Pula – izložba fotografija: Igor Zirojević – “Entropijski pejzaži”

U Muzeju suvremene umjetnosti Istre (MSUI), u petak, 14. lipnja 2013. godine, s početkom u 21 sat, bit će otvorenje izložbe fotografija Igora Zirojevića ‘Entropijski pejzaži’.

Ciklus fotografija ‘Entropijski pejzaži’ Igora Zirojevića smisleni su nastavak istraživanja odnosa prirode i čovjeka tj. stupnjeva ljudskog prisustva u njoj a koje autora preokupira već duže vrijeme. Još od 2011. kada na Photodays u Rovinju velikim formatima zračnih snimaka osvaja prvu nagradu u  kategoriji pejzaža a nastavlja i produbljuje interes ciklusom meditativnih ‘Zen vrtova’ iz 2012. (Galerija Makina, Pula) evidentno je da fotograf inklinira  problematiziranju percepcijske moći same ideje prostornosti.

Baveći se prizorima koji se sa aspekta klasičnog žanrovskog kanona ljepote sasvim sigurno ne mogu nazvati uobičajeno lijepima i privlačnima, fotograf  progovara o onom ‘drugom pogledu’ koji vidi onkraj i iza zbilje pa tako sam za sebe gradi definiciju antipejzaža kojim se približava paradigmi krajolika ljudske svijesti.

Na prvi pogled moglo bi se reći da fotografirajući nepregledne prostore kamenoloma, puste morske površine, spaljene predjele, zagađenja I onečišćenja, on kritički progovara o svijesti društva koja unatoč tomu što se u posljednjih nekoliko desetljeća značajno ekološki unaprijeđuje i sve je prisutnija u političkom i svakodnevnom diskursu, još uvijek egzistira na mizernom stupnju.

Kružeći iznad prizora sa dovoljne udaljenosti da se istovremeno vidi jasnije hvatajući podjednakim žarom jednom marginu a drugi puta žarište, on krajolik čini nadprizorom u kojem se elementi dekonstruiraju i počinju živjeti sasvim odvojeni život nevezan za doslovnost sadržajnog sidrišta.

Mada doista, neki od njih slobodno mogu stajati kao egzemplari razotkrivanja nepreglednih dimenzija ljudske destrukcije a zatim i svojevrsne inflacije duhovnosti u svijetu bespoštednog konzumerizma, ipak ovi Entropijski pejzaži puno su više od običnog angažiranog komentara i kritičkog promišljanja.

Od pukog i jedva vidljivog prisustva upisanog u nepregledan prostor prirode preko prostranstva koji se mjeri I markira raznim akcidencijama poput uzoraka i tragova pa sve do oblikovane, oplemenjene, prisvojene, pokorene prirode i one koju na koncu čovjek uništava tj. zagađuje, sve su to svojevrsni otisci na mentalnoj mapi umjetnika koji se fotoaparatom služi u gotovo istoj maniri kao što bi o njoj pjesnik ispisao stihove perom.