RAW ili JPG ili TIFF

Mnogo se polemika vodi oko uporabe RAW ili JPEG (ili JPG) formata zapisa fotografija. Koliko god je JPEG praktičan toliko je RAW superioran. I jedan i drugi imaju svoje prednosti i mane. Jednako kao što je u analognoj fotografiji izbor između dijapozitiv ili negativ filma podrazumijevao poznavanje karakteristika svakog materijala, tako je i sa JPEG i RAW formatima.

Uzmimo na primjer situaciju fotografiranja velikog broja fotografija na svadbi. Postavlja se pitanje što ćemo koristiti. Snimamo li u RAW formatu dobivamo mogućnost veće tolerancije na pogreške pri mjerenju svjetla, dobivamo povećani dinamički raspon (s više detalja u sjeni zabilježiti će se crna odjela i s više detalja u svijetlim dijelovima bijela vjenčanica). S RAW formatom imamo i mogućnost kasnije obrade u raskošnijim prostorima boja (ProPhoto RGB) kao i mogućnost preciznog podešavanja balansa bijele i sve to bez gubitaka na kvaliteti. Tu je i potencijalna mogućnost  buduće obrade u modernim (svakoga dana sve boljim) sustavima za obradu fotografija (pod uvjetom da RAW fotorafije spremite i u DNG formatu koji je trenutno univerzalni format (a pretpostavka je da će i ostati univerzalan u budućnosti) ili molite sve sile svijeta da će proizvođač vašeg fotoaparata ostaviti mogućnost obrade starijih inačica istog formata…)

mosaic_02

RAW možemo tretirati kao digitalni negativ (otuda i kratica DNG – engl. Digital NeGative). Negativ u analognoj fotografiji ima visoko mjesto na hijerarhiji kvalitete jer posjeduje velike potencijalne mogućnosti koje npr. dijapozitiv nema (JPG format podsjeća na dijapozitiv film. Ima prednosti i ograničenja slična dijapozitiv filmu). Naknadnom obradom u laboratoriju s negativom su se mogle raditi modifikacije kojima se izvlačilo mnoštvo podataka u svijetlu i sjeni, što kod dijapozitiva nije bilo moguće. Negativ je puno tolerantniji na pogreške ekspozicije, naknadnim filtriranjem ili maskiranjem mogle su se prilagođavati boje (balans bijele) itd. Sve to i još mnogo više možemo izvlačiti i iz RAW-a u današnjem digitalnom laboratoriju.

No nitko nije savršen pa tako i RAW ima i neke  mane, kao npr. veliku potrošnju goriva (čitaj: baterija) i memorijskog prostora. Za svadbu u kojoj ćete morati snimiti 1000 fotografija trebati će vam cca 14GB memorijskog prostora za 12 megapikselne RAW fotografije.  Naknadna obrada tolikog broja fotografija može odnijeti mnogo vremena – i za vrijeme i nakon samog događaja – (npr. konverzija  RAW u JPG, bez dodatne obrade, 1000 fotografija veličine 10MP potrajati će cca 10 sati), a ako naručitelji žele hitno fotografije držati u svojim rukama trebati će vam i mnogo sreće da to sve stignete brzo pregledati, odabrati i dati u izradu.

JPEG je s druge strane pogodan za brze reakcije jer ima manji obim, a time i malu potrošnju resursa. Dinamički raspon mu je manji, ali je dovoljan za većinu uobičajenih situacija. Na malim formatima teško ćete primjetiti neke velike razlike između fotografija snimljenih u RAW-u ili JPEG-u, ako fotografije nisu prošle znalačku naknadnu obradu u računalu.

Najbolja varijanta je korištenje prednosti i jednog i drugog formata i snimanje u kombinaciji RAW + JPEG što može većina modernih DSLR-a i naknadno odvajanje u zasebne mape. Googleova Picassa nudi brzi pregled većine RAW formata (svaki proizvođač ima svoju inačicu) jer generire thumbnail sličice kao zasebne datoteke pa možete jako brzo birati fotografije za daljnju obradu. Druga varijanta je selektivno snimanje važnih motiva ili motiva za velika povećanja u RAW formatu, a manje važnih u JPEG formatu (čime značajno štedite na memorijskom prostoru, ali i riskirate, jer nikad ne znate kada ćete požaliti što niste nešto snimili u RAW-u).

RAW datoteke imaju od 4 – 6 puta više potencijalnih tonalnih nivoa iz kojih možemo izvući mnogo informacija kao što djelomično pokazuje i slijedeći primjer.

jpeg_00

Gornja fotografija eksponirana je tako da nebo zadrži neke detalje. Zabilježena je u JPEG 8 bitnom formatu (s dinamičkim rasponom od 7,4 EV). Prekrasna šumska prostranstva i stijene zbog toga su ostala skrivena u tami.

jpeg_01

Manipulacija Shadows/Highlights alatom izvukla je nešto detalja i pojačala ugođaj koji sam nastojao izraziti, no motiv koji je bio pred fotoaparatom zavrijedio je više. Na sreću u isto vrijeme snimljeni su i RAW i JPEG.

raw_jpg_dyn_02

U RAW zapisu ove fotografije ima mnogo više zabilježenih informacija jer mu je dubina boje 14 bita po kanalu (za razliku od JPEG-ovih 8 bita po kanalu). To u praksi znači dinamiku od 12 – 14 EV kao što pokazuje gornji primjer. Lijevo je ono što je vidljivo u JPEG varijanti. Desno je ekspozicija namještena u Camera Raw 5.0 (Photoshop CS4) na -4 EV. Uobičajeno je da većina DSLR-a ima rezerve za +/- 1-2 EV. Kod JPEG-a bi svijetli dijelovi prizora nestali u  sprženoj bjelini (npr. rubovi oblaka) no iz RAW-a se ponekad mogu vaditi i vrući kesteni.

RAW skriva podatke od JPEG pretvorbe unutar fotoaparata. To je stoga što su najrašireniji sustavi za reprodukciju fotografija (monitori, digitalni laboratoriji za izradu fotografija) bazirani na 8 bitnoj tehnologiji. Želite li nešto više od toga da vam fotografija bude dopadljiva samo na prvi pogled, trebate posegnuti dublje u podatkovno bogatstvo i potrošiti nešto više vremena uz računalo. Neki proizvođači fotoaparata nude obradu u samom fotoaparatu što može biti odlično, ali za iskorištavanje cijelog bogatstva što ga RAW čuva trebati će vam računalo i dobar monitor.

raw_jpg_dyn

Iz RAW podataka možemo izraditi više 8 bitnih fotografija koje pokrivaju 256 nivoa i te fotografije možemo povezati u jednu fotografiju računalnim programima poput Photomatixa koji ima najširi raspon kontrola za ugađanje. Dobit ćemo tzv. HDR fotografiju (engl. High Dinamic Range – fotografiju velikog dinamičkog raspona) čiji tonski raspon ne možemo vidjeti na običnom monitoru. Da bi učinili vidljivim informacije koje je program izvukao iz više fotografija različite ekspozicijske vijednosti (EV) moramo izvesti tzv. Tone Maping, tj. sužavanje tonskog opsega na dopadljivi vidljivi tonski opseg 8 bitnog monitora.

matix_00

Moj rezultat izgleda ovako. Vidljiva je naglašena tekstura krošanja drveća, reljef brda i pramenovi sunčevog svjetla, koji se jedva naziru u JPEG verziji. Ovakav rezultat može izgledati neprirodno, no to se može ugoditi tako da se u Photoshopu ili Gimpu na jedan sloj stavi JPEG varijanta, a na drugi (obrađena) RAW varijanta i miješanjem slojeva u načinu Normal ili Luminosity uz podešavanje prozirnosti podesi željeni izgled.

detalj_02

JPEG: primjetan je nedostatak detalja.

detalj_01

RAW: Photomatix je naglasio teksture.

detalj_03

Miješanjem JPEG i RAW fotografija dobili smo prirodnije boje i teksturu.

Još nekoliko riječi o TIFF formatu. Koristite ga samo ako imate jako mnogo vremena. TIFF će spremiti fotografiju bez gubitaka mozaične pretvorbe koju primjenjuju JPEG algoritmi i za razliku od RAW-a (koji zahtijeva poseban program za pretvorbu) čitljiv je na većini računalnih platformi (kao i JPEG). To spremanje bez gubitaka znači vrlo velike datoteke koje se sporo učitavaju. Bolje je izbjegavati TIFF opciju na fotoaparatu i fotografirati u RAW-u. RAW proizvodi manje datoteke i čuva sve podatke koje je senzor ulovio i A/D pretvarač obradio.

o