je otvor manji, polje oštrine u dubinu povećava se (2).

Zatvarač fotoaparata


Sl. 4: Zatvarač fotoaparata sljedeća je prepreka na putu svjetla, a jako je važan u fotografiji jer će nam omogućiti okidanje u točno određenom trenutku (što je presudno za postizanje tzv. “odlučujućeg trenutka”). Zatvarači su različiti mehanizmi, a dijele se u mehaničke i elektroničke. Mehanički mogu biti centralni (1) i zavjesni (2). Zatvarač će se u nekom vremenu otvoriti i potom zatvoriti kako bi omogućio prolaz svjetla na medij za fotografiranje. Brzina se zatvarača u praksi označava cijelim brojem kao: 1″ – 2 (iako je to 1/2″) – 4 (1/4″) – 8 (1/8″) – 15 (1/15″) – 30 (1/30″) – 60 (1/60″) – 125 (1/125″) – 250 (1/250″) – 500 (1/500″) – 1000 (1/1000″) itd. I ovdje, kao i kod blende, svaka sljedeća vrijednost propušta dvostruko više svjetla od prethodne.


Sl. 5: Brzina zatvarača omogućuje nam i kreativan pristup. Što je manja, pokret će se na fotografiji zabilježiti kao mrlja, a što je veća, pokret će se jače “zamrznuti”.

Usklađivanje ekspozicijskih parametara

Kako bi se količina svjetla koje prolazi kroz objektiv i zatvarač uskladila te svela na optimalnu količinu za medij na koji fotografiramo, moramo izmjeriti intenzitet svjetla prizora koji snimamo.

Mjerenje intenziteta svjetla

Mjerenje možemo obaviti svjetlomjerom fotoaparata, vanjskim svjetlomjerom, a intenzitet Sunčeva svjetla i uobičajenih svjetlosnih situacija možemo procijeniti i na temelju ovih tablica.

Sl. 6: Svjetlomjeri se mogu naći u različitim izvedbama kao što su: univerzalni digitalni svjetlomjer (1), svjetlomjer s galvanometrom i skalom intenziteta svjetla (2), svjetlomjer koji mjeri u malom vidnom kutu, tzv. “spot” svjetlomjer (3), svjetlomjer koji se služi svjetlomjerom fotoaparata na mobilnom telefonu uz posebnu softversku aplikaciju (4) itd.


Sl. 7: Svi fotografski svjetlomjeri opremljeni su računalom i/ili pokazivačem na kojem se nakon mjerenja svjetla mogu vidjeti kombinacije ekspozicijskih vrijednosti (1) (brzina zatvarača i otvora zaslona objektiva) koje će dati valjanu ekspoziciju. Da bi se mogla proračunati ispravna ekspozicija, potrebno je prije početka mjerenja na svjetlomjeru postaviti točan podatak za osjetljivost medija (ISO) na kojem bilježimo sliku (2). Kad usmjerimo osjetilo svjetlomjera prema prizoru (kod mjerenja reflektiranog svjetla) ili prema izvoru svjetla (kod mjerenja upadnog svjetla), svjetlomjer će očitati vrijednost intenziteta svjetla. Na digitalnim svjetlomjerima mogu se pojaviti i neke međuvrijednosti otvora zaslona (3) i brzina zatvarača. Pri namještanju postavki na fotoaparatu, postavljamo najbliže vrijednosti prema očitanim vrijednostima na svjetlomjeru.

***

U ovom tekstu pojasnit ćemo mjerenje svjetla svjetlomjerom fotoaparata jer danas ga imaju svi fotoaparati.

Sl. 8: U fotoaparatima možemo naći različite izvedbe svjetlomjera i pokazivača rezultata mjerenja, kao što je prikazano na gornjim ilustracijama. Elektroničke pokazivače, kao što su na slici 2, naći ćete i u suvremenim fotoaparatima, a neki nekadašnji fotoaparati imali su analogni pokazivač kao što je na slici 3. Svjetlomjeri u fotoaparatima temeljeni su na principu 18% sive pa će sustav za mjerenje svjetla nastojati podesiti optimalnu ekspoziciju kako bi se dobila takva nijansa sive. Na fotografijama će to biti zadovoljavajuća svjetlina za prizore kao što je portret ljudskog lica, uobičajeni pejzaž itd. Takva ekspozicija ima oznaku “0“. Podekspozicija će biti označena nekim brojem i predznakom ““, a nadekspozicija nekim brojem s predznakom “+” (1). 


Sl. 9: Svaki pojedini model fotoaparata ima i različite načine mjerenja svjetla kao što su: mjerenje čitavog kadra (1), mjerenje samo centralne zone (prikladno za fotografiranje portreta – 2), mjerenje samo malog područja u centru kadra (3), a neki fotoaparati imaju i mogućnost višezonskog mjerenja svjetla (4).

Tehnika mjerenja svjetla može biti jednostavna (mjerenje uobičajenih prizora), a može biti i vrlo složena (primjerice, kod fotografiranja u protusvjetlu ili kod fotografiranja prizora osvijetljenih s više izvora svjetla ili pak kad kombiniramo svjetla bljeskalica i ambijentalna svjetla itd.).

Kako početi?

Kao što već rekosmo, svaki medij može primiti neku količinu svjetla pri kojoj će dati optimalan rezultat. Tu ćemo njegovu sposobnost nazvati osjetljivošću na svjetlo, a označava se kraticom ISO.

Svako mjerenje svjetla počinje određivanjem ovog parametra. Od prvih dana fotografije, mogu se nabaviti mediji za fotografiranje na različitim podlogama i različite osjetljivosti pa ste tako mogli poželjeti fotografirati na film osjetljivosti ISO 100 ili pak, za finije zrno, film s ISO 25, što je bilo četiri puta slabije osjetljivo (osjetljivost se izražava geometrijskim nizom brojeva pri čemu svaka sljedeća puna vrijednost znači dvostruko osjetljiviji medij: 2550100200400800 – 1600 – 3200 – 6400 itd.).

Kod digitalnih fotoaparata, možemo postavljati ISO-parametar po želji, shodno mogućnostima fotoaparata. Pri izboru ISO-vrijednosti, nužan je oprez jer maksimalne vrijednosti ponekad daju jako zrnatu sliku.

Odabir ISO-vrijednosti

ISO ćemo odabrati na temelju mogućnosti medija ili digitalnog fotoaparata, procjene prizora i željena rezultata. Svaki film ima određen i u pravilu nepromjenjiv ISO dok svaki digitalni fotoaparat ima mogućnost postavljanja različitih ISO-vrijednosti, ali i neku početnu ISO-vrijednost pa će to kod nekih biti ISO 60, kod nekih ISO 100, a kod nekih i ISO 200. Temeljno je pravilo: što je ISO manji, to će fotografija biti finije granulacije (kako izgleda granulacija pogledajte ovdje). Sljedeće je pak pravilo: više svjetla – manji ISO, manje svjetla – viši ISO.

Oprez: Ovdje govorimo o ekspoziciji pa će tako, uz procjenu svjetline prizora, biti potrebno uzeti u obzir i svjetlosnu moć objektiva. Svjetlosno slabiji objektivi (primjerice: f/6.3) dat će nam manje svjetla, a svjetlosno jači objektivi (primjerice: f/1.2) propustit će više svjetla.

Digitalni fotoaparati imaju i mogućnost automatskog postavljanja ISO-vrijednosti. To može biti praktično jer će vam fotoaparat postaviti minimalnu ISO-vrijednost u skladu s ostalim postavkama.

Zaključak: ISO držite na što je moguće manjoj vrijednosti jer njegovo povećanje može manje ili više degradirati tehničku kvalitetu fotografije. 

Jednostavno mjerenje svjetla

Nakon što je ISO određen, uperimo fotoaparat prema prizoru, odredimo izrez i lagano pritisnemo okidač do pojave otpora prije okidanja. Svjetlomjer će istog trenutka reagirati i izmjeriti ekspoziciju. Način na koji će vam fotoaparat prikazati postavljenu ekspoziciju razlikuje se od proizvođača do proizvođača, kao što je prikazano na donjoj ilustraciji:


Sl. 11: Indikator svjetlomjera na fotoaparatu prikazat će ekspoziciju kao: korektnu ekspoziciju, nadekspoziciju ili podekspoziciju. Ovo su primjeri kako to rade neki od fotoaparata Nikon i Canon. Princip je posvuda sličan: “0” je srednja vrijednost koja će dati dobre rezultate u uobičajenim svjetlosnim situacijama.

Ako vam pokazivač svjetlomjera prikazuje nadekspoziciju, vjerojatno je intenzitet izmjerenog svjetla prevelik prema postavljenom ISO-parametru. U tom slučaju, morat ćete smanjiti ISO, a ako to nije moguće, potrebno je ispred objektiva postaviti neki prigušivač svjetla kao što su filtri neutralne gustoće (eng. ND – neutral density). Kad fotografirate prizore na snijegu ili nešto slično, nadekspozicija od + 1 do 2 EV bit će trik kojim ćete “zavarati” svjetlomjer fotoaparata jer svjetlomjeri imaju sklonost pretvoriti velike svjetline u jednu tamniju nijansu sive.

Ako pak vam pokazivač svjetlomjera pokazuje podekspoziciju, morat ćete povećavati ISO ili uključiti bljeskalicu kako biste dobili dovoljno svjetla. Kod fotografiranja tamnih, gotovo crnih motiva, podekspoziciju od – 1 do 2 EV morat ćete namjerno koristiti kako biste i u ovom slučaju “zavarali” svjetlomjer.

Više o podekspoziciji i nadekspoziciji možete saznati ovdje.

Kako se služiti dobivenim rezultatom?

Primjer: Nakon što je svjetlomjer pri ISO 100 izmjerio intenzitet svjetla, fotoaparat vam može automatski postaviti ekspozicijske parametre koji mogu biti i neki od sljedećih:

Brzina zatvarača 1/1000″ 1/500″ 1/250″ 1/125″ 1/60″ 1/30″ 1/15″ 1/8″ 1/4″
Otvor zaslona kod
ISO 100
f:1,4 f:2 f:2,8 f:4 f:5,6 f:8 f:11 f:16 f:22

Umjesto da dopustite fotoaparatu da sam određuje karakter postavki, iste možete na boljim fotoaparatima i ručno određivati. Pritom imajte na umu da ekspozicija nije nešto kruto! To nije jedna kombinacija otvora zaslona i brzine zatvarača. Razmišljajte o njoj kao o ukupnoj količini svjetla koje propuštate. Ako je otvor malen, a trajanje ekspozicije dugačko, to će biti ekvivalentno većem otvoru s kratkim trajanjem ekspozicije. Sve kombinacije iz gornjeg primjera dat će istu ekspoziciju, tj. propustit će istu količinu svjetla na medij za fotografiranje. Koju ćemo kombinaciju od ponuđenih odabrati, ovisno je o motivu i efektu koji želimo postići.

Tako će nam kod portretne fotografije možda biti potrebno pozadinu učiniti neoštrom kako bismo prikrili neke nepoželjne detalje. U tom slučaju, bit će nam potreban i veći otvor zaslona i brzina zatvarača od minimalno 1/60′. Pazeći na taj uvjet, u ovom našem primjeru možemo odabrati jednu od kombinacija između 1/60″-f/5,6 do 1/1000″-f 1,4.

Kod akcijske fotografije, morat ćemo koristiti veliku brzinu zatvarača pa će se izbor kombinacija iz našeg primjera suziti na samo dvije mogućnosti: 1/1000″-f/1,4 i 1/500″-f/2. Ovi otvori zaslona jako su veliki i dat će malu dubinsku oštrinu. Želimo li veću dubinsku oštrinu, morat ćemo povećati ISO-vrijednost na, primjerice, 1600. Tada ćemo moći blendu pritvoriti za 5 EV, tj. na f/8. Sve je to potrebno kako bi ekspozicija, tj. količina propuštenog svjetla ostala ista.

Na putu prema potpunoj kontroli

Krećete li u avanturu potpune ili barem djelomične kontrole svjetla pri fotografiranju, to možete samo ako vaš fotoaparat ima mogućnost odabira načina rada kao što su:

  • M – ručne postavke,
  • A ili Av – prioritet otvora zaslona objektiva (blende),
  • S ili Tv – prioritet brzine zatvarača.


Sl. 10: Ovako izgledaju selektori načina eksponiranja. Izvedbe su različite, no princip je isti…

Ručno podešavanje ekspozicijskih parametara – M

Ručno podešavanje ekspozicijskih parametara dat će vam najviši stupanj kontrole ekspozicijskih parametara. Što god odabrali, indikator svjetlomjera dat će vam do znanja kako su vaše postavke usklađene s izmjerenim vrijednostima.

Važno: Pripazite na činjenicu da će odabir načina rada “M” s uključenom automatskom postavkom ISO-vrijednosti zapravo biti jedan vid poluautomatskog načina rada, tj. nećete imati potpunu kontrolu nad odabirom ekspozicijskih parametara.

Poluautomatsko podešavanje ekspozicijskih parametara – A (Av) i S (Tv)

Poluautomatski način rada omogućit će vam da postavljate (kontrolirate) neke parametre sami dok se za druge brine sustav fotoaparata.

Primjerice, snimamo li akcijsku fotografiju pri čemu nam je ključni faktor brzina zatvarača, odabrat ćemo način rada (prioritet brzine zatvarača) S (Tv). Snimamo li pak portrete, pri čemu nam je važna dubinska oštrina, odabrat ćemo način rada (prioritet blende) A (Av).

Napomena: Neki fotoaparati imaju i način rada s prioritetom ISO-vrijednosti, što je analogno programskom načinu rada P s ručnim postavljanjem ISO-vrijednosti.

***

Zaključak:  Usklađivanje ekspozicijskih parametara važno je za kontrolu rezultata pri fotografiranju. Današnji fotoaparati  imaju i mogućnost odabira prilagođenih automatskih načina rada, primjerice, način rada “portret” ili “akcija” ili čak “kućni ljubimci”, kod kojih su unaprijed određeni prioriteti blende ili brzine zatvarača. To vam može pomoći u praksi, no prepustite li sav posao inteligenciji fotoaparata, propuštate pravo zadovoljstvo potpune kontrole nad kreativnim procesom.

o