Sigurnost prije svega – zaštitite svoje fotografije

Bilo da ste profesionalac, amater ili samo hobi fotograf zaštita vaših fotografija, ako vam je do njih stalo, mora biti na prvom mjestu.

Na prvom mjestu znači, doista na prvo mjestu, ispred i objektiva i fotoaparata. Doduše to ne znači da ćete svaka dva mjeseca mijenjati opremu ili odlaziti na lude zabave u kojima je alkohol jedan od protagonista sa opremom, ali i dvije sigurnosne kopije vaših radova – prvo pospremite opremu i onda se zabavljajte. Dakle, odgovornost prije svega.

U slijedećem tekstu bih naveo nekoliko osnovnih koraka kako zaštititi fotografije, ponajviše ako se fotografijom planirate baviti profesionalno.

memorijske

Memorijske kartice

Jedna od dobrih metoda, mada je rezervirana smo za imatelje nešto skupljih DSLR fotoaparata jest korištenje dviju kartica za spremanje.

Skoro svi DSLR aparati punog formata Nikon D800, Sony A99, Canon 5D mkIII, Nikon D600, Nikon D4, Canon 1D serija, te jedini APS-C među njima Nikon D7000 imaju mjesta za dvije kartice.

Ako ste vlasnik jednog od tih modela onda toplo savjetujem da radite dvije sigurnosne kopije vaših radova. Ovo se odnosi i na situacije ako se ne bavite profesionalno fotografijom.

Nema goreg kad se ujutro probudite u 4 i krenete na fotografiranje savršenog izlaska sunca na lokaciju 200 kilometara udaljenu od vašeg toplog kreveta. Vraćate se u podnevnim satima nabrijani na pregledavanje i dodatnu obradu fotografija kad ono…fali nekoliko ključnih snimaka. Da, događalo se to i govorim iz osobnog iskustva.

Isto tako napomenuo bih da kartica nije kartica. Osobno koristim Sandisk, Lexmark i Kingston kartice koje me dosad nisu iznevjerila.

Svakako preporučam u velikom krugu zaobilaženje raznih modela velikog kapaciteta, a za nikakvu lovu. Pri tome ona satisfakcija da ste uštedjeli i da ste prošli super vrlo brzo padne u vodu.

Još jedan savjet glede kartica je da koristite više kartica manjeg kapaciteta. Recimo 1 kartica od 16 gigabajta je isto kao 4 od 4 ili 8 od 2 gigabajta.

Međutim kad vam 16 gb kartica zašteka, nestane, izgori, padne u sumpornu kiselinu, nabujalu rijeku, lagunu na pročistaču otpadnih voda ostajete bez svega.

Kod korištenja više kartica gubitkom jedne ostajete bez dijela fotografija, ali šteta nije tako velika.

Sigurnosne kopije in situ

Odnosno na licu mjesta, u akciji. Ako imate mogućnost da na seansu nosite laptop ili neki tablet kapaciteta na koji možete spremiti sigurnosne kopije fotografija trenutne seanse, onda to i učinite.

Nakon snimanja fotografije kopirajte na laptop, na tablet ili na prijenosni čvrsti disk. Međutim nikako ih ne brišite s kartice, jer se time gubi smisao i ideja pojma – sigurnosna kopija.

Postoji mogućnost da će vam i disk poput recimo HyperDrive Color Space UDMA2 sa 120 gigabajta kapaciteta pregaziti kamion, u tom slučaju vam ostaju originalne snimke na kartici.

colorspace

Nekoliko koraka pri povratku sa snimanja

Nakon snimanja slijedi zabava, jel? Pa možda to i stoji, ali onda prije te zabave napravite neke osnovne sigurnosne korake.

Najlakše je strpati sve u torbu, kartice u džep i lupiti po pivama i tko zna čemu sve ne. Čak ni ne morate biti pijani već je dovoljno da vas netko zalije nekim alkoholnim pićem upravo po vašim karticama ili opremi.

Osobno kad vidim nekog profesionalnog fotografa s takvim stupnjem odgovornosti bježim od takvog u velikom krugu.

Dakle zabava neće pobjeći. Pospremite opremu na adekvatno mjesto. Napravite sigurnosne kopije vaših snimaka. Spremite kartice, odnosno kopije na različita mjesta. Jednu kopiju nosite u, recimo, kutiji za kartice sa sobom, a drugu ostavite u automobilu.

U tom slučaju ako vas zaliju alkoholom svakako imate jednu kopiju na disku ili na karticama u haubi. Odnosno ako vam bagerom netko pokosi auto i uništi sve u njemu, imate jednu kopiju pri sebi.

No, i dalje sam zagovornik odvajanja poslovnog od privatnog. Odnosno ako ste preuzeli neki posao ili otišli na neko fotkanje budite odgovorni prema drugima, klijentu, ali prvenstveno prema sebi pa prvo spremite i osigurajte radove.

Spremanje fotografija na više mjesta

Svojevremeno sam skoro dvije godine sve svoje fotografije imao na jednom mjestu – na laptopu kojeg sam nosio svugdje sa sobom. Bio je već derutni, ali disk je radio i fotografije su bile na njemu. Neću se hvaliti, ali u mom slušaju je Acer ipak Acer.

Danas koliko god volio oba Acer laptopa na policama, prvenstveno sve imam spremljeno na vanjskom disku kapaciteta 1Gb i USB3 konekcijom. Praktičan je jer mi obrada RAW datoteka može ići direktno s diska.

Osim na vanjskom disku još jedna kopija svih fotografija se nalazi na disku u računalu, zlu ne trebalo.

No, u ovom slučaju su mi te dvije kopije ok, ali svakako razmišljam o tome da sve fotografije prebacim na cloud, odnosno neku online pohranu podataka.

To može biti čak i novi servis Mega, ili Box koji nude u besplatnoj inačici po 50 gigabajta prostora, ali pritom pripazite da su vam fotke zaključane odnosno da nisu u modusu dijeljenja drugim korisnicima.

No, ako ste spremni za korak dalje onda preporučam profesionalne servise pohrane na Amazonu kao što su Glacier ili Crashplan.

I savjet zlata vrijedan – ne brišite stare fotke, snimke, radove. Nikad ne znate kad će vam zatrebati.