Split – Jagode Mihanović Miličić – Sjene misli odsjaj osjećaja

U petak  11.  ožujka  2011.  u  20.00 sati u Galeriji fotografije Fotokluba Split otvara se izložba fotografija Jagode Mihanović Miličić – pod nazivom: Sjene misli odsjaj osjećaja
U petak  11.  ožujka  2011.  u  20.00 sati u Galeriji fotografije Fotokluba Split otvara se izložba fotografija Jagode Mihanović Miličić – pod nazivom: Sjene misli odsjaj osjećaja.
Autorica izlaže 40 makro fotografija, posloženih u likovne cjeline, popraćene stihovima. Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Toni Horvatić. Izložba će biti otvorena do 24. ožujka.
Na otvorenju izložbe nastupiti će popularna klapa Sv. Florijan iz Žrnovice – pobjednici lanjskog Splitskog festivala.

Jagoda Mihanović Miličić, je rođena 2. siječnja 1967. godine u Splitu, živi i radi u Žrnovnici. Završila je Srednju umjetničku školu, smjer fotografija. Do sada je sudjelovala na
nekoliko „skupnih“ izložbi. Na 20. općinskoj izložbi fotografija 1988. godine u galeriji foto – kluba Split dobiva, nagradu – diplomu za fotografiju.
“”Stihovi su sjene naših misli i odsjaj naših osjećaja” ovo je jedan od statusa moga Fb prijatelja i pjesnika Salamona Jazbeca (Matitjahu Benagram) koji mi se jako svidio i koristim ga
kao naslov svoje izložbe… fotografije su sjene mojih misli i odsjaj mojih osjećaja”, pojašnjava Jagoda.

Jagoda Mihanović Miličić – Sjene misli odsjaj osjećaja

Uhvaćeni trenutak, komadić ljepote pokraj koje prolazimo svaki dan i koju rijetko
zapažamo, djelić je priče koje nam donose fotografije Jagode Mihanović Miličić.
Njezina priča je jedno drugačije viđenje prirode, života i ljepote ispričano sa sasvim
osobnog stajališta; viđeno njezinim očima i prenešeno preko njezinog fotografskog
objektiva.
Stara mudra izreka kaže da je ljepota u oku promatrača. Ljepotu vidimo samo ako je i
sami nosimo u sebi. „U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav
je ljepota duše«, misli su jednog od velikih teologa srednjeg vijeka, Aurelija Augustina
koji je izjednačavao ljepotu s ljubavlju.
Svaka Jagodina fotografija jedan je mali svemir, uvećani mikrokozmos koji nam
otvara pogled u svijet kraj kojeg prođemo i najčešće ne vidimo. To nam se počinje
događati onda kad izgubimo ono bezazleno i djetinje u sebi, kad nas životne
okolnosti udalje od dodira sa samim sobom i kad nas liše toga da pronalazimo ljepotu
u svakodnevnim stvarima.
Jagoda je kroz svoj rad akceptirala sve one prednosti koje nam donosi suvremena
tehnologija i digitalizacija umjetnosti te iskoristila mogućnosti koje pruža računalna
obrada fotografije kako bi još više oživjela i „obojala“ svoj doživljaj svjeta i ljepote
oko sebe. Slikarski pristup fotografiji, pojačane boje i kontrasti te autoričin istančani
smisao za kompozicije i ravnotežu nam izazivaju osjećaje sklada i harmonije,
zaokupljajući našu pažnju.
Kapi vode koje se pojavljuju kao poveznica na većini fotografija u sebi nose snažnu
i duboku simboliku; metaforu života. Voda kao nadahnuće, stvaranje i pročišćenje,
jedan je od četiri prirodna elementa koje su stare civilizacije i kulture štovale kao
sveto prapočelo, koje svemu daje život.
Život je na našem planetu iznikao iz vode i trebamo ga čuvati kao najvrijednije blago.
Ovo nisu samo dopadljive kompozicije, već nam skreću pažnju na zaboravljene
vrijednosti i ljepotu kraj koje ponekad prođemo zanemarujući je. Kao što slavna
teoretičarka Susan Sontag u svojim Esejima o fotografiji piše, „fotografije mijenjaju
i proširuju naša shvaćanja o onom što je vrijedno gledanja i što imamo pravo
promatrati“, a to nam i poručuju Jagodine fotografije.
Barbara Gaj