Split – novogodišnja izložba fotografija: Ante Verzotti

U petak, 1. siječnja 2016. godine, u 00.05 sati u Galeriji Fotokluba Split, Marmontova 5, tradicionalno se otvara Novogodišnja izložba fotografija, prvi kulturni događaj u Republici Hrvatskoj i šire.

Ove novogodišnje noći otvaramo izložbu fotografskih slika jednog od najslavnijih splitskih fotografa, akademskog snimatelja, majstora fotografije Ante Verzottija pod nazivom “Moj put u Emaus”.

Na izložbi će biti izloženo 16 fotografija (fotografskih slika) velikih formata koje prikazuju biblijske motive koje autor pronalazi u suvremenu okruženju Splita i okolice.

2016. godina ujedno je jubilarna godina za Fotoklub Split kada obilježavamo i 60 godina samostalna djelovanja Galerije fotografije u Marmontovoj ulici, a Verzottijeva fotografska izložba uvod je u tu proslavu.

Izložba će biti otvorena do 18. siječnja 2016. godine.

Pokrovitelji izložbe su Grad Split i Turistička zajednica grada Splita.

 

00-B_ST.PUT KRIŽA_duplerica

 

PUT U EMAUS

I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima… Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No, oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” (Iz evanđelja po Luki, glava 24)
Svatko od nas u životu, bio vjernik ili ne, imao je priliku doživjeti svoj put za Emaus. Pobjeći od svega što nas u životu tišti i muči, kao što su se Isusovi učenici nakon njegove muke i smrti na križu u Jeruzalemu od straha zatvorili u dvoranu Posljednje večere, a neki su se, poput dvojice koje opisuje Luka u svom evanđelju, odlučili otići što dalje iz grada u kojem se proroke kamenuje i ubija.
Na putu im se pridružuje Isus, ali biva skriven njihovim očima. Oni ga doživljavaju kao stranca i čude se kako ništa ne zna o tome što se u svetom židovskom gradu događalo tih dana, ono o Nazarećaninu koji je bio silan prorok na riječi i na djelu, ali su ga glavari svećenički predali da se razapne. “A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela”, govorio je jedan od njih, imenom Kleofa.
Još su svome suputniku ispričali kako su ih dodatno zbunile žene koje su u nedjeljno jutro otišle na grob i našle ga da je prazan, odnosno, u njemu nije bilo Isusova tijela. A on im je onda od Mojsija do proroka protumačio pisma i pomalo im otvarao oči da shvate što se trebalo dogoditi Sinu Čovječjem koji je treći dan nakon svoje smrti uskrsnuo od mrtvih…
Ovu prekrasnu priču fotograf Ante Verzotti vidi svojim očima, očima kamere, i otkriva nam svima ono što često ne vidimo. A radi se o nama tako bliskim temama, poput Čudotvorne Gospe Sinjske, čiju 300. obljetnicu slavnog zagovora u pobjedi nad Osmanlijama proslavismo u godini koja je za nama. Vidimo i kamenje koje su izgazili milijuni hodočasnika na Podbrdu u Međugorju, koje u godini u koju smo zakoračili obilježava 35. godišnjicu ukazanja Kraljice mira. Tu je i tema seobe naroda kojoj smo svi svjedoci, koju autor prikazuje prijelazom izabranog naroda preko Crvenog mora – detalj sa sarkofaga iz splitskog Arheološkog muzeja – a uz brojne tragedije svi mi hodočasnici u raznim procesijama i križnim putevima stižemo do Dobrog pastira koji nas čeka u vječnosti.
Put u Emaus ima i još jedno značenje. Obilježava se na Uskrsni ponedjeljak, dan kad se odlazi u prirodu. Verzotti to majstorski bilježi procvjetalom granom i procesijom ljudi iz Sitnoga Donjeg. “Pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje”, anđelova je poruka upućena ženama kod Kristova praznoga groba za apostole. Tamo će Isusa moći vidjeti, dodaje anđeo. Uskrsli se, inače, u Jeruzalemu učenicima punim straha više puta ukazivao, a nevjernome je Tomi pokazao rane od čavala na svojim rukama i nogama. No, ostaje za vijeke vjekova ona Isusova Tomi i svima nama: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.
I kad su se oslobodili od straha, mogli su na put tamo gdje su vidjeli Isusova čudesa i čuli navještaj Kraljevstva nebeskog. Poput njih, i mi svi putujemo u svojim sjećanjima u djetinjstvo i maštamo o danima kad smo bili najsretniji, kao što su apostoli s Isusom najljepše dane proživjeli u Galileji.
“Put u Emaus… Kakav li je prizvuk Bog dao tom imenu. Emaus – to je čitav svijet, jer Gospodin je otvorio Božje putove na zemlji.” (Sveti Jose Maria Escriva)

IVAN UGRIN

 

VERZOTTI, izložba fotografskih slika : … moj put u Emaus …

Za mene je Emaus bilo gdje i bilo kada. On je oslikavanje mojih misli koje me vode nekom odabranom cilju koji često nije jasno definiran. Naime odredišta u pravilu izgledaju drugačije od očekivanog, ali vjera u realizaciju zadanog cilja naprosto stvara pogođujuće slučajnosti. Gotovo da nemam izložak u kojem se nije dogodila igra slučaja, a to mi se u poslijednje vrijeme tako često događa da sljepo vjerujem da to više nisu slučajnosti nego već unaprijed zamišljena i u više varijanti razrađena konačna forma odabranog motiva. Pitate se kako znam da idem u pravom smjeru da se nisam izgubio? Vodi me vjera, a ne vid što znači da nešto znam iako to ne znam. Reči će te da to nema smisla, pa i ne treba imati smisla, to je vjera. Međutim stalno imam osjećaj kao da me netko vodi u tim mojim lutanjima, ili kako bi rekao Johnny Cash – „cvijet svjetla u polju tame daje mi snage da ustrajem“, a pitam se zar to nije suština fotografije?
U 16 izloženih fotografskih slika pokušavam sebe pa i vas uvjeriti da ipak krećemo prema novom Emausu u bolji svijet.

Ante Verzotti