Split – izložba fotografija: STANKO ABADŽIĆ | Miris žene

Miris žene ili profinjena erotika jedne fotografske priče

Abadžićev angažman u mediju fotografije (kojim se bavi od petnaeste godine, profesionalno od 1995.) na sjajan način pokazuje artističke, tehničke i tehnološke mogućnosti fotografskog izričaja. Posebnu izražajnost i atraktivnost postigao je autentičnom estetskom dimenzijom, vizualnom jasnoćom, čitkošću i snažnim komunikacijskim dijalogom. Nakon fotografskih cjelina s motivima gradova (Prag, Pariz, Berlin, Zagreb) svoju je percepciju usmjerio na ljepotu i sklad ženskog tijela koje je u cjelini Miris žene podigao na razinu savršene likovne forme. Tri su važna aspekta njegova pristupa temi ženskog akta: poziraju mu obične djevojke (ne profesionalni modeli), nema stylinga niti naglašenoga uljepšavanja make-upom, ne koristi umjetno osvjetljenje. U ovoj osobnoj, subjektivnoj fotografskoj priči govori o idealu ljepote, o izazovnom i zavodljivom u svojoj prirodnoj intimi i identitetu, o ženinoj nagosti koja nije sablažnjiva, o sanjarskim vrijednostima, profinjenoj erotici i rafiniranoj senzualnosti, ali ne na način stereotipnih fotošopiranih reklama populističkih medija. Kao zasebnu činjenicu nameće osobiti crno-bijeli tonski registar, tretiranje dnevnoga svjetla i ugođaj rafiniranih sfumata.

Ono što zrači iz aktova, to je u prvom redu do savršenstva dotjeran odnos svjetla i sjene, ono što je fotografija preuzela od slikarstva: spretno korištenje isključivo prirodnog osvjetljenja koje meko obasjava figure, fluidni tonski prijelazi i gradacije svjetla, meko otvaranje u prostor, uvlačenje sjena u blaga ulegnuća tijela, opipljivost površine i gotovo ispolirana glatkoća tijela, tektonika kadra, artistička estetizacija usmjerena na ugođaj i na sitne pojedinosti. Gotovo mu je važnije ono nevidljivo, ono što je fotoaparat na čudesan način zabilježio u dubokim gustim sjenama.

Sve su fotografije pomno i svjesno kadrirane. Dugo promišlja pravi i istinski trenutak događanja u kadru: izdvajanje detalja u geometriziranoj pozadini fotografije, suprotstavljanje svijetlih i tamnih dionica, bogatstvo optičkih efekata, slikovitih površina i tekstura, naglašavanje gracilnih položaja žene u intimnim zatvorenim prostorima ili u prirodi (najčešće uz more na pješčanoj plaži). Bavi se problemima kojima se bave i slikari: svjetlom, kompozicijom, pravilnim komponiranjem prostora i ljudskog lika u prostoru (kojemu prilazi gotovo skulptorski, s iznimnim osjećajem za trenutak i za pojedinosti). Njegova je logika provociranje napetosti, ali lako prepoznajemo sklonost prema tihim, intimnim suglasjima, prema metafizičkom miru i tišini. Kako majstorski u tišinu preobražava središnji motiv ženskog akta i prostor koji ga okružuje! Autora ne vidimo, ali osjećamo da je i on u kadru.

Abadžićevu liniju u novoj hrvatskoj umjetničkoj fotografiji obilježava gotovo znanstvena preciznost, fascinacija ljepotom i uvjerenje da fotografija i bilježi i preobražava stvarnost. Miris žene je jedna od njegovih najatraktivnijih cjelina. Radi se o projektu koji ima nit vodilju, koji u sebi nosi zaokruženu priču, naboj i čvrstu točku gledišta. I priziva estetski sud. Njegov krajnji cilj ipak je sustavna gradba prepoznatljive stvaralačke osobnosti pa aktovi nisu samo prikaz ljepote i senzualnosti ženskog tijela, prije svega su činjenice autorove prepoznatljive izražajnosti, mirne, stroge i perfekcionističke likovne estetike crno-bijelih odnosa razjašnjenih tek pri susretu svijetla i sjena. Glamurozne impresionističke vizure potvrđuju činjenicu da se radi o vrsnoj stvaralačkoj poetici u mediju fotografije.

Branka Arh

O autoru

Stanko Abadžić rođen je 1952. u Vukovaru. U petnaestoj godini od oca dobiva
prvi fotoaparat SMENA 8. Učlanjuje se u Fotoklub BOROVO, koji mu organizira
prve skupne i samostalne izložbe u Vukovaru i Borovu.
Diplomirao je germnistiku i radio kao dopisnik Vjesnika iz Vukovara. Iz tog vremena poznate su njegove reportaže iz Tunisa, Malte, Turske i drugih zemalja.
Od 1995. do 2002. godine boravi u Češkoj, gdje radi kao slobodni fotograf. U Češkoj je također imao brojne skupne i samostalne izložbe, a najveću retrospektivnu izložbu imao je u Pragu u Komornoj galeriji Dom Josefa Sudka, koja nosi ime po čuvenom
češkom fotografu. 2003. godine muzej Mimara organizira mu izložbu IN ABSENTIA, kojom je Abadžić označio povratak na hrvatsku fotografsku scenu. U Hrvatskoj je izlagao u Osijeku, Novigradu, Splitu, Zagrebu i Dubrovniku, Karlovcu, Sisku, Rijeci i Daruvaru. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Samostalno je izlagao u 16 europskih zemalja: Argentini, Japanu, Americi, Rusiji…
Njegove fotografije nalaze se u brojnim zbirkama u Europi, Hrvatskoj i Americi. Redovito surađuje s izdavačkim kućama DISPUT, MEANDAR, FRAKTURA, ZNANJE, AGM na oblikovanju naslovnica knjiga.
Član je HDLU Zagreb, Hrvatskog saveza samostalnih umjetnika Zagreb i Fotokluba Zagreb. Živi i radi u Zagrebu.

Zastupljen u zbirkama i privatnim kolekcijama :

Filip Trade, Zagreb
Zbirka hrvatske fotografije, Fotoklub Zagreb
Muzej grada Rijeke
Moderna galerija Rijeka
Moderna galerija Zagreb
Steven Cohen Gallery, L.A. USA
Stuart N. Brotman Communications, Boston, USA
Perdita Adrian Kunze, Njemacka
Galerija Moosgasse, Kempen, Njemacka
Kazutami Ando, Tokio, Japan
Karel Kresta, Prag, Češka
Stockeregg, Zuerich, Svicarska
Vintage Ltd, USA
Pg Art Gallery, Turska
John Cleary Gallery, Houston, US
Umeleckoprumyslove muzeum Praha
Fotografska zbirka pariske banke HSBC

Portfolio objavljen u časopisima:

Black and White, SAD
Schwarzweiss – Njemačka
Fotoforum – Njemačka
Photoeye – Bugarska
Fotografie Magazin – Češka
Photoart Magazin – Češka
Fotomag – Hrvatska
Oris – Hrvatska
Livingston – Hrvatska
Photo – Rumunjska
Refoto – Srbija
IZ – Turska
Photo Art International – Francuska
Polka, Francuska