Rovinj – izložba fotografija: Ermano Bančić – KONTRASTI

CENTAR VIZUALNIH UMJETNOSTI BATANA IZ ROVINJA PREDSTAVLJA IZLOŽBU FOTOGRAFIJA

KONTRASTI

AUTOR • ERMANO BANČIĆ

KUSTOS & ART DIRECTOR IZLOŽBE • MAJA BRISKI

OTVORENJE IZLOŽBE ODRŽAT ĆE SE U SUBOTU, 20. PROSINCA 2014. U 18 SATI U PHOTO ART GALLERY BATANA , ROVINJ, TRG BRODOGRADILIŠTA 2

IZLOŽBA OSTAJE OTVORENA DO 18 SIJEČNJA 2015.

• • • • • •

ERMANO BANČIĆ / KONTRASTI

Maslina je nešto drugo. Ako kažem zanos, mislim na maslinu, na ulje. Slatka i teška gustoća mirisa. Uspavljuje. Jasmin je ljepota rajske djevice. Ulje je krv i meso, poljubac, guši i zastane u grlu. Miris ulja je opojan. Cvijet je malen, izvana srebrn, iznutra zlatan lijevak. U njemu nektar. Ako je jasmin spasio za nas nešto od rajskih mirisa, maslina će spasiti miris zemaljske ljubavi, opijenu rastopljenost, nesvjesnost. Svijet shvaćam samo onda ako drhtim od toga čuda. *

Tragovi prisutnosti masline na Zemlji, što ih potvrđuju arheološki nalazi njenih koštica u spiljama, stari su više od devet tisuća godina, dok su prva stabla na nama bliskim područjima antičke Grčke, donijeli fenički i egipatski trgovci. Prva kultivirana stabla posađena oko tri tisuće godina prije Krista na Kreti, odakle se maslina proširila Mediteranom, pri čemu maštoviti Grci nisu propustili maslinovom stablu dodati prikladno božansko porijeklo. Prema njihovoj mitologiji, građani današnje Atene molili su se da njihov zaštitnik bude jedan od bogova s Olimpa. Između dvoje najzainteresiranijih, Atenu i Posejdona trebalo je odabrati onog koji građanima prezentira najbolji dar. Posejdon je građanima ponudio vodu, no kad su je počeli piti, osjetili su da je slana pa su ostali ravnodušni. Dosjetljivija Atena dotakne zemlju iz koje se pojavi prekrasno drvo masline te ustvrdi: “S mojim darom nikada nećete biti gladni, niti će vam biti hladno. Dat će vam masline da vas hrane, ulje na kojem ćete kuhati i drvo koje će vas grijati.” Uz tako uvjerljivu promotivnu kampanju, maslina [Olea europaea L.] preživjela je tisućljetna iskušenja i danas, kao najpopularnija biljna vrsta mediteranskog podneblja, uz divlju ima, naravno, i sveprisutnu pitomu podvrstu, kultiviranu kroz stoljeća u više stotina sorti koje se već ovisno o namjeni dijele na uljarice, stolne sorte i sorte podobne za proizvodnju ulja i konzerviranih plodova za jelo. Proizvodi od masline postali su temelj prehrane, baza za ljekovite i kozmetičke proizvode, vijencima od maslinovih grančica kićeni su olimpijski pobjednici, maslina je vječna tema filozofskih i povijesnih rasprava, a samo u Bibliji, spominje se više od tisuću puta.

Ermano Bančić, fotograf iz Istre, višestruko je kompetentan da unutar svog medija interpretira takav, vizualno i sadržajno prebogat motiv, prije svega referirajući se na vidljive regionalne transformacije posljednjih desetljeća: obnavljanje donedavno zapuštenih starih maslinika koji se kao dobri duhovi iznenada pojavljuju iz stoljetnih, neprohodnih gustiša i masovnu pojavu novih, mladih maslinika koji će prve plodove dati tek nakon sedam, a najveći urod tek nakon dvadeset godina. (Spomenut ću usput i paralelne civilizacijske promjene u korist reafirmacije, primjerice maslinovog ulja, čija je nekadašnja uobičajena prodaja uz ceste u plastičnim bocama coca cole nepovratno evoluirala u respekt što ga danas stječu njegovi školovani uzgajivači i proizvođači kroz stručne prezentacije i atraktivan plasman na lokalno i globalno tržište.) Shodno takvom okruženju, autor je svoju fotografsku dokumentaciju koja ga zaokuplja posljednjih godina, podijelio u dva koncepta: mlade i stare maslinike. Nimalo ne čudi da tu kolekciju sam autor vidi pod zajedničkim nazivnikom KONTRASTI jer, iako je u osnovi riječ o samo jednom motivu, ta su dva poglavlja neobično različita ne samo na osnovnoj sadržajnoj razini, a to je dob ili starost fotografiranih stabala masline, nego i po njihovom koloritu, općem ugođaju, kompoziciji i tehnološkom pristupu kojim su realizirani.

Mladi maslinici uz koje Ermano Bančić svakodnevno prolazi, zaustavlja se i fotografira zatečene prizore, postali su izvor njegove rastuće znatiželje koja je vremenom nadjačala i prvobitni povijesni talog privlačnosti samog motiva. Rutinske foto-bilješke nejakih stabalaca pretvorile su se u kontinuiranu, još važniju potragu za nepoznatim ili nedoživljenim promjenama što ih donosi i različito doba dana i drugačije vremenske prilike, a pogotovo, različita godišnja doba. Iako bismo sudeći po snijegom prekrivenim grančicama ili pak u drugom slučaju, još niskim maslinama izgubljenim u nepreglednom korovu i stotinama vrišteće crvenih cvjetova maka, bili skloni donošenju instant ocjena o tome kako je riječ o zimskom, a potom o ljetnom pejzažu, autor nas višekratno podsjeća na to da nam aktualni klimatski paradoksi u kojima živimo više ne daju pravo na tako brzoplete zaključke.

Autorsku usredotočenost, kojom bez obzira na okolnosti koje ga čekaju na terenu, Ermano Bančić bilježi ambijentalne mjene, taj tihi i gotovo nevidljivi rast stabala, otkrivam i u potpunoj odsutnosti detalja ili naznaka ljudskog prisustva u masliniku. Kompozicije fotografija snimljenih iz donjeg rakursa, namjerno su zamišljene i izvedene bez zavodljive vizure grada Rovinja koji se nudi negdje u pozadini, nema slučajnih krovova obližnjih urbanih ili neurbanih vila, dalekovoda ili iritirajućih antena mobilnih operatera. Niti sitan trag prolazećeg aviona koji se kriomice utkao u jednu snimku ne narušava opći dojam o bezvremenosti prirode i ljepoti kojom nas ona okružuje. Uspješan prijenos takvih emotivnih poruka gledatelju, omogućilo je i specifično kadriranje, promišljeno korištenje tog elementa tehnološke strategije koje se fotograf dosljedno držao tijekom svakog sessiona:

Fotografija je stvorila oblik koji je ’zapis’ određen ’kadriranjem’; taj oblik ne dolazi od ’kompozicije’ u slikovitom smislu, nego iz položaja tijela prema vidljivome. Taj položaj je bitan jer određivanjem odnosa između fotografa i vidljivog, određen je, naravno, i položaj aparata. Tijelo uvjetuje mehanički rad fotografskog zapisa: na taj način prisvaja objektiv. Kadriranje oblikuje na potpuno nov način: obrađuje prostor i njegovu prazninu, dok su prije vizualnu formu stvarale punoća ili površina. Kadriranje obavlja rez u prostoru i fotografija ima oblik tog reza – paradoksalni oblik ako pomislimo da potpuno uvažava bezobličnu tečnost prostora. Rez zapravo izrezuje u prostoru samo svoje svojstvo otkrivača. **

Stari maslinici ciklus su vizuala na kojima maslina, to čudotvorno drvo, demonstrira svoju dugovječnost, dokazuje da na škrtom tlu, kamenjaru može preživjeti i nekoliko stotina pa i tisuća godina, podsjećajući nas na to da i nakon svega, uz malo njege i sunca opet može proizvesti svoje dragocjene plodove. Na fotografijama kojima Ermano Bančić elaborira to zrelo razdoblje u životu stabla masline, u pravilu su detalji širokog debla, bogate krošnje i bilješke o ispucaloj kori, koja kao i bore na licu, svjedoči o nečijem raspoloženju i iskustvu, bez rezignacije i mračnih primisli. Razigrani kolorit prethodne serije zamijenjen je dostojanstvenim smeđolikim tonovima i varijacijama kojima dominiraju čvornati meandri nalik na mitska bića. Posebno su simbolične fotografije tih velebnih antičkih tijela, čvrstih i neprobojnih poput morskih stijena, iz kojih se neočekivano pojavljuje nova mladica masline da bi otvorila novi kreativni krug. Za Ermana Bančića to je istodobno jasan signal da njegov opus, bez obzira na rezultate, zapravo nema ni početak niti kraj te da je najbolje vrijeme proveo upravo tijekom svog fotografskog istraživanja. Promatrajući njegovo bavljene prirodom u širem kontekstu, možemo ga pridružiti nizu privilegiranih autora čije je preobraćenje svojedobno besprijekorno opisao čuveni ekološki filozof, intelektualni šaman, svećenik sveznanja i mistik svakodnevnog života, Béla Hamvas: “Sada sam uspio vidjeti i vidim. Moje prvo iskustvo bilo je neobično. Vjerovao sam da vrtlar ili zemljoradnik bolje poznaju prirodu. Ni govora! Vrtlar ne gleda stablo, nego urod. Prirodu najbolje vidi umjetnik!”

 

Maja BRISKI

likovni kritičar, kustos, art producent & grafički designer

Rovinj, 07 / 12 / 2014

 

LITERATURA:

* Béla Hamvas / Jasmin & maslina (eseji 1943-1993). Iz poglavlja Jasmin i maslina (1987). Ceres, Zagreb 1999.

** Bernard Noël / Dnevnik pogleda (1998). Matica Hrvatska, Zagreb 2005.