Split – izložba fotografija: Draško Regul – Caverna Magica

U petak 30. siječnja 2015. godine u 20 sati, u sklopu Noći muzeja 2015., u Galeriji Fotokluba Split, Marmontova 5, biti će otvorena izložba fotografija (izložba fotografiziranih sjenopisa) Draška Regula – dr.Nde pod nazivom Caverna Magica.

Izložba će biti otvorena do 21. veljače 2015. godine.

DRAŠKO REGUL – ŽIVOTOPIS

Šturo/službeno:

1979. maturirao u “Školskom centru za obrazovanje kadrova u kulturi i umjetnosti”
1997. diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (engleski/ruski)
2008. nakon nekoliko preživljenih (u 2000.) uzastopnih moždanih udara, reaktivirao se kao fotograf

Izložbe i nagrade:
2011. sudjelovanje na grupnoj izložbi astrofotografije povodom manifestacije ’10 dana astronomije’u Daruvaru)
2012. 1. Nagrada u kategoriji ‘kolekcija – slobodna tema’ (ujedno i Grand prix izložbe) na tradicionalnoj novogodišnjoj klupskoj izložbi Fotokluba Split
2014. samostalna izložba ‘Caverna magica’ u Radio-kantini udruge KURC u Zagrebu
2014. samostalna izložba ‘Caverna magica’ u galeriji ‘Dom kulture’ u Bolu na Braču

Informativnije:
Rođen sam 1961. U Zagrebu. Tu završio osnovnu školu i gimnaziju. Završio i Filozofski fakultet (engleski/ruski), no s velikom pauzom, unutar koje sam se oženio, dobio 4 djece i promijenio nekoliko zaposlenja od kojih nijedno nije vezano uz fotografiju.
Prvih 40-ak godina mog života bijahu sasvim obične, relativno nezanimljive za neki fotografski životopis – s fotografijom imaju veze jedino utoliko što je moj pokojni otac, fotoamater, krajem 70.-ih raspirio u meni ljubav prema fotografiji i što sam bio i sâm manje-više aktivan fotoamater (naročito ’80.-ih, nikad profesionalno angažiran niti javno eksponiran). Zadnjih 10-ak godina su već zanimljivije, no opet ne primarno fotografski. Stoga ukratko:

2000. (jedva) sam preživio nekoliko moždanih udara i od tada živim s LIS-om (‘Locked-in Syndrome’ – tetraplegija + nemogućnost govora). Ipak mi je donekle ostao pokretan vrat, pa sam nakon par godina intenzivne vježbe i uz pomoć jedne hi-tech spravice uspostavio kontrolu nad računalom (pokretima glave, i ovo tipkam čelom).
2008. sam se vratio aktivnom fotoamaterskom angažmanu. Naravno, snimam samo kompjuterski vođenim kompaktnim fotoaparatom, postavljenim na (opet – kompjuterski upravljivom) pan/tilt stalku, sa udaljenosti max. 2-3 m od mog PC-a (duljina USB-kabela).
Motive ne tražim, već snimam ono što se zbiva pored moga kreveta – u sobi, koju rado nazivam spiljom!

Inače, te slike su sve prošle specifični postprocessing (digitalni, naravno), usavršavan i standardiziran tijekom razvoja projekta. Zato ih ni ne smatram fotografijama u punom smislu riječi, pa ih nazivam ‘fotografiziranim sjenopisima’! I ostali projekti uključuju digitalnu doradu (doduše u manjoj mjeri), pa tako ni sebe ne smatram fotografom u punom smislu riječi (tek amaterskim likovnim umjetnikom što rabi i fotografsku tehnologiju)…

Dodatna napomena: naziv projekta je da tako kažem – dejavu-hommage! Preuzet je izravno s istoimenog albuma Andreasa Vollenweidera iz 1982. koji je snažno obilježio moju mladost, a sada na njega (taj naziv) itekako asocira čarolija moje ‘spilje’…