Fotoputopis – Megalitski hramovi Malte

Posjetiti Maltu nije samo turistički doživljaj. Ponesete li sa sobom memorijske kartice s tisućama MB memorijskog prostora i fotoaparat s dovoljno Mpx za bilježenje “mega detalja” na pradavnim megalitskim hramovima Malte, uistinu ćete iskusiti mega doživljaj.

Povijest malteških otoka je u mnogo čemu izvanredan primjer što se događalo u (ne tako davnoj) praprovijesti zapadne polovice Mediterana. Vremenski ona uključuje period od najmanje 5000. pr.n.e. do sumraka rimske civilizacije tijekom 5. st.n.e.

U sklopu tog perioda povijesti dešavaju se neki od ključnih događaja mediteranske povijesti: pojava prve poljoprivredne civilizacije koja se širi diljem središnjeg Mediterana; veliko – praktički jedinstveno – bujanje hramskih građevina, pojedini hramovi datiraju ranije od piramida iz Gize; širenje prvih ?metalnih? tehnologija; trgovanje i kolonizacija Feničana, uspon kartažanske moći u Sj. Africi (uskoro uništene od Rima i njegove superiorne organizacije), te dolazak kršćanstva, koje je također ostavilo kameni otisak u megalitskim hramovima Malte.

tarxien

tarxien
Bugibba  – jedinstveni megalitski hram okružen kompleksom modernih hotela.

Zebbug

Prva faza, Zebbug (oko 4100. – 3800. pr.n.e.), označava dolazak na Maltu nove grupe poljodjelaca (ponovo sa Sicilije), povezanih s San Cono-Piano Notaro kulturom tamo. Njihov keramički alat i pribor je zamjetno različit od onog prethodne faze – od tuda i prijedlog novog imigrantskog vala – ali ostatak njihove materijalne kulture, kao i njihovi komercijalni prekomorski kontakti ostaju prvenstveno isti.

tarxien

tarxien
Skorba – jedan od najstarijih hramova.

Graditelji hramova

Drugo doba malteške prapovijesti dobija ime po izvanrednim konstrukcijama od kamena koje ih karakteriziraju i, kako je bilo predloženo, trebale bi biti uključene među sedam čuda prapovijesnog svijeta. Poželjno je to razdoblje ne zvati ‘bakreno doba’ jer taj pojam bi obilježio tehnološku inovaciju za koju ne postoji apsolutno nijedni dokaz u tim hramovima.

Ggantija

Xemxija kompleks kamenih grobova predstavlja ovu i sljedeću fazu, Ggantija (oko 3600.-3000. pr.n.e.). To se dešavalo tijekom kasnije faze kada su hramovi dobili svoj prvi izgled. Skromni i jednostavni isprva, oni postaju sve više kompliciran. U Ggantija fazi tlocrti hramova razviju se od trolista do simetričnih petrolista.

ggantija (3)

ggantija (2)

ggantija

Primjerno tome, Gozo je dragocjen dar svijetu, on je zaista pravi megalitski kompleks (u grčkom smislu riječi) sadržavajući dvije hramske jedinice, od peteterolisnog tlocrta sa zajedničkim vanjskim zidom ali i zasebnim ulazima. Hram je još i danas impresivan svojom veličinom, gigantskim dimenzijama nekih od njegovih kamenih blokova i začuđujuće dobro očuvan.

Hagar Qim i Mnajdra hramovi

Faza Tarxien (oko 3000.-2500. pr.n.e.) tvori vrhunac hramske ?civilizacije?. Nekoliko hramskih kompleksa bilo je izgrađeno tijekom ove faze, na primjer, Hagar Qim, Mnajdra, Borg u-Nadur i Ta-Silg. Hagar Qim nudi spektakularni uvid ne samo na veličinu i mnogobrojnost njegovih kamenih blokova, već i na njegovo uredno projektirano i pažljivo spojeno pročelje poput modela hrama pronađenog u Tarxienu.

Istraživanje Hagar Qima započela su početkom XIX. stoljeća, i u njemu je između ostalog pronađena, više naturalistična, gola ?Venera Malte? i prekrasan četverostrani oltar sa stiliziranim ornamentima sa svake strane. Hagar Qim također sadrži dio napravljenih zidova u luku, ista tehnika biti će primjenjena više od tisuću godina poslije u tholoi Mikene.

hagar (3)

tarxien

Još bolje sačuvani odlomci pravljenja luka pomoću niza podrožnika vidljivi su u nedalekoj u Mnajdri. Ovdje sve izgleda kao da je postojalo ?astronomsko? poravnanje. U globalu gledano većina hramskog pročelja Mnajdre okrenuto je na jug, ali južno pročelje složeno je tako da se savršeno poklapa s rastućim suncem u vrijeme ekvinocija. No kako je ekvinocijski izlazak sunca vrlo teško utvrditi, znanstvenici su skeptični (sumnjaju da je ovo poravnanje bilo namjerno).

tarxien

tarxien

tarxien

tarxien

tarxien

Ta-Silg hram je posljednji koji je bio otkriven (talijanska arheološka ekipa 1963. god.). Pomalo se razlikuje od uobičajenih hramaova Malte sastojeći se od samo jednog dijela s ulazima na oba kraja glavne osi (vjerojatno služeći samo u religijskim obredima). Isti hram bio je proširivan u vrijeme Feničana, a na istom mjestu građene su također i punske, rimske i bizantske religijske zgrade. Ta-Silg, zanimljivo nije jako udaljen od hrama Borga u-Nadur, no potonji je bio prvi spomenut u suvremenoj literaturi (npr. u Inzulama Melitae Descriptio, francuza Jeana Quintm u 1536).

Tarxien hramovi

Hramski kompleks koji je dao ime cijeloj ovoj posljednjoj fazi razdoblja hramova Malte bio je Tarxien (smješten svega nekoliko stotina metara od Hypogeum). I upravo blizina ta dva megalitska spomenika nagovještava određeni posebni odnos između njih (možda kontrolu svećenstva nad poljodjelcima). Ispostavilo se da su Tarxien hramovi najbogatije nalazište prapovijesne umjetnosti na otoku, jer su ostali netaknuti tisućama godina i bili iznijeti na svijetlo dana tek tijekom godina I. svjetskog rata. Većinu ovih izložaka može se vidjeti u Nacionalnom Muzeju Arheologije u Valletti. Naravno, na samom mjestu hrama nalaze se kopije kamenih skulptura i izvorne lončarije (zbog erozije originali su smješteni zatvoren unutarnji prostor).

tarxien

tarxien

tarxien

tarxien

tarxien

tarxien

Postoje četri različite hramske jedinice izgrađene u Tarxienu. Najraniji, manje veličine i prilično odvojen od ostalih, izgrađen je u fazi Ggantija i ima tipični peterolisni tlocrt. Ostale tri spojene su zajedno vanjskim zidom. Posljednja jedinica podgnuta je u sredini, ukliještena između druge dvije (i time je pokvarila njihovu simetriju). To je jedini primjer ?naprednog? tlocrta hrama, gdje je su tri para svodova simetrično raspoređeni po dugoj osi koja je vodila posjetitelja od ulaza do kraja. To je također i dokaz rafiniranog estetskog i tehničkog znanja. Postoji također i nekih arhitektonskih naznaka u jednoj od malih polukružnih odajama koje koje govore da su se ovi ljudi hvatili ukoštac s načelom vertikalnog svoda i kupolaste strukture.

Megaliti su jedinstveni dometi starih kultura. Kada ih vidite u njihovoj prirodnoj veličini ostajete zapanjeni. Fotoaparatom se teško može dočarati njihova kolosalnost, pa neka ovaj foto-putopis bude samo poticaj da posjetite Maltu.

e-mail Goran Strahija


Malta – prapovijest

Priča o Čovjeku na malteškim otocima stara je oko 7000. godina, kada su prvi ljudi su prešli sa susjedne Sicilije i nastanili se na Malti. Prije tog perioda otok nije bio nenaseljen ljudima. Razne vrste (ne domaćih) životinja, obitavao je na otoku između 12,000 i 10,000 godine prije, na početku Holocena, kada je Malta (otoci Malta i Gozo) bili odvojeni od kontinenta (crveni jelen, medvjed, i ponajprije lisica i vuk). Prije tog perioda, vjerojatno tijekom velikog Interglaciala (prije 250.000 godina) razne vrste patuljastih slonova i hipopotama (nilski konj) ostali su zarobljeni na ovom najjužnijem djelu kontinentalnog pojasa, zbog spuštanja razine mora. Kosti pleistocenskih životinja pronađene su u pećinama i pukotinama na samo nekoliko mjesta u Malti, ali su, zanimljivo, bili otkriveni u izvanredno velikim količinama u pećini nazvanoj Ghar Dalam, blizu mjesta Birzebbug.

Poljodjelci neolitika

Neolitska kultura razvijala se kroz tri kulturne faze koje su uspjevale međusobno bez uočljivih prekida: Ghar Dalam, Siva Skorba i Crvena Skorba.

Motivacija prvog prelaska ljudi sa Sicilije na Maltu ostala je misterija do danas, ali poznato je da je već oko 5000. pr.n.e., južna Sicilija je bila puna poljoprivrednih zajednica koje su trebale sve više obradive zemlje. Obrambeni radovi izvođeni oko sela Stentinello kulture znak su napetosti koje su mogle potaknuti potragu za novom zemljom. Tako se put Malte koja je bila vidljiva (kao što još uvijek jeste) sa uzvisina regiona Ragusa na jugoistočnom dijelu Sicilije, mooguće jednog lijepog dana s povoljnim vjetrom sjevernjakom otisnula skupina istraživača u potrazi za zemljom koju su samo nejasno nazirali na južnom horizontu. I vjerojatno su se vratili s vijestima o grupi malih, ali nastanjivih otoka. Mi možemo samo zamisliti kako se, slijedom te istraživačke ekspedicije, nekoliko obitelji odlučilo izložiti hirovima otvorenog mora da bi započelo novi život u novoj zemlji. Sa sobom su, naravno, donijeli i svoju poljoprivrednu kulturu. Vjerojatno je da se to preseljenje u novu zemlju nije desilo odjednom (ili samo jednom), već u nekoliko uzastopnih faza.

Ti rani naseljenici donijeli su, također, karakterističnu lončariju, poznatu kao ?Utisnutu?.

?Utisnuta? lončarija, karakteristična za fazu Ghar Dalam (oko 5000.-4500. pr.n.e.), dobila je ime po geometrijskim oblicima koji su bili utiskivani u njenu površinu prije pečenje. Za ukrašavenje su im služile školjke, nokti, zašiljeni štapići ili kost. Lončarija je pronađena u špilji Il-Mixta (otok Gozo spada ovu fazu).

Tijekom devet ili deset stoljeća neolitičkog doba, komercijalni i kulturni kontakti s starim zavičajem bili su sačuvani: dovažan je bio kremen za rezanje i zašiljeni alati, također i opsidijan (za istu svrhu) koji je potjecao sa bogate vulkanske podloge Lipara i Pantellerie, stižući na Maltu preko Sicilije; ideje za novo oblikovanje lončarije dolazilo je također iz istog smjera. Netko bi očekivao da to bude lokalni proizvod, netko drugi, neznano zašto – da se to moralo kretati u suprotnom pravcu.

Uskoro su novi došljaci počeli mjenjati malteški okoliš. Za prebivalište su koristili brojne spilje i stjenovita skloništa kojima obiluje malteški vapnenački krajolik. Mnogobrojni dokazi takvog korištenja pronađen je npr., na Gfiar Dalamu koji je dao ime prvoj fazi malteške prapovijesti. No postojali su, također, zaseoci (točnije grupe koliba) od pleter i grube žbuke (ili glinene cigle) građene na niskim kamenim temeljima. Jedino naselje ovog tipa koje je detaljno istraženo do sada je Skorba u blizini Mgarra, otok Malta), po kojem se naziva i razdoblje Siva Skorba i Crvena Skorba (oko 4500.-4100. pr.n.e.).

Tijekom razdoblja Siva Skorba Ghar Dalamska lončarija zamijenjena je neukrašenom lončarijom sivkaste boje. S vremenom ista je dobila svijetlo crvenu boju coatine (od tuda naziv Crvena Skorba), ali oblici su ostali više-manje isti. Ovo crveno odmaknuće nastaje paralelno s lončarijom Diana kulture Liparskih Otoka i Sicilije.

Osim dokaz o načinu života, gospodarstvu i komercijalnim kontaktima najranijih malteških stanovnika, postoje i materijalni dokazi o njihovim religijskim uvjerenjima. Kod Skorbe, dvije kolibe, veće veličine nego normalne kolibe, izgleda da su bile korištene kao svetišta. U jednoj od njih, pronađene su krhotine nekoliko ženskih figurica, s izrazitim seksualnim svojstvima. One su bile povezane s obožavanjem ‘Majke božice’ ili ‘Božice plodnosti’ koja je promicala plodnost zemlje.

Jednako čudna za prapovijesno društvo, sa još uvijek nedostajućom sofisticiranom hijerarhijskom strukturom (tipične ?civilizacije? istočnog Mediterana), su i postignuća ?hramskih? ljudi na području skulptura i keramika. Već prije su spomenute misteriozne skulpture krupnih oblina otkrivene u Hagar Qimu. Kip istog tipa, ali kolosalne veličine (izvorno ja morao imati više od dva metara visine) je središnja skulptura koja je krasila predvorje Tarxien kompleksa. Ako je veličina kriterij za utvrđivanje da li se radi o božanstvu ili ljudskom biću, onda postoji vrlo malo sumnja da je to predstavljalo božansku sliku. Reljefna skulptura ispred i sa obje strane kipa nudi niz odgovora na istu temu. Također, morala je imati posebno značenje, značenje koje možemo samo pokušati dešifrirati, no nikada nećemo biti sigurni u to. Redovi životinja urezani reljefno na dvije ploče pronađeni na istom prostoru daju jasnu poruku o naturalizmu cijelog objekta.

Spirale i volute samo su dvije raznovrsnosti koje ukrašavaju lončariju. Ovi ukrasi su obično urezivani na uglađene površine lonca, ali ponekad su formirani i od malih diskova ili točkane pozadine. A sve to, treba zapamtiti, bilo je postignuto bez očitog utjecaja sa strane.