Prilično dugačak i multimedijalni prikaz mogućnosti Olympus PEN E-P3 fotoaparata

Mi u Fotografiji ne uzimamo baš uvijek najnovije fotoaparate na testiranje, osim ako baš moramo jer obično to bude kod nas par dana jer već vrlo brzo treba putovati u druge ruke, a nama se to nimalo ne sviđa. Osim toga u par dana teško se upoznati i s običnom grickalicom za nokte. Stoga radije čekamo da prođe onaj početni “e ovo je turbo novo i samo kod nas” period, te uzmemo napravicu u svoje ruke na 2 tjedna + još koji tjedan, dva, dok nas doista ne zovu da vratimo.

U tom periodu mi doslovno živimo uz njega – a iz iskustva znamo to je takav suživot ipak najbolja recenzija. Ne tražimo idealne kadrove ili idealne uvjete idemo modelom “kaj je tu je” i “tu smo di jesmo” popraćeno uz “kaj bu, bu”.

Ideja naših testova nije u tome da napišemo najbolju recenziju na svijetu, najbolje tehničke specifikacije te nakon toga slušamo kako smo nešto zajeb…zeznuli ili da snimamo najbolje kadrove kako bi svi ostali u efektu “woooow”. Ideja je da ljudima pokažemo kako je to doista imati taj fotić – što je dulje kod nas to je bolji. PEN E-P3 je gostoval nešto duže od mjesec dana, uzmimo da je za prosječan test dovoljno dva tjedna – stoga sami produženi ostanak govori sve.

Ok, dužan sam nešto i napisati, a na posljetku i želim nešto napisati. Naša prednost je u tome što nakon “testa” doista znamo o kakvom se fotiću radi jer smo ga mjesec dana šarafili po kuhinji, sobi, gradu, šumi, wc-u, padao nam je, bacali smo ga, udarali njime u zid, ostavljali u parku te testirali “poželjnost” lopova za njime i tako dalje. Naravno, dragi naši kolege u Olympusu, da je nakon WC-a sve izmišljeno – ali ipak imajte na umu da smo voljni raditi i takve testove.

Uglavnom emotivno se vežemo uz fotoaparat te cijelo vrijeme smišljamo neki način kako i zašto ga ne vratiti, al opet na kraju ipak vratimo taj, dobijemo novi i bolji i tako nadam se u nedogled.

Olympus PEN E-P3 je treća generacija Olympusovog uspješnog pokušaja zaživljavanja stare PEN generacije fotoaparata, a za koju mogu osobno kazati da je puni pogodak.

Ukoliko nam zatreba solidan digitalac zavidnih opcija, s mogućnošću izmjene objektiva, raznim vizualnim dodacima, lakim apliciranjem raznih filtera, a danas u vrijeme Instragrama i sve jače popularizacije digitalne fotografije kao takve ovo potonje je neophodno, onda je svakako odabir Olympus PEN-a trojke, ponavljam se, puni pogodak.

Pričajmo sad malo o samoj tehnici i specifikacijama Olympus PEN E-P3 fotoaparata

E-P3 je baziran na 12.3 megapikselnom 4/3″ Live MOS senzoru (17,3 x 13,0 mm) koji je kao posljednja inačica ugostio razne novitete u tehnologiji obrade fotografije poput one za fino procesiranje detalja na fotografiji dajući time lakoću postizanja maksimalnih performansi, a koristeći M. Zuiko objektive pri svim uvjetima fotografiranja. U to sam se uvjerio osobno koristeći odličan M. Zuiko 12mm objektiv sa fiksnom F 2.0 blendom.

Tu je već i poznati TruePic procesor slike u svojoj četvrtoj inačici koji snimkama daje prilično realan odnos boja, a sve to pri još bržoj obradi fotografije.

Sustav autofokusa je prilično brz i upotrebljiv, slobodno mogu kazati i prilično pametan, u nekim situacijama skoro je bio pametniji od mene, dakle samog fotografa. Napomenimo da se sustav autofokusa bazira na mjerenju 32 fokusne točke.

Stabilizacija slike je danas standardni dio opreme skoro svih fotoaparata. Horizontalna, vertikalna te horizontalno-vertikalna stabilizacija slike od strane Supersonic Wave Drive mehanizma za pomicanje senzora daje odlične rezultate osim pri snimanju HD videa gdje ostavlja onaj “vodeni” efekt (zorno prikazano na Hondinom videu uz članak).

Rezolucije, odnosno veličine fotografija koje Pen 3 nudi su 4032 x 3024, 3200 x 2400, 2560 x 1920, 1600 x 1200, 1280 x 960, 1024 x 768 te 640 x 480 piksela.

Što se video zapisa tiče imamo AVCHD video formate koji produciraju FullHD Fine, 1920×1080 piksela, 60i, 17Mbps zatim FullHD Normal, 1920×1080 piksela, 60i, 13Mbps, pa se tu nađe još i HD Fine, 1280×720 piksela, 60p, 17Mbps te HD Normal, 1280×720 piksela, 60p, 13Mbps. Izlazni Frame rate senzora je 30 fps-a (sličica u sekundi).

* 60i, 60p – potpuni laik u video svijetu (kao i ja donedavno) bi rekao 60 slika u sekundi, što nije točno. To je brojka koja govori koliko puta je senzor izložen, svijetlu, snimci, kadru. Slovo p znači da se radi o progresivnom izlaganju senzora, znači preslikava se cijela slika na njega i tako 60 puta u sekundi, ako je 60p, dok slovo i znači da se radi o interlaced načinu, odnosno linijskom načinu gdje se bilježi linija po linija, naravno sve po 60 puta u sekundi. Uglavnom, osobno nisam toliki video maher, ali ako već snimam u tom modusu odabirem 60i, barem tako vele i savjetuju stručnjaci.

Osim AVCHD kvalitetnog HD zapisa, imamo mogućnost snimanja i u nešto slabijem Motion-JPEG formatu i to HD 1280 x 720 piksela, 30fps, omjer 16:9 te SD, 640 x 480 piksela, 30fps, omjer 4:3 (VGA).

ISO vrijednost se može dizati do 12.800, no očekujmo i priličnu količinu šuma pri tim vrijednostima. Obzirom da se radi ipak o svojevrsnoj inačici naprednog kompaktnog digitalca s micro four thirds veličinom senzora, E-P3 daje više nego solidne rezultate kod situacija u slabim svijetlosnim uvjetima.

Također moramo spomenuti i brzinu reakcije gumba okidanja, shuttera. Ne mislim pritom na ekspoziciju, već, kako sam i naveo, reakciju shuttera koja je manja od 60 milisekundi. Dakle, kad vidite kadar kojeg želite ovjekovječiti budite sigurni da isti nećete propustiti zbog sporije reakcije fotoaparata.

Današnji fotoaparat nije – današnji fotoaparat ako osim fotografija njime niste u mogućnosti raditi i video zapise. Zaboravimo na VGA i slične low res filmove naših očeva, govorimo u high definition video zapisima. E-P3 ima mogućnost snimanja punog 1080 HD video formata i to u trajanju do 29 minuta po snimci – dakle, u komadu snimate do pola sata.

Šećer na kraju, LCD, pardon LED, pardom OLED ekran osjetljiv na dodir. Da, konačno je famozno diranje ekrana na mobitelima došlo i na fotoaparate što je fotografiranju dalo jedan novi čar – snap shootinga. Naime, svojim prstićem lagano lupite po ekranu, u žargonu – pecnete ga, a fotić, u prostim okom i uhom nemjerljivo kratkom vremenu, fokusira područje koje ste mu zamastili prstom i napravi fotku. Ovo potonje daje onaj pravi fejsbukerski fav ovom digitalcu.

Uglavnom, ja ne bih duljio tim dosadnim detaljima i specifikacijama, za detaljno proučavanje preporučam Dpreview.

VIDEO – AVCHD .MTS video format

Windows Movie Maker, iMovie, Premiere, Aftereffects sve su to masovno poznate aplikacije za obradu širokog spektra video zapisa koje su pred ovim formatom pale na koljena. Slobodno možemo reči da je Olympus slomio sav ponos ovih softverskih divova –  na kraju i svoj – Olympus Master 2 nije ni skužio vlastiti video.

No, tu je ipak ostatak Olympusovog softwarea, koji je naravno besplatan za preuzimanje uz predočenje serijskog broja aparata – fala nebesima na papiru zvanom – revers.

Slijedeći video zapis je sniman bez upotrebe ikakvih filtera (softverskih) i bez ikakve dorade slike. Radi se o punom HD formatu rezolucije 1920×1080 piksela sa 29 sličica u sekundi – dakle radi se o formatu za NTSC (američko-kanadski) standard, no, snimanje u 25 fps za PAL koji je standard našeg područja (Europa, Azija, …) nema nikakve razlike. Video sam snimao, po defaultu, s isključenim mikrofonom, no ovo je ipak demonstracija video zapisa.

Na ovom hondinom videu primjetan je takozvani vodeni efekt. Naime, to je slučaj koji se javlja prilikom snimanja iz nemirne ruke pri uključenoj horizontalnoj i vertikalnoj stabilizaciji. Na donjem video nema te stabilizacije.

Ovaj “360 stupnjeva švenk zum van – nutra film” demonstrira video uz ruke. Doduše nije korištena 1080px video rezolucija već 720px, dakle nekad famozni HD ready (pretpostavljam).

A uz malo mašte kućna produkcija vaših video uradaka je prilično jednostavna uz E-P3 te pripadajućim besplatni software Olympus Master (koji je zakazao, ali dajmo mu još jednu šansu) i Olympus Viewer. (op.a. mi nikonaši proklinjemo dan kad su japanski bogovi odlučili ne isporučivati prateći software uz Nikon DSLR fotoaparate – stoga veliki naklon Olympusu)

Za kraj ove video sekcije jedan izbezumljeni 1920 x 1080 px HD noćni snimak. Na videu se primjećuje nešto sporije izoštravanje, ali svakako imajmo na umu da je ovaj snimak rađen po svim nepreporučljivim svjetlosnim uvjetima i protiv svih uputa za snimanje dobrog kadra.

FOTOGRAFIJA

Moramo shvatiti i prihvatiti činjenicu da se ovdje ipak radi o fotoaparatu ma koliko nam god snimanje videa došla kao svojevrsna yoga. Ono što smo shvatili kod ovog fotića je da je dosta teško “usrat” fotku. Namjerno koristim ovu riječ jer ne znam kako se fotografija može pokvariti.

Na raspolaganju imamo sijaset predefiniranih scena – portret, pejzaž, e-portret, makro 1, makro 2, makro 3, pa još neki makro, pa portret u pejzažu uglavnom nema čega nema. Osim standardnih predefiniranih scena tu su i super truper filteri s kojima doslovno zaboravljate na naknadne obrade – te time, eliminirajući naknadnu digitalnu obradu, a prema stavovima “the fotografa” vi postajete pravi fotograf od akcije kojem ne treba fotošop. Vi imate svoj PEN.

Evo primjera nekoliko fotografija s različitim in sito filter obradama. Dakle, pustite kadar, kvalitetu, fokus je na efekte :)

Takozvani NATURAL filter, u biti bez filtera, stoga u ovom kontekstu bez veze

PIN HOLE filter  – broj 1 prema odabiru autora

POP ART filter

HDR filter – ne radi se o snimanju više ekspozicija i stapanju u jednu HDR snimku, već igranju sa sjenama i osvjetljenjima. Efekt za više nego dovoljan HDR prikaz kadra ukoliko se radi o ekranskom prikazu.

DIORAMA filter – odličan, ali za postizanje pravog doživljaja potreban je ipak gornji rakurs te malo naknadno dignuti kontrast i oštrina.

SOFT FOCUS filter – prilično neupotrebljiv i bedast potez snimanja pejzaža tim efektom. Ako baš želite biti “stara škola fotograf vjenčanja” guru, na pravom ste putu

Filter ZRNATI FILM, ne znam, tko voli nek izvoli, niže sam zalijepio i video u zrnatom filmu. Možda za nekog neshvaćenog c/b Warhola današnjice.

Česti problem digitalnih kompaktnih fotoaparata, odnosno fotoaparata malih senzora, a Micro 4/3 (four thirds) senzori Olympusove novije generacije spadaju u male senzore jest dramatično peglanje slike pri prikazu 1:1. Naime, na prvi pogled fotografija izgleda savršeno, boje, detalji, kadar – kakav takav, ali povećanjem pogleda na pravu veličinu fotografije (tzv. 1:1) dobivamo bjesomučno peglanje piksela koje kao fotograf preporučam izbjegavati u svakom slučaju.

Kvaliteta same fotografije

Kvaliteta fotografije koju radimo PEN E-P3 aparatom, a koju naravno spremamo u ORF (Olympus Raw File) formatu je na prilično visokom nivou. Slijedeći primjer prikazuje jedan snimak koji je rađen u skoro savršenim uvjetima prirodnog i dnevnog svijetla, te je naknadno radi demonstracije izrezani jedan detalj ove prehrambene namirnice u veličinu 1:1.

U nastavku nekoliko fotografija različitih uvjeta fotografiranja i situacija. Prva fotka prikazuje zadovoljavajuće ponašanje odnosno mjerenje svijetla pri izuzetno kontrastnim elementima u kadru  – brzina zatvarača 1/250 sec, F5.0, ISO 200.

Zatim jedna noćna snimka gdje su najveći posao odradili nešto mirnija ruka, visoki iso i stabilizacija slike – teleskop – zatvarač na 1/30 sekunde, ISO 1600, F 2.0.

Treća fotografija prikazuje zadovoljavajuće uvjete dnevnog svijetla te prilično nježan i uočljiv dof – dubinska oštrina, odnosno neoštrina – brzina zatvarača 1/160 sec, F4.5, ISO 200.

Kad smo kod detalja – Olympus PEN E-P3 preporuča i mačak Brendon

Na slijedećoj slici je Brandon, Georg, Kmica, Kerum, Micmic, Gnjida, Rafaelo – ovisno kako se ukućani osjećaju tog dana – ponosni, kastrirani mačak koji u proljeće ima očitih problema s peludi u zraku – alergija vidljiva na očima. Olympus Pen E-P3, nažalost, to jako zorno prikazuje. Da, vidljiv je i prhut – Brendon pri zaključenju ovog članka još ne shvaća da ide na kupanje.