U Beču otvorena izložba suvremenih hrvatskih umjetnika

U sklopu izložbenog projekta ‘Lighting out for the Territories’, u bečkom Kunsthalle Project Spaceu, predstavljaju se radovi desetero hrvatskih suvremenih umjetnika. Kustosica izložbe je Leila Topić, a izložba ostaje otvorena do 25. lipnja.

Na izložbi sudjeluju Rene Bachrach Krištofić, Sandro Đukić, Igor Grubić, Igor Kuduz, Damir Očko, Jasenko Rasol, Renata Poljak, Viktor Popović i Vlasta Žanić, a Slaven Tolj će na otvorenju izvesti performans ‘Patriot’, uz muzičku pratnju Igora Pavlice.

Naslov izložbe nadahnut je slavnom posljednjom rečenicom romana Huckleberry Finn Marka Twaina, a predstavlja radove umjetnika koji tematiziraju politiku malih gesta u suvremenoj umjetničkoj praksi. Radovi odabrani za izložbu ‘Lightnig out for the territories’, u kontekstu interpretativne logike, progovaraju o malim gestama u procesima sudjelovanja, na granicama fizičkog, odnosno psihičkog teritorija, s namjerom dokidanja i prekoračivanja granice. Usto, ti umjetnički radovi govore o ideji kako granica, fizička, geografska ili psihička, nije linija razdvajanja, nego upravo suprotno – prostor artikulacije novih mogućnosti pozicioniranja umjetničkih identiteta.

‘Upravo stoga gesta njemačkog kancelara Brandta, koji je kleknuo pred spomenikom Židovima stradalima u varšavskom getu, u jeku Hladnog rata 1971, a koju navodi Mika Hannula u knjizi Politika malih gesta, potaknula me na razmišljanje o projektu ‘Lightning out for the teritorries’. Projektom sam željela predstaviti radove koji progovaraju o sadašnjem času, kroz takozvane male geste koje valja shvatiti kao metaforu za jednostavne i minimalne modele izričaja koji izbjegavaju politikantstvo ili spektakularnost trenutka. Pozicijama desetero autora željela sam omogućiti razvoj pripovijesti o autorefleksiji, izlasku iz nametnutih granica identiteta, miroljubivom konfliktu i onome što Hannula naziva ‘razumnim neslaganjem’.

Vjerojatno najbolji primjer male geste razvidan je u fotografiji Renate Poljak naslovljene The View iz 2004. koja prikazuje umjetnicu na terasi obiteljske kuće. Gesta tijela i pozicija glave upućuje na osobu koja uživa u pogledu, ali umjesto promatranja otvorene pučine, pred Renatom Poljak uzdiže se krov novosagrađene kuće njezina ujaka. No, u filmu Renate Poljak Velika očekivanja i seriji fotografija, okosnica radnje nije samo zazorna arhitektura, iako je bila nadahnuće za čitav projekt, nego je prije svega riječ o istraživanju uzroka koji su rezultirali urbicidom jadranske obale, a koji su autoricu odveli do istraživanja obiteljskih odnosa i analiziranja preobrazbe ratnoga nasilništva u novu vrstu društveno prihvaćenog nasilja. Iz teksta kataloga kustosice izložbe Leile Topić (culturenet.hr)