Ulična fotografija – Street Photography

Ovu vrstu fotografije je "otkrio" Henry Cartier Bresson, kojeg slobodno možemo zvati ocem ulične fotografije

Ovu vrstu fotografije je “otkrio” Henri Cartier Bresson, kojeg slobodno možemo zvati ocem ulične fotografije, a time ujedno i reportažne fotografije, dokumentarističke fotografije odnosno novinske fotografije kako je još možemo zvati.

Postavio sam si nekoliko osnovnih pitanja o uličnoj fotografiji, odnosno pokušao sam prvo samome sebi objasniti taj pojam jer znam često zalutati gradom, nekim selom, javnim prostorom s fotoaparatom u ruci.

Ulična fotografije je dakle fotografija snimljena na ulici, da laički i na prvu, odnosno fotografija snimljena na nekom javnom mjestu ulica, park, dućan, javni skupovi.

Dosta je često ulična fotografija, a među fotografima, ‘ograničena’ na područje grada, ali svakako snimanje takve fotografije na selu ili nekom javnom mjestu van grada, bilo to jezerce, šumica, šetnica također su velikim dijelom glavne tematike ulične fotografije.

Slika 1: Uz jezero
Ovo jezerce/park je dio javne površine nedaleko Đurđevca, prema svim definicijama pripada u uličnu fotografiju. Međutim nije daleko ni od pejzažne. Sve ovisi o namjeri autora.

Glavna karakteristika ulične fotografije je hvatanje trenutka, situacije koju su neponovljive, iskrenost, nenamještanje kadra. Kako se radi o ulici, o javnom mjestu, skoro je nemoguće pa da se određena situacija ponovi, stoga je glavni cilj uličnog fotografa znati biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Ulična fotografija je dosta slična dokumentarističkoj fotografiji koja pak je većim dijelom vezana uz novinsku fotografiju. Današnji fotoreporteri vrlo često znaju snimati ulične situacije, protok vremena na ulici te istu okarakterizirati kao novinsku fotografiju. To djelomično i je točno, međutim da budemo iskreni i čisti samo sa sobom – to je ulična fotografije i nije nikako određena foto ‘reporterstvom’, ulična fotografija je ipak vrsta umjetnosti.

Naravno uz svo dužno poštovanje fotoreporterima idemo dalje. Osobno sam imao prilike biti prisutan na fotografiranju nekoliko javnih nastupa osoba političkog i javnog života primjerice predsjednika, bivše premijerke i sličnih i doista ekipi skidam kapu što su još uvijek “normalni”.

Slika 2: Moj je veći
Dokumentaristička, odnosno novinska, reportažna fotografija? Da, ali isto tako i ulična.

Koji fotoaparat?

Bilo koji. Ne postoji fotoaparat, ili cijeli sustava (fotić, objektiv, filter, rasvjeta) koji su posebno namijenjeni uličnoj fotografiji. Po mom osobnom iskustvu držim se pravila manje je bolje. Dakle, kompaktno DSLR tijelo ili neki napredniji kompakt (Leica, Olympus Pen, …) su među poželjnijima jer su lagani za nošenje, diskretni i daju odličnu fotografiju.

Koje postavke fotoaparata?

Stavite fotić na režim P, dignite ISO na 400, kako bi dobili relativno brzu ekspoziciju ako nestane svijetla i snimajte. Osobno pripremim fotoaparat za snimanje u P režimu, odnosno kad želim malo više kontrole nad fotografijama onda je to režim prioriteta blende (A, Av), te automatski ISO u rasponu od 100-800 – to je vrijednost ISO osjetljivosti gdje moj fotoaparat ne prikazuje šum.

Prioritet blende koristim iz razloga što nikad ne radim s potpuno otvorenom blendom jer u tom slučaju dubinska oštrina je mala. Obično koristim ili 28mm f/2,8 ili 50mm f/1,8 objektive gdje koristim blende od recimo f6,3 na 28mm jer je tu najoštriji odnosno 5,6 na 50mm. Maksimalno zatvaram blendu do f/11 ili čak f/16 kako bih bio siguran da imam dubinsku oštrinu. Upravo zbog toga raspona otvora blende imam postavke automatskog ISO do vrijednosti 800.

Slika 3: Opasna (Kaj slikaš?)
Zašto ne iskoristiti već postojeće elemente fotografije.

Kako se ponašati na ulici?

Susretljivo, prirodno, normalno. Naravno ako šećete sa šatorskim krilom na leđima, ogromnim DSLR fotoaparatom i 500mm objektivom teško da možete ostavljati dojam normalne osobe koja hoda gradom. Putujte lagano, budite sretni, optimistični, uživajte. Ne stavljajte se u nadređeni položaj nad vašim subjektom, naprotiv, porazgovarajte s njim, ako ste na placu i ako vam ponude rakije, probajte je, ne škodi – ne glumite :)

Dozvola za slikanje?

Da, prije nego ušećete u nečiji osobni prostor i fotografirate ga, pitajte tu osobu da li je možete snimati. U 90% slučajeva odgovor bude pozitivan. Zakonski niste obvezni, ali pristojnost i kultura to nalažu.

Prema našem zakoniku privatni prostor na javnom mjestu ne postoji, stoga ako dolazite do prodavača na štandu u centru grada prije nego ga snimite pristojno je upitati ga ili mu barem reći vaše nakane.

Kad šećete nekim javnim mjestom i snimate prolaznike onda slobodno te fotografije i objavljujete, ali u osobne svrhe odnosno kao novinsko izvještavanje. Nije potrebno tražiti posebnu dozvolu svake osobe na fotografiji za fotografiranje, naravno dokle god se te osobe nalaze na javnom mjestu.

Komercijalna upotreba tih fotografija, odnosno korištenje tih fotografija u promotivne svrhe raznih proizvoda nije dozvoljena, odnosno potrebno je tražiti suglasnost osoba na fotografiji.

Slika 4: Sladol(j)ed
Jedan običan trenutak, ni po čemu poseban, ali se više nikada neće ponoviti.

Da li se može zaraditi na uličnoj fotografiji?

U Hrvatskoj teško. Šećite, fotografirajte, uživajte u fotografiji, kasnije svoje fotografije objavljujte na internetu, izložbama i tako si gradite fotografsku karijeru.

Ulična fotografija je, ponavljam se, umjetnost prije svega.

Slika 5: Obitelj
Ulična fotografija je ipak umjetnost.

Dodatak: Crno bijela fotografija ili u boji? Svejedno. Kako god je autor zamislio.