Sandra Vitaljić

 

Povezati vješto umjetničku, autorsku fotografiju i onu koju često nazivamo komercijalnom, a i u toj komercijalnoj zadržati osobni fotografski pečat umijeće je i osobitost rada fotografkinje Sandre Vitaljić (1972). Riječ je o umjetnici koja plijeni pozornost tematskom svestranošću (portreti, krajobrazi, specifične dokumentarne fotografije, aktovi, modne i reklamne fotografije, fotografski eksperimenti i druge).

Ako k tome dodamo njezino ozbiljno bavljenje istraživanjem povijesti i teorije fotografije (priprema doktorat iz tog područja, ranije je magistrirala fotografiju), te pedagoško djelovanje (profesorica je fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu) o Sandri se može govoriti kao o idealnoj osobi u hrvatskoj fotografiji i autorici koja sve radi s punim umjetničkim pokrićem.

Žena umjetnica koja je potpuno utonula u svijet fotografije jer ju fotografija zanima sa svih aspekata (stvaralaštva, teorije, povijesti, umjetničke pedagogije…). U umjetničkom radu nekako je uobičajeno, posebice kod nas, da se odijeljuje teorija i praksa, autorski pristup umjetnosti od teorije, odnosno autorska fotografija i komercijalna. Kod Sandre Vitaljić to ne postoji, sve je fotografija. Poglavito tu imponira i činjenica kako svakim  područjem suvereno vlada. Važno je da tako ostane i da i nadalje u svemu ostane svoja. Njezina fotografija nije samo naglašeni esteticizam već i angažirana, socijalno usmjerena, odnosno uvijek se osjeća njezino nastojanje da prodre, kako se to kaže, u dušu snimane osobe, a snimkama svjedoči na svoj specifični način i o bitnim društvenim problemima (primjerice njezin nedavni ciklus “Neplodna tla”). Možemo s pravom reći da predstavljamo hrvatsku majstoricu fotografije.

sandra_2

sandra_3
Primjer fotografije koja u svakom segmentu poštuje sklad. Pazi se jednako na koloristički odnos, na izgradnju svjetla,kompoziciju, položaj (“držanje”) osobe. Fotografiju možemo istovremeno promatrati i kao modnu, a i kao snimak osobe.

sandra_4

sandra_5a
Ugođajni portret poznate osobe (Severine). Naglašeni grafizam, vrsna kompozicija (trostruka slika lika, odrazi u ogledalu i realni lik, dobro uključeno postojeće svjetlo-žarulje), izbjegavanje svega suvišnog, a što je najbitnije ostvaren je osjećaj snimanja zvijezde i sjećanje, po stilu, na neka minula vremena.

sandra_6

sandra_7_3

sandra_8

sandra_9
Mali eksperiment temeljen na osnovnom fotografskom fenomenu, takozvanoj latentnoj slici. Sjećanje, podržavanje “kemijske” fotografije u današnjem digitalnom dobu.

odabrao: Krešimir Mikić