Stephan Vanfleteren – borac za crnobijelu fotografiju

Belgijanac Stephan Vanfleteren (1969) radio je kao novinski fotograf, kako to kažemo „po zadatku“. Radeći taj posao često se susretao s ljudima i tada su nastajale zanimljive fotografije.

Međutim, to nisu bile one koje je trebao snimiti za novine, već fotografije ljudi koje je tamo upoznao, sasvim slučajno. Tako su nastali brojni portreti raznih profesija ili često starih, siromašnih i usamljenih ljudi. Kad ih je fotografirao, bilo mu je bitno ne fotografirati samo njihov portret, nego i ambijent u kojem žive i rade.

Te su fotografije subjektivno viđenje, mogli bi reći nostalgične i melankolične. Netko će reći i tradicionalne. To je djelomice točno. Naime, Vanfleteren nikada ne slijedi najnovije, često pomodne trendove u fotografiji, već vjeruje u one temeljne fotografske vrijednosti.

Tako uvijek snima crnobijelo, kad god je moguće velikoformatnim aparatom, jer nastoji usporiti život, životnu dinamiku. Maloformatni aparati mu izgledaju pri okidanju poput pucanja iz mitraljeza.

Radeći s „modelima“ izuzetno mu je bitna intimnost koja se rađa prigodom fotografiranja, važno mu je poštivanje drugih i njihovih života, a što se na neki način i osjeća pri promatranju njegovih fotografija. S osobama sa svojih fotografija ostaje dugo vremena u kontaktu.

Vanfleteren je poznat kao autor projekta Belgicum, o stanovnicima Belgije, po fotografijama biciklista koje fotografira u Flandriji, po snimkama iz logora na Kosovu, iz Afganistana, reportažama iz SAD-a, Etiopije, Kolumbije…

Njegovi portreti su zapamtljivi, pa sam stoga i osjećao obvezu upoznati naše čitatelje s ovim, po mom mišljenju, izuzetnim umjetnikom iz jedne relativno male zemlje.

Fotografije pogledajte na autorovim stranicama na adresi http://www.stephanvanfleteren.com/.

Odabir: Krešimir Mikić