Stanko Abadžić u Muzeju za umjetnost i obrt

U Muzeju za umjetnost i obrt, u četvrtak, 5. travnja, u 19 sati, otvara se izložba Stanka Abadžića 'Zagreb – skice za portret grada', povodom donacije Stanka Abadžića Zbirci novije fotografije MUO. Izložba ostaje otvorena do 6. svibnja.

 

U Muzeju za umjetnost i obrt, u četvrtak, 5. travnja, u 19 sati, otvara se izložba Stanka Abadžića ‘Zagreb – skice za portret grada’, povodom donacije Stanka Abadžića Zbirci novije fotografije MUO. Izložba ostaje otvorena do 6. svibnja.

Već su mnogi kritičari pišući o Abadžićevoj fotografiji naglasili njegovu povezanost s klasicima fotografije, ne samo zbog njegova ustrajnog inzistiranja na klasičnoj fototehnici, već prvenstveno zbog emotivnog naboja koji njegove fotografije emaniraju. Zbog onog nečega emotivnog i sjetnog što postoji i opstoji u gotovo svim njegovim fotografijama Zagreba. Ali ne samo Zagreba. Mnoge od fotografija iz ovog ciklusa bezvremenske su. Mogle su nastati i u doba Toše Dabca, Đure Janekovića ili Cartier-Bressona, ali je potpuno jasno da ne mogu biti njihovo djelo.

Oko Stanka Abadžića zaustavlja se često na sličnim motivima, ali ih vidi drugačije. Njega ne privlači socijalni moment, niti snažna ekspresivnost. U njima nema drame. Osoba koja spava na rubu fontane nije umorni beskućnik čija je to možda posljednja postaja prije konačnog odlaska, već mladi skater koji se načas odmara između dvaju sunovratnih skokova. Ako na trenutak i pomislimo da je Abadžićevo oko bilo privučeno određenim socijalnim ili narativnim momentom, uočit ćemo da je zapravo njegovu pažnju privukla neka sjena ili linija u kompoziciji slike koja je bila pravi motiv za nastanak fotografije. Posebno privučen igrom svjetla i sjene, fotografski senzibilitet Stanka Abadžića upravo ovom elementu obraća najviše pozornosti i u tom međuprostoru nastaje njegova fotografija.

Abadžićev Zagreb grad je ljudi. On ne snima objekte, gradske vedute i vizure. Najveći dio fotografija nastao je na mjestima neprepoznatljivima čak i rođenim Zagrepčanima, jer za njega ona i nisu važna. Nije Zagreb to što jest zbog Zrinjevca, već zbog čovjeka koji šeće po njemu, koji živi u tom gradu, čiji se životni prostor nalazi na nekom drugom, manje ‘važnom’ mjestu. Abadžićev Zagreb nije vječni, veliki Zagreb s razglednica. To je Zagreb trenutka, prolaznosti. Poput prolaznika kojeg je kamera slučajno uhvatila ispred tramvaja, u prolazu. To je neponovljiv i samo njemu vidljiv, ‘običan’ Zagreb koji je svojim okom i fotoaparatom učinio neobičnim – osobnim. On stvara svoj vlastiti fotografski odnosno duhovni itinerer kojim se kreće, bilježi ga, a ovom izložbom poziva nas da mu se pridružimo na tom putovanju.

Fotograf Stanko Abadžić već dulje vrijeme privlači pažnju fotokritike, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Kako je neposredan povod ovoj izložbi autorova donacija fotografija iz ciklusa Zagreb – skice za portret grada Zbirci novije fotografije Muzeja za umjetnost i obrt, uvrštavanje ove kolekcije fotografija u jednu od najvećih zbirki fotografije u Hrvatskoj predstavlja njezino značajno obogaćenje.

Miroslav Gašparović (culturenet.hr)