Autoportret – Robert Gojević

Robert Gojević je rođen davne 1968. godine. Za svoj životni dom odabrao je Zagreb. Danas se aktivno bavi izdavanjem elektronskog fotografskog časopisa BLUR.

Po struci je prodavač sa dvije godine privatne akademije slikarstva. Dosta dugo se bavi samim slikarstvom, a od prije nekoliko godina odlazi i u mistične vode. Osim što voli jesti krpice sa zeljem, odan je i mladenačkom buntu punku (znam kako ti je op.a.). Ne putuje jer se nalazi u ulozi friškog roditelja, ali ni to ga ne sputava svakodnevnim fotografskim zadacima i vrlo uspješnom izdavanju magazina BLUR.

Ime, prezime, kako te zovu prijatelji, alter ego?
Robert Gojević, Robart, a u susjedstvu me znaju i kao Bobica ili Bobo.
Kad si rođen? Gdje živiš i radiš?
Star sam i oronuo, rođen davne 1968 u Zagrebu gdje i danas živim i djelujem.
Oženjen? Klinci?
Sretno oženjen, sin Dan, a uskoro i kćer Hanna.
Završene škole? Zanimanje?
Po struci prodavač, dvije godine privatne akademije slikarstva, a onda dodatna edukacija i konačno grafička profesija.
Hobi?
Dosta dugo slikarstvo, nešto pisanja i do prije nekoliko godina aktivan u misticizmu.
Omiljena hrana?
Tjestenina.
Košulja ili T-shirt?
Definitivno T-shirt.
Voliš jesti krpice sa zeljem?
Da, volim :)
Kakvo je vrijeme kod tebe?
Burekasto.
Crno, bijelo ili sivo? Omiljena boja?
Siva zbog mnogih nijansi. Inače sam djelomični daltonista.
Facebook ili Twitter?
Facebook ali da imam više vremena i Twitter
Glazba koju slušaš?
Dijete sam Punka, novog vala i novog romantizma, dakle 80-te. Omiljeni bend Killing Joke.
Prvi u selu ili drugi u gradu?
Prvi u gradu.
Zadnje putovanje na kojem si bio?
Au, friški roditelji bas ne putuju?najčešće putujem do špajze.
Dobar film koji mogu preporučit? Knjiga?
Naše televizije se opako trude da upoznaš gradivo filma inustije. Nema tog filma koji je kupljen, a nije repriziran milion puta. Ako nešto propustiš slučajno, druge tv kuće se potrude da uskoro opet imaš priliku pogledati propušteno. Volim stare crno bijele filmove. Knjiga: Sveta krv sveti gral.
Kad si napravio prvu fotografiju?
U pravom smislu, dakle zajedno s labom u osnovnoj školi na tehničkom odgoju. Dakle, kameno doba.
U tvom životu je fotografija hobby, entuzijazam ili posao?
Sveto trojstvo. Fotografiram prvenstveno za sebe, Blur magazine ali i fotkanje vjenčanja.
Koliko se dugo ozbiljnije baviš fotografijom?
Zadnje 4-5 godina.
Da li si član kojeg fotokluba ili fotoudruge?
Osnivač sam i predsjednik Fotografske udruge CREATUS.
Imaš li izložbe iza sebe? Koje?
Nešto sitno, ne previše vrijedno spomena, no radim nešto na tome.
Tematika, vrsta fotografije koju preferiraš?
Art fotografija.
Najdraži fotografi, uzori?
Mnogo autora me inspiriraju i utječu na mene. To je neizbježno na poziciji urednika i selektora foto časopisa.
Nit vodilja, fotografski moto, pravila kojih se držiš, životna krilatica?
Što sam stariji to se više držim ?manje je više?, dakle kvaliteta, a ne kvantiteta.
Gdje objavljuješ svoje radove?
Art limited, Deviantart, ponesto i na domacim sajtevima ali moram priznati kako sam zapostavio ta objavljivanja. Jedan od razloga je to što me više hiperprodukcija ne zanima, a drugi što nemam niti vremena za to.
Koji dan u tjednu najviše fotografiraš?
Previše obaveza pa jedino vikendi dolaze u obzir. Što od foto opreme koristiš? Prije mi je bilo to bitno naglasiti. Danas to opako izbjegavam. Ne želim nikog besplatno reklamirati. Zanima me kreativna, a ne tehnički besprijekorna fotografija.
Kad bi mogao koristiti samo jedan objektiv, koji bi to bio?
50 mm.
Da li etablirani fotograf mora imati skupu opremu (+10.000 kn)?
Bez alata nema zanata.
Analogija ili digitalija?
Digitalija zbog praktičnosti, ali obožavam analogiju koju bi volio više prakticirati.
Da li bi se bavio profesionalno fotografijom za mjesečnu plaću od 4000 kuna?
Ne.
Da li profesionalno bavljenje fotografijom ubija kreativnost?
Pa ako prestanete fotografirati za sebe i svu energiju usmjerite kako bi zadovoljili klijenta vjerojatno vremenom gubi se kompas.
Photoshop?
Da, svakako, volim se igrati u Photoshopu, prtljam s njime već jako puno godina.
Umjetna rasvjeta?
Da, zašto ne. Preživljavaju oni koji se na vrijeme prilagode :)
Lomo fotografija, novi vid fotografije ili prolazni hir? Što misliš o mobitel fotografima?
Volim LOMO i ne doživljavam ga kao prolazni hir. Mobitelom često zabilježim neke obiteljske trenutke kad nemam aparat uza sebe.
Voliš li biti ispred kamere?
Ne baš.
Savjet za kraj?
Tko ne postaje boljim prestaje biti dobar.

robert_gojevic_photo

robert_gojevic_photo-1

robert_gojevic_photo-2

robert_gojevic_photo-3

robert_gojevic_photo-4

robert_gojevic_photo-5

robert_gojevic_photo-6

robert_gojevic_photo-7

robert_gojevic_photo-8

robert_gojevic_photo-9

Fotografije: Robert Gojević