Rovinj – izložba fotografija: Dražen Lapić – Pozdrav s Paga

U prostoru Photo Art Gallery „Batana“ u Rovinju, koja je već više od 20 godina posvećena umjetnosti fotografije, u petak, 26. srpnja.2013. u 21,30 sati  otvara se izložba art fotografija znanog hrvatskog fotografa Dražena Lapića, pod tematskim nazivom „Pozdrav s Paga“.  Na izložbi će , kao gost, sudjelovati i fotograf  Siniša Uštulica, s nekoliko svojih fotografija iz zajedničkog projekta „U kamenim snovima“.

Kustosica izložbe i autorica teksta u katalogu izložbe je Višnja Slavica Gabout, koja će izložbu i otvoriti. Izložba će se moći razgledati u Centru vizualnih umjetnosti – Photo Art Gallery „Batana“ – Rovinj, Trg brodogradilišta 2, do 11. kolovoza 2013., u radno vrijeme galerije. Ulaz je besplatan.

Pozdrav s Paga

Kad nam Dražen Lapić pošalje fotografske pozdrave s nekog mjesta na kojem je bio i koje ga se dojmilo, znamo da se tu ne radi tek o banalnom turističkom pozdravu, nego o intrigantnom pozivu na otkrivanje nepoznatoga u podneblju općenito poznatom i znanom. Znamo da se radi o pozivu na zajedničko istraživačko putovanje nepoznatim stazama, kojima nas ovaj autor uvijek voli odvoditi u neke čudesne svjetove i druge prostorno – vremenske dimenzije. Tamo gdje još vlada Priroda i njezina mitska, elementarna snaga. Gdje u izvanvremenskoj tišini čovjekove odsutnosti sile Prirode, sudarajući se i ujedinjujući, još uvijek uprizoruju dramatiku i veličanstvenost prapočela geneze, pritom kreirajući grandiozne, monumentalne, arhetipske kamene skulpturem i ispisujući na njihovim površinama praiskonske grafite. Odvodi nas na mjesta gdje sile Prirode na tlu oblikuju kamen, a na nebu se poigravaju oblacima – mekim, nestalnim, fluidnim parama, koje skupljaju i gomilaju, puštajući ih prvo da, osunčani, zaplove zračnim beskrajem, a onda ih, užarene, raspuhuju i raspršuju.

Dražen Lapić lutalica je krajolikom. U potrazi za motivima koji ne brbljaju dekorativnošću, on uvijek traži one čije je značenje zgusnuto u simbol, u znak i metaforu; u neopisnost i rječitu tišnu; u sugestivnu simboliku i strukturalnu znakovnost. Lapić ne klika naslijepo, iz potrebe da dokumentira sve oko sebe viđeno, kako bi od toga kasnije eventualno mogao smisliti neku priču, niti u kadar slaže elemente stvarnosti samo zbog neke dopadljive kompozicije, već unaprijed koncepcijski osmišljava projekt – sve ono što će, kako će i gdje će snimati, pritom okvirno naznačujući geografske koordinate mjesta na kojem će objektivom potražiti svoje motive. I najčešće snima crno-bijele fotografije, jer za njega je svjetlo još uvijek svojevrsni fotografski kist, a odnosi svjetlina i tamnina, te intenzitet njihovih mekoća, glavna su izražajna snaga njegovih fotografija. Premda krajolik nije jedini motiv koji ga kao fotografa okupira, on u njega prevladava i velika mu je umjetnička tema. Ali tom motivu i toj temi Lapić pristupa na način suvremenog umjetnika, kloneći se pritom uvijek moguće, lako uklizavajuće, opasne dekorativnosti. Krajoliku zato ovaj autor pristupa ozbiljno, istraživački i kreativno-stvaralački. Izazov mu je utjecaj na percepciju i modifikacija stvarnosti, a zakonitost znalačko korištenje medijem. U konačnici međutim, njegova autorska interpretacija krajolika ima mnogo elemenata intimno-poetskoga i lirskoga, pa mu je autorski izričaj dojmljiv i uvelike prepoznatljiv. Na taj svoj karakterističan način realizirao je do sada nekoliko ciklusa fotografija nepoznatih i neotkrivenih krajolika našega podneblja, ispisavši njima na neki način svojevrsnu Odu Prirodi. Odu kojom na pozornici Bezvremena vizualizira poetične vizije iskonskih prirodnih ljepota i otiske arhaike, vizualizirajući „čvorišta“ kozmičkih energija i „nulta stanja“ prapočela, pritom sve podlažući s duboko eko-egzistencijalnim značenjem.

Jedan od takvih bezvremenih krajolika koji automatski povezujemo s praiskonskim i kozmičkim je i onaj koji je Lapić, zajedno sa Sinišom Uštulicom, fotografom i suradnikom na projektu, pronašao na Pagu. Krajolik veličanstven i mitski, megalitski i arhetipski, smiren i kontemplativan, sintetiziran do znaka i idioma. Fotografije tog krajolika poslao nam je uz „Pozdrav s Paga“. Jesmo li tu prepoznali Pag? Vjerojatnost je mala, jer samo trekkeri i zaljubljenici u istraživanje netaknute prirode možda poznaju ambijente poput vječnih goleti paškoga kamenjara Metajne. Lapićeva namjera zasigurno i nije bila identificikacija toga mjesta. Namjera mu je bila vizualna i mentalna aktivacija gledatelja: da ovim izuzetnim krajolicima otvori naš um, memoriju i osjetila, pa nas ponuka da ih već na prvi pogled iščitavamo asocijativno (kamen-nebo-more: elementarnost i bezvremenost; strukturalnost- blokovitost- tektonika: simbolika arhaike). Isto tako, namjera mu je bila izazvati nas da pronađemo značenjsku poveznicu između elementarnosti motiva kamena, neba, oblaka i mora, Paga, te kategorija kozmičke bezvremenosti, nadljudske/bezljudske postojanosti i vječnosti. Ali namjera mu je isto tako bila i da nas, paralelno, uvuče i u čisto vizualno iščitavanje fotografija. Iščitavanje u kojem krajolik funkcionira kao struktura, ritam i energija; kao profinjena igra svjetla i sjene; i kao percepcijski odnos cjeline i detalja. A upravo kod ovog potonjeg Lapić koristi potencijale svoga fotografskog medija na razini metjerske izvrsnosti – jednom cjelinu krajolika obuhvaćajući širokokutno, panoramski, postavljajući razdjelnicu horizonta na kojem se spajaju Kamen, More i Nebo u nekim kozmičkim odnosima, a drugi put fokusirajući detalj na način da nagla promjena očišta i mikro-prostornih odnosa stvara percepcijsku distorziju.   

Višnja Slavica Gabout

Ukratko o autoru:

Dražen Lapić rođen je 1963. godine u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu – odjel fotografije, u klasi prof. Aleksandra Kukeca. Nakon školovanja aktivno započinje svoju profesionalnu karijeru fotografa, radeći za brojne tvrtke i vodeće marketinške agencije (BBDO, Digitel, Proximity…) na projektima reklamnih kampanja i oglašavanja, te na projektima knjiga, monografija, kataloga i kalendara. Posljednjih godina posvećuje se umjetničkoj fotografiji, ponajviše zaokupljen motivima pejzaža, ali i interijera i portreta. Godine 1997. započinje realizirati svoj umjetničko –  fotografski „project in progress“ „Prirodna stvar “, kojim kroz niz fotografskih ciklusa na svoj osobeni autorski način bilježi različite vizure hrvatskog pejzaža, istražujući pritom elementarnu prirodnu tvar – stvar. Nastavljajući tim tragom, godine 2004. započinje projekt „Posebnosti okruženja“, realiziravši kroz njega deset umjetničkih fotomonografija i izložbi o ljepotama Hrvatske. Iste, 2004. godine osnovao je neprofitnu umjetničku udrugu FOTO ART UNIJA. Radeći u timu s grupom autora, kao umjetnički voditelj i organizator, do danas je realizirao više od dvadeset izložbi i cijeli niz umjetničkih foto monografija. Trenutno je u poslovnom tjedniku “Lider” angažiran kao fotograf i urednik fotografije. Član je ULUPUH-a od 1986. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1990. Živi u Zagrebu.