RIjeka – izložba fotografija: “Bilježenje sjećanja”

U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u subotu 13. srpnja u 19.30 bit će otvorena izložba “Bilježenje sjećanja” Davora Konjikušića, Petre Mrše i Darije Žmak Kunić.

Izložba tematizira sjećanje kao vezu između prošlosti i sadašnjosti. Njihovi radovi manifestiraju subjektivna iskustva sjećanja, pa kao takvi imaju mnemoničku funkciju, sredstvo su pomoću kojeg autori reanimiraju svoja sjećanja, spašavajući ih tako od zaborava. Autori/ce Sebe iz prošlosti postavljaju u relaciju sa Sobom u sadašnjosti, (re)konstruirajući vlastiti identitet, ukazujući da načini na koji će nam se sjećanja prošlih događaja vratiti ovise o tome čega i na koji se način sjećamo. Davor Konjikušić bilježi ih tekstualno-vizualnim metodama, točnije fotografskim dnevnikom. Događaje, misli, osjećaje, iskustva iz prošlosti napisana u obliku dnevničkih natuknica prilaže fotografijama iz sadašnjosti, a mjesta koja fotografira mjesta su sjećanja koja asociraju prošlost. Drugim riječima, autor pomoću sadašnjosti traga za sjećanjima u prošlosti koju naknadno bilježi poput dnevnika. Samim time, fotografije su antedatirane dnevničkim zapisima koji imaju prizvuk optimističnog razdoblja iz djetinjstva. Međutim, ta su sjećanja sada upisana u ispražnjene prostore urbanih, industrijskih i/ili kontaminiranih krajolika koji su tijekom protekla dva desetljeća izgubili svoj izvorni kontekst, odnosno kontekst koji nam „ilustrira“ autorov tekst. Samim time Konjikušić pokušava pomoću svog sjećanja revitalizirati ona mjesta koja se čine izbrisanim iz kolektivne memorije. Ako pretpostavimo da je svako individualno sjećanje oblikovano kolektivnim kontekstom, onda se ovaj rad može sagledati kao neka vrsta kritike koja se odnosi na kolektivno zaboravljanje – drugu stranu istog novčića. Za razliku od Konjikušića, koji u svom radu ističe dualizam javnog i privatnog, Petra Mrša se u svom radu bavi isključivo privatnim aspektom. Potaknuta iskustvima i rutinom svakodnevnog života, autorica bježi u sjećanja koja su apstraktna jednako koliko su apstraktne i njene fotografije. Ono što autorica posebno ističe jest bijeg u prostore svog djetinjstva i sjećanje na djetinjstvo koje se aktivira u interakciji s njenim nećakom. Dijete je u tom smislu jedini konkretni korelat sjećanja. Mi sudjelujemo u kolektivnom simboličkom poretku, pa zato možemo pamtiti i interpretirati prošle događaje, ali u tom slučaju oni više nemaju svoju izvornu formu. Pritom se fotografija koristi kao medij koji bilježi sjećanja kaptirajući realnost trenutka. Međutim, autorica je na neki način dekonstruirala prirodu ovog medija i fotografiju pretvorila u čistu apstraktnu formu, oduzimajući joj tako vrijednost sredstva za bilježenje slika, odnosno bilježenje sjećanja. Kontrapunkt ovom fotografskom ciklusu daje rad Unutarnji pejzaž – Gnijezdo i Carski rez Darije Žmak Kunić koji obuhvaća niz objekata i zvuk koji funkcioniraju istovremeno kao tragovi ljudske (autoričine) egzistencije i predmeti sjećanja usmjereni k majčinstvu. Unutarnji pejzaž prostor je psiho-fizičkog stanja nastalog tijekom porodnog i postporodnog razdoblja koje je izazvalo i određene biološke promjene. Tako je, primjerice, Gnijezdo ispleteno od kose koja je autorici ispadala uslijed hormonalnog poremećaja nakon poroda. Ovom malenom objektu napravljenom od fizičkih ostataka, koji može izazvati odbojnost kod promatrača, a kojeg možemo tretirati kao zazorno – ono što nismo, ali je dio nas i kao takvo nas upravo potvrđuje kao ispravno tijelo, potvrđuje naš identitet, autorica pretvara u ljupko gnjezdašce koje asocira na  toplinu, ljubav i brigu. Cjelokupni rad priziva asocijacije ritualnog čišćenja, kao pripreme za jednu novu fazu života. Međutim, ostatke tog „čišćenja“ autorica ne vidi kao „prljavštinu“ već svaki aspekt želi konzervirati i pretvoriti u dekorativne kućanske predmete koji potvrđuju nju samu kao majku i njenu novu životnu ulogu.

 

Karla Lebhaft