Rijeka – izložba: “Grad i voda, voda i grad”

Međunarodna zložba fotografija "Grad i voda, voda i grad" postavljena je u Rijeci u galeriji PRINCIPIJ i može se razgledati do 10. prosinca - radnim danom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati i subotom od 10 do 13 sati.

Međunarodna zložba fotografija “Grad i voda, voda i grad” postavljena je u Rijeci u galeriji PRINCIPIJ i može se razgledati do 10. prosinca –  radnim danom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati i subotom  od 10 do 13 sati.

Simbioza i suodnos grada i vode sudbinski su vezani. Grad se gradio uz vodu i na vodi, a voda ga je napajala, potapala, razarala… Voda mu je sudbina. Je li moguće tu nerazdvojivost, tu izmiješanost i tu uzajamnost izreći fotografijom a da ne bude deja vu? Grad se hoće većim, ljepšim, a voda tiha, mirna, zna na čas biti nepredvidiva i u razarajućem pohodu neumoljiva. Voda je dimenzija egzistencije, a grad je već odavno izgubio mjeru čovjeka i te dvije sjedinjene pojave treba uprizoriti fotografskom slikom. Grad je pripitomio i ukrotio vodu u mjeri svoje prostornosti. I skromniji grad, voda sa svojim zrcaljenjima čini raskošnijim, bogatijim, zamamnijim  iako  ta zrcaljenja danas često možemo  poimati kao metaforu a ne kao prosti fenomen prirode. Dok šeta s aparatom u ruci, čovjek  je naprosto primoran reagirati i «uzeti» prizore grada prelivene u vodu, u svoju obrnutu vlastitost.

Dakle, drugu godinu zaredom Fotoklub Rijeka organizira međunarodnu izložbu Grad i voda, voda i grad. Ove godine prijavilo se 57 autora s preko 250 fotografija od kojih je žiri za izložbu odabrao njih 48 i četiri kolekcije. I na ovoj izložbi prisutan je duh lakoće dolaska do fotografske slike. To je pozitivna posljedica digitalne tehnologije. Čini mi se da je ta tehnička lakoća zavela i previše opustila autore. Kod manjeg broja autora bio je prisutan tehnicističko-tehnološki duh. Oni su svoje fotografije manipulirali u programima za obradu fotografija do te mjere da su one izgubile svježinu i duh neposredno učinjenog snimka. Te manipulirane fotografije odišu blagom nadnaravnošću, razlikuju se i lako se uoče i prepoznaju među drugim fotografijama. Naravno, i ovo je legitimno.  Autor naprosto koristi sve alate kako bi ostvario svoju ideju. Veličine prijavljenih fotografija su uobičajeni fotografski formati, osim jednog autora koji je poslao fotografske min
ijature iako je natječaj omogućavao veličinu do jednog metra. Očito je da je sveopća kriza i ovdje imala učinak. Danas je uobičajeno da se plaća neka vrsta pristojbe za sudjelovanje na fotografskim izložbama. Na ovoj izložbi autori, sudionici nisu plaćali ništa, ali zauzvrat, odabrane fotografije za izložbu ostaju u vlasništvu Fotokluba Rijeka.

Opća ocjena žirija je da su autori uspješno odgovorili na temu te da je ovo dobra fotografska izložba. Iz ponuđenih radova žiri u sastavu: Ervin Dubrović /predsjednik/, ravnatelj Muzeja grada Rijeke, Daina Glavočić, viša kustosica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka i Borislav Božić, profesor likovne umjetnosti i predsjednik Fotokluba Rijeka, izdvojio je fotografije Nede Rački, autorice iz Zagreba i nagradio ju Grand prixom. Fotografije su crnobijele i napravljene su u duhu i mjeri klasične estetike. Autorica je pokazala visok stupanj umijeća i vještine čistoće kadra. Odabrane fotografije Nede Rački odišu neposrednošću i svježinom spontano načinjenog snimka. Dvije ravnopravne nagrade „Viktor Hreljanović“ i „Đoko Milekić“ zaslužili su Saša Žic iz Rijeke i Goran Švabić iz Niša. Saša Žic kolekcijom fotografija «Grad u vodi» znalački izdvaja i slaže prizore poplavljene Venezije. Čovjek sa svojim prisustvom na ovim fotografijama svjedoči koliko može biti na trenutke kataklizmičan odnos vode i grada. Ili pak prizor  Piazze San Marco bez ljudi, ali s uredno posloženim stolicama.  Autor svoju kolekciju slaže dijelom u duhu dobre reporterske fotografije. Snaga ovog niza fotografija je  u mogućnosti da čovjeka ima i da ga isto tako u sljedećem trenutku nema. Dakle, Žic apostrofira čovjeka kao poveznicu sjedinjenosti grada i vode. Dvije fotografske minijature Gorana Švabića iz Niša «Kišni čovjek» i «Parking» vibriraju monumentalnošću iako su komponirane u malim dimenzijama: 10 x 10 cm ili 7,5 x 10 cm. To je svakako stvaralački izazov a i autorovo opredjeljenje kada ovakvu temu  sapinje u jedan krajnje intimistički format. Struktura fotografija u duhu je idealnih proporcija, tj. božanske mjere. Slika Kišnog čovjek koji leluja u kontekstu grada više je metafora ove stvarnosti nego sama stvarnost.

Žiri dodjeljuje tri diplome Fotokluba Rijeka za visoke dosege fotografskog umijeća autorima: Senki Jurković Gros za fotografiju „Čarobni odbljesci kiše“, Miljenku Marottiju za kolekciju fotografija „Ranojutarnje ptice“ i Adi Mandić za kolekciju fotografija „Trst u kišnoj buri“. Žiri dodjeljuje dvije ravnopravne pohvale: Gordani Ivičić za fotografiju „Grad na vodi“ i Nataši Narančić za fotografije „Okovani“ i „Spojeni“.

Fotoklub Rijeka dodjeljuje zahvalnice fotoklubovima «Vukovar», «Varaždin» i «Zagreb» za podršku ovoj izložbi. Uz nagrade, diplome i zahvalnice, pojedinci i klubovi dobivaju na dar knjigu ARTE MIRACOLOSA, Stoljeće fotografije u Rijeci  /Urednik: Ervin Dubrović, Izdavač: ICR  Rijeka 1995.godine/.

Vidimo se dogodine!

Studeni,  2011.god.

Predsjednik Fotokluba Rijeka:
Borislav Božić, prof.

Neda Rački - Sasvim običan dan
Nataša Narančić - Spojeni