Problemi koje može donijeti posjedovanje ‘velikih’ DSLR fotoaparata

Uz sve pogodnosti koje DSLR fotoaparati donose, postoje i problemi koje mogu stvoriti u određenim situacijama.

Uz sve pogodnosti koje DSLR fotoaparati donose, postoje i problemi koje mogu stvoriti u određenim situacijama. U prvom dijelu teksta donosim općenite informacije, dok ću u sljedećem članku na ovu temu pokušati objasniti tehnike snimanja koncerata i sličnih događaja.

Veliki fotoaparat – veliki problemi

Uvod u ovu temu ću pokušati objasniti na ”plastičnom” primjeru. Bend koji obožavate ima veliki koncert u gradu u kojem živite. Karte ste kupili i jedva čekate taj dan. Podrazumijeva se da ćete na koncert otići sa svojim DSLR fotoaparatom kako bi fotografijama što je moguće bolje zabilježili atmosferu koja će vladati, a usput ćete možda i snimiti pokoji video klip za YouTube.

No, na ulazu doživljavate veliko razočaranje. Redar vas ne želi pustiti s fotoaparatom! Za vrijeme dok mu vi pokušavate objasniti da fotografirate za svoju arhivu, da ne radite u nijednom mediju, on će samo odmahnuti glavom. Epilog je takav da ćete morati fotoaparat ostaviti na neko sigurno mjesto. Ako na koncertu nema predviđenih ormarića, fotoaparat ćete morati odnijeti kući i ponovno se vratiti na koncert. Jednoj se poznanici dogodila upravo ovakva situacija, a dok je ona trčala da ostavi fotoaparat – koncert je već počeo.

Stoga se nemojte dovesti u ovakvu neugodnu situaciju, zato što je rijetkost da vam na nekom velikom događaju osoblje izađe u susret ako ste u publici. Logika organizatora, a zapravo ovo je kriva riječ jer se ovdje najmanje radi o logici, je takva da se oni boje da ćete vi fotografije koje snimite koristiti u komercijalne svrhe. Neće vam nitko vjerovati da želite snimati fotografije kako bi se susjedima hvalili. Glavni argument na koji se organizatori pozivaju je veličina fotoaparata.

Primjer s EP u nogometu

Nedavno sam nešto slično doživio, ali sam isto tako i očekivao da će se to dogoditi. Na nogometnom Europskom prvenstvu koje je ove godine održano u Poljskoj i Ukrajini sam za dnevne novine Sportske novosti radio priče koje nisu vezane direktno za utakmice. Tako sam vlakom putovao u poljski Poznanj na utakmicu Hrvatske i Sjeverne Irske. S obzirom da mi sama utakmica po pitanju posla nije bila važna, nisam imao akreditaciju, nego ulaznicu. Upravo se na ulazu u stadion dogodilo ono što sam očekivao. Naime, nakon detaljne kontrole su mi tamošnji Poljaci, koji se muče s engleskim jezikom, prstom pokazali prema jednom kontejneru. Tamo sam morao ostaviti cijelu svoju opremu, koju sam poslije dakako dobio bez ikakvih problema.

Ono što je najvažnije u cijeloj ovoj priči su određene zabrane, gdje su se zaštitari pozivali na veličinu i spominjali do koliko centimetara fotoaparat smije dugačak, a ako pređe tu dužinu – nema ulaza. Sa mnom je bio jedan kolega iz Cropixa koji je također radio popratne priče, a vadio je razne iskaznice, ali ništa to nije moglo pomoći, zato što smo u njihovim očima bili ”opasni”.

Ova cijela priča je toliko apsurdna. Zašto? Zato što je npr. full frame fotoaparat Sony RX1 velik kao obični kompaktni. U prijevodu – s njim možete ući normalno gdje god želite, zato jer nije velikih dimenzija. Eto, u malo tijelo smješteno je ”čudo” koje daje vrhunske fotografije u svim uvjetima, a isti je slučaj i sa Sonyjem RX100. Neka mi čitatelji oproste, ali koristim Sony fotoaparate, pa sam u njih i najbolje upućen i prvo sam se sjetio ova dva fotoaparata.

Veličina nije važna

Veličina je možda bila važna do prije desetak godina, ali je danas tehnologija dovoljno uznapredovala da mali ”obični” fotoaparati odjednom postaju ”veliki” po pitanju performansi. Vjerujem da će se u doglednoj budućnosti i organizatori pojedinih događaja bolje informirati, pa će onda jednostavno puštati sve s fotoaparatima ili će i ljude s ”idiotima” zaustavljati na ulazu. Možda će imati popis pojedinih modela fotoaparata koje ne smijete unijeti. Prvo što mi pada na pamet je ovaj princip: DSLR ne dolazi u obzir, ali i XY fotoaparati koji su maleni, ali moćni.

Većina ovog članak odnosi se na velike događaje. Kod manjih klupskih koncerata (uglavnom) nema ovakvih problema, a i sve ovisi o klupskoj politici po pitanju fotoaparata. Dok jedni zabranjuju unošenje fotoaparata, drugi jedva čekaju da dođe netko s fotoaparatom, zato što osoba koja fotografira ujedno radi dobru reklamu vlasniku. Druga je stvar kada ste akreditirani za pojedini događaj, onda nemate nikakvih problema. Ipak, ovdje također postoje određena ograničenja po pitanju fotografiranja, a o tome ću više govoriti u idućem članku.

Previše fotoaparata, premalo fotografa

Najbolji savjet je da se prije odlaska na razne događaje raspitate ili pročitate na ulaznici ako je dozvoljeno unošenje fotoaparata.

Za kraj bih još samo dodao ovo, pomalo čak nevezano za sve o čemu sam pisao. Danas je previše fotoaparata, a premalo fotografa. Koliko god može ”isfurano” zvučati prethodna rečenica, ona ipak predstavlja realno stanje. Naime, današnje curice i dječaci žele ”fotografirati kao profesionalci” i ”imati zamućene pozadine”, pa ih roditelji često nagrade DSLR fotoaparatom. Zauzvrat oni cijelo vrijeme fotografiraju na automatskim postavkama, misle da znaju sve o fotografiji, a ego im dodatno hrani njihova okolina koja je oduševljena njihovim fotografijama cvijeća i kućnih ljubimaca.