Razumijevanje balansa bijele – White Balance, WB

Balans bijele je vrlo često zapostavljena postavka kod korisnika digitalnih fotoaparata, a ponajviše među početnicima i ‘slabijim’ amaterima u fotografiji.

Jedan od razloga zanemarivanja ovih postavki je i predefinirana vrijednost automatskih postavki koju nam nude noviji digitalni kompakti, gdje čak poneki modeli jeftinijeg cjenovnog ranga ni nemaju mogućnosti odabira ispravnog balansa bijele.

Za početak jedna digresija; naime balans bijele mnogi nazivaju i balans bijele boje. Naime, bijelo kao takvo nije boja, pa je ispravno govoriti samo balans bijele, a što je ujedno i direktni prijevod s engleskog – white balance.

Uglavnom, balans bijele može, ali i ne mora biti područje fotografiranja oko kojeg će vas boljeti glava. Nije ga potrebno podešavati prilikom izrade svake fotografije, kao što je to slučaj sa otvorom blende i ekspozicijom u ručnom odabiru. Balans bijele se postavlja za cijelu svjetlosnu situaciju u kojoj ćemo raditi fotografije.

Balans bijele je opcija, vrijednost kojom želimo boje na fotografiji približiti stvarnim bojama, odnosno da one budu što je moguće točnije. Ta situacija se još naziva temperatura boja.

Svaki fotoaparat ima automatsko mjerenje balansa bijele. To je ujedno i onaj dio ‘pameti’ našeg fotoaparata koji je najslabiji, odnosno fotoaparat radi najveću pogrešku automatskog mjerenja upravo pri mjerenju balansa bijele.

Da se razumijemo, ta pogreška je većini fotografa neprimjetna iz jednoj razloga – prilikom gledanja fotografije naše se oko automatski adaptira te nam manji pomaci boja u fotografiji izgledaju sasvim normalno. No, kad tu fotografiju usporedimo sa fotografijom koja ima ispravnu temperaturu boja razlika je više nego očita.

Potkrijepio bih to slijedećim setom fotografija koje su snimljene jednog poluoblačnog dana, dakle difuzno prirodno svijetlo na jednoj finoj terasici nedaleko Đurđevca uz rijeku Dravu. Na iznenađenje mene i kolege, ali ne i domaćina, ovo je tek predjelo.

balans_bijele

Možda se na kuhanim jajima toliko i ne vidi kriva temperatura boja, ali na domaćem špeku i kulenu je više nego očito – ljubičasto meso jednostavno ne djeluje ukusno.

Predefinirane postavke balansa bijele

Većina fotoaparata dakle ima već predefinirane postavke balansa bijele i u većini slučajeva fotografi, pa čak i profesionalci, koriste neku od njih.

  • Auto – ovaj opcija za svaku situaciju mjeri postavku balansa bijele. U mnogim brzim situacijama je ok, ali je isto tako podložna dosta čestim pogreškama mjerenja. Ne koristiti često.
  • Tungsten – kako i samo ime govori ova opcija se korisiti pri snimanju interijera odnosno situacija pod tungsten rasvjetom – žaruljama. U principu opcija je to koja ‘rashladi’ ukupni dojam boja – ide prema plavoj nijansi
  • Fluorescent – dakle, snimanje pod uvjetima fluorescentne rasvjete, to je za ‘hladno’ svijetlo i opcija je koja ‘grije’ boju – ide prema žutoj, crvenkastoj
  • Daylight/Sunny – za snimanja pod prirodnim dnevnim svjetlom i suncem. Na mnogim fotoaparatima to je osnovna postavka
  • Cloudy – snimanje pod dnevnim difuznim svijetlom – oblaci se ogromni difuzor sunčevog svjetla. Obično na toj opciji budu malo naglašenije boje i opcija je to koju mnogi napredniji fotografi kriste kao osnovnu
  • Flash – ako snimate s uključenom bljeskalicom – opcija malo zatopli boje
  • Shade – svijetlo, boja u sjeni je obično nešto hladnije, pa je to opcija koja zatopli boju koja je snimama u sjenama

Ručno mjerenje balansa bijele

Ako su vam predefinirane postavke balansa bijele nedostatke, onda krenete s ručnim mjerenjem balansa bijele. Većina napredniji DSLR fotoaparata ima opciju ručnog mjerenja balansa bijele.

To se radi na način da fotoaparatu dajete referencu za bijelu, te na osnovu bijele fotoaparat ‘sređuje’ temperaturu boje cijelog kadra ili situacije u kojoj se nalazi.

To se obično radi nabavkom bijele (sive) karte koja je specijalno rađena za određivanje balansa bijele.

Ukoliko vam karta nije pri ruci proces se može odraditi s komadom bijelog papira. Prvo što je potrebno je snimiti kadar automatskim postavkama bijele, te pri tome dobivate referentnu fotografiju odstupanja od ispravnih vrijednosti.

Nakon toga snimite isti kadar, ali sa bijelom površinom u kadru. Fotoaparat podešavajte tako dugo dok ta bijela površina na fotografiji bude najbliža bijeloj.

Usporedite sa referentnom fotografijom automatskih postavki.