Pejzažna fotografija

Poželjni inventar za izradu pejzažne fotografije su širokokutni objektiv, stalak-tronožac, set filtera za landscape fotografiju, par postulata iz ovog članka osjećaj za kompoziciju i dobro oko.


Fotografiranje pejzaža u najvećoj mjeri odnosi se na fotografiranje prirodnih elemenata. U engleskom terminu se koristi pojam landscape koji najbliže označava naš pojam pejzažna fotografija. Landscape fotografija ne mora nužno biti fotografija prirode, ona može biti tematski vezana uz gradove (cityscape fotografija, odnosno, gradske vedute), makro fotografija, urbana i industrijska fotografija. Pejzaž predstavlja vidljivi dio na određenom području na Zemlji, uključujući elemente kao što su geografski elementi, elementi flore i faune, apstraktne elemente kao što su munje i vremenske prilike, ljudske elemente (wikipedia).

Krenimo sa osnovnim uvjetima za pejzažnu fotografiju. Pejzaži se najčešće rade sa fotoaparatima širokog formata, no, ti fotoaparati su nerijetko jako skupi pa se u SLR fotografiji oni jako dobro zamijene sa objektivima širokih kuteva (18 mm na niže). Prilikom izrade pejzažne fotografije osnovni dio opreme je i sam stativ, odnosno tronožac. Njime fiksiramo fotoaparat što nam je izuzetno bitno ukoliko želimo da nam budu detalji na fotografiji čisti i oštri. Koristi se mali otvor blende (od f11 do f22 pa i na više) čime dobivamo kvalitetnu dubinsku oštrinu.

Prilikom izrade pejzažne fotografije poželjno je imati i nekoliko landscape filtera. Filteri su dodaci koji se postavljaju na vrh objektiva te njima reguliramo propusnost određene boje, UV zraka te u velikoj mjeri možemo određivati izgled fotografije. Za pejzažnu fotografiju najčešće se koriste polarizator, ND filter i Skylight filter, ali svakako mogu se koristiti i ostali filteri za razne efekte (hdr, oblaci, voda, trava, itd). Kod starih analognih fotoaparata također se koristi i UV filter, međutim kod digitalnog senzora UV filter ne igra nikakvu ulogu već ga mnogi fotografi najčešće koriste kao zaštitu za objektiv. O filterima ću opširnije u jednom od slijedećih članaka.

Slijedeća bitna stavka je sama kompozicija pejzažne fotografije. Uvijek je poželjno imati neku žarišnu točku koja će privuči pažnju gledatelja. Pritom je izuzetno važno, a sve u ime dobre kompozicije, na žarišnu točku primjeniti pravilo trećina. Time dobivamo idealnu poziciju žarišne točke u dobro komponiranoj fotografiji.

Kod pejzažne fotke bitna je dubinska oštrina, a time i sam osjećaj dubine fotografije. Dakle nije dobro u kadar uzimati samo udaljene elemente (planine, šumu, more, livadu, itd). Njih je dobro kombinirati sa nekim elementima koji su nam blizu. Recimo prilikom fotografiranja nekog planinskog masiva u pozadini, dobra ideja je u prvi plan također ubaciti neki dio stijene ili kamena. Kod slikanja neke doline, livade u prvi plan ubacite neki cvijet ili grupu cvijeća. Upravo time i dubinskom oštrinom dobivamo osjećaj dubine, osjećaj da je nešto bliže i da je nešto daleko.

Ubacite nebo u igru. Nebo može biti sjajan dodatak vašem pejzažu. Najbolji omjer je 1/3 ili 2/3 prisutnosti neba na fotografiji. Također se dobri efekti mogu dobiti sa omjerom 1/2 neba na fotografiji, no ta fotografija obično biva nezanimljiva i dosadna te je potrebno istrenirano oko da bi se ona dodatno začinila te dovela dinamika na nju. Nebo je dobro kasnijom obradom malo istaknuti, dodati plavetnilo, nabildati oblake. Ukoliko imamo kišne oblake uz malo obrade (shadows i highlights u photoshopu) možemo izvuči jako dramatične pejzaže. Također korištenje filtera prilikom fotografiranja mogu znatno obogatiti vaš pejzaž. Najbolje efekte daju tzv. HDR fotografije.

Pronađite neke linije vodilje te ih pokušajte ukomponirati u igru. Linije u prvom planu (cesta, puteljak, žice dalekovoda) dodatan su začin fotki. Linije koje gledatelja vode kroz cijelu dubinu fotografije idealan su začin, njima možemo ispričati cijelu priču u jednoj slici.

Pokušajte uhvatiti neki trenutak, neku akciju. Pejzažne fotke su najčešće mirne, pasivne. Za atraktivnije uradke pokušajmo u njih uhvatiti neku dinamiku, vjetar u krošnji, valove, bujanje oblaka, tok rijeke, slap, ptice u letu i sl.

Obratite pažnju na vrijeme. Mnogi fotografi početnici često koriste miran sunčan dan za fotografiranje, međutim najbolje rezultate dobivamo pri nestabilnom vremenu. Trenuci prije proloma oblaka su najdramatičniji. Također je najbolje fotografirati u sam cik zore pa do nekih 10 sati ujutro, te od 17 sati popodne do zalaska sunca, naravno u ljetno vrijeme. Jesen i proljeće mogu bit zanimljivi u svako doba dana. Zimski pejzaži su priča za sebe, o njima ću sa prvim pahuljama snijega.

Razmišljajte o horizontu. Prvo i osnovno pravilo je da je fotoparat u vodoravnom položaju. Liniju horizonta je nabolje smjestiti na jednu od linija trećina.

Promijenite kut gledanja. Legnite na travu, popnite se na drvo, kleknite u blato. Promijenite točku gledišta i vrlo je vjerojatno da ćete dobiti vama savršenu pejzažnu fotografiju.

Ostatak kreative prepuštam na volju vašoj mašti i umijeću zapažanja.