Split – izložba fotografija: Lica El Shatta – 70. godišnjica zbjega

U utorak 9. rujna 2014. godine u 20 sati, u Galeriji Fotokluba Split, Marmontova 5, biti će otvorena izložba fotografija Lica El Shatta – 70. godišnjica zbjega. Izložba će biti otvorena do 27. rujna 2014. godine.

Ove fotografije koje datiraju od rujna 1944., te zorno prikazuju ljude i svakodnevnicu izbjegličkog logora El Shatt, biti će po prvi puta prikazane u Hrvatskoj (ukupno 71 fotografija na izložbi), a iz fundusa su američke Kongresne knjižnice. Autor fotografija je Otto Gilmore, fotograf koji je tada boravio u El Shattu po zadatku američkog Ureda za ratno informiranje (Office of War Information).

Osim tih fotografija na izložbi će biti i dvije fotografije Nenada Kuridže, koji je bio prvo muško dijete rođeno u El Shattu, rođen 13. ožujka 1944. Na prvoj fotografiji je s majkom Lucijom i medicinskim sestrama, a na drugoj sa svojom sestrom Ankom. Nenad Kuridža je slavni splitski plivač koji je 1962. postavio novi europski rekord u disciplini 100 m leptir.
Također je na jednoj izložbenoj fotografiji i Ante Josipović, otac predsjednika Republike dr. Ive Josipovića.

Izložbu će otvoriti Nenad Kuridža, a na otvorenju će govoriti i novinar Ivica Profaca zahvaljujući čijem angažmanu smo i došli do ove vrijedne zbirke.

Očekujemo veliku posjećenost izložbe, i da će dosta ljudi na fotografijama prepoznati svoje bližnje, a neki i sebe, pa će im biti omogućeno da u prigodnu bilježnicu unesu podatke o osobama na fotografijama. Također je podatke o osobama moguće ostaviti i u album s izložbe na facebook stranici Fotokluba Split.

Pokrovitelj izložbe je predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović.
Supokrovitelji izložbe su Ministarstvo kulture RH, Grad Split i Udruga antifašista i antifašističkih boraca grada Splita.

 

Lica El Shatta

(fotografije američkog Ureda za ratno informiranje iz izbjegličkih logora u Egiptu, iz fundusa američke Kongresne knjižnice)

Kad su u siječnju i veljači 1944. prvi brodovi s dalmatinskim izbjeglicama od Italije stigli do sinajske pustinje, u bijegu od nacističkih i ustaških zločinaca koji su rušili i ubijali sve pred sobom nakon kapitulacije Italije. Bio je to početak jedne od najvećih dalmatinskih epopeja, ne samo u Drugom svjetskom ratu nego uopće.

U posljednjih 70 godina El Shatt je postao neodvojivi dio povijesti Dalmacije i Dalmatinaca, skoro mitsko mjesto u kojem se rađalo, živjelo, voljelo, zabavljalo, učilo, ali i bolovalo i umiralo. Priču o El Shattu mnogi znaju kao priču o sebi i svom nasljeđu, jer je malo obitelji – posebno na otocima – koje su ostale nedirnute tom pričom. O njoj su pisali mnogi, i malo je toga dosad ostalo neotkrivenim. Sve se zna o sjajnoj organiziranosti zbjega koji je na vrhuncu brojio tridesetak tisuća ljudi, o kulturnim manifestacijama koje su se tamo održavale, o vjerskom životu pod okriljem komunista, organiziranim školama, o politici koja se vodila preko izbjegličkih leđa, o paklenoj klimi i pješčanim olujama…

Samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja izbjegličkih logora u Egiptu, prije točno 70 godina, tamo je stigla ekipa američkog Ureda za vojno informiranje (Office of War Information). Ta je vladina agencija imala jasan zadatak – donositi Amerikancima sliku i riječ s bojišta, propagandom im dizati moral za borbu protiv fašizma. U američkim arhivima i knjižnicama sačuvani su deseci tisuća fotografija i filmova koje su snimili vrsni snimatelji i fotografi OWI-ja. Jedna od takvih zbirki – koju predstavljamo na ovoj izložbi – snimljena je među Dalmatincima u El Shattu, i do sada nije u Hrvatskoj bila ovako ekstenzivno izložena.

Malo je podataka o fotografskim draguljima koje je OWI snimio u Egiptu, a danas su pohranjeni u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, te dostupni na internetu. Autor fotografija je stanoviti Otto Gilmore, a jedini podatak o njegovoj karijeri koji se može naći jesu fotografije snimljene 1922. za reportažu National Geographica iz sjeverne Afrike. U opisu zbirke stoji da “fotografije prikazuju sveobuhvatnu studiju El Shatta, savezničkog izbjegličkog logora za Jugoslavene”. Nabraja se i što se na njima vidi, ali to je čisto administrativno redanje motiva, koje malo znači.

Ono što puno više znači su ljudi na fotografijama. U najboljoj maniri life Gilmoreove fotografije donose nam lica koja su ponekad zapostavljena u ovoj velikoj priči. Prizori koje nam nudi fotograf Ureda za ratno informiranje bez ikakve su sumnje obojani propagandom. Zbog toga su, uostalom, i snimljeni, da pokažu sjajnu organiziranost izbjegličkih logora, iz svih fotografija koje prikazuju različite aktivnosti izbjeglica vidljivo je divljenje nad pokušajem koliko-toliko normalnog življenja u okružju koje je bilo sve samo ne prijateljsko.

No, istodobno se na tim fotografijama događa i jedna paralelna priča, ispričana licima Dalmatinaca koje je Gilmore ovjekovječio tog rujna 1944. To su lica dalmatinskih seljaka i ribara zatečenih u jednom dramatičnom povijesnom trenutku koja nam donose svu patnju kroz koju su prolazili, ali i prkos kojim su se nosili sa svojim problemima. Zato ovu izložbu treba promatrati ne kao povijesnu, nego kao intimno upoznavanje s tisućama hrabrih ljudi, pobjednicima nad sudbinom koju im je pokušalo nametnuti najveće zlo koje je ikad hodalo Zemljom. Ako nekoga među njima prepoznajete, omogućite i drugima da ih upoznaju, navedite njihova imena ili bilo koji drugi podatak koji o njima znate. Na ovoj izložbi, koju smo organizirali pod pokroviteljstvom Ureda predsjednika Republike Hrvatske, i uz pomoć Kongresne knjižnice SAD-a, veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj, te hrvatskog veleposlanstva u SAD-u, izložen je samo dio fotografija. Cjelokupna zbirka dostupna je sasvim slobodno na stranicama Kongresne knjižnice SAD (http://www.loc.gov/pictures/item/2005675128/), te na Facebook stranici Foto kluba Split (https://www.facebook.com/pages/Fotoklub-Split/207657579265702) gdje je moguće također ostaviti podatke o osobama koje će netko možda prepoznati na tim slikama.

Ivica Profaca