Julia Fullerton-Batten

Julia Fullerton-Batten, rođena u Njemačkoj, no karijerom povezana sa SAD-om, poznata je kao fotografkinja smjera "Fine- art photography" - mi bi rekli „umjetničke fotografije“ - odnosno onih fotografija koje u stanovitoj opreci spram reportažno-dokumentarističkog pristupa, iako je to dosta „nategnuto“ iz razloga što i reportažna fotografija može sadržavati umjetničke (čitaj „likovne“ vrijednosti).

Julia Fullerton-Batten, rođena u Njemačkoj, no karijerom povezana sa SAD-om, poznata je kao fotografkinja smjera “Fine-art photography” – mi bi rekli „umjetničke fotografije“ – odnosno onih fotografija koje u stanovitoj opreci spram reportažno-dokumentarističkog pristupa, iako je to dosta „nategnuto“ iz razloga što i reportažna fotografija može sadržavati umjetničke (čitaj „likovne“ vrijednosti).

Julia Fullerton- Batten (1970) počela se za fotografiju zanimati u tinejđersko doba, studirala je fotografiju, bila pomoćnik u studiju za reklamnu fotografiju, te je uskoro razvila svoj vlastiti fotografski i prepoznatljiv rukopis. Iz Njemačke preselila se u SAD.

Obzirom na motive koje snima u središtu njezinog interesa su tinejđerice u pubertetu i u fazi kad djevojka postaje ženom. Kao modele bira osobe s ulice ili znanice, a nikada djevojke iz modnih agencija.

Veliki dio vremena tijekom fotografiranja rabi za odabir lokacija, na izgradnju seta, traženje adekvatnih kostima, rekvizita i na šminkanje…

Posebnu pozornost ova fotografkinja posvećuje ulozi boje i svjetla, što je vidljivo na skoro svim njezinim fotografijama. Svjetlom postiže nadrealnost u slici, dinamičnost.
Pri fotografiranju obslužuje ju velika ekipa, primjerice tri pomoćnika, a sve zbog želje kako bi postigla optimum. Često u jednom danu nastanu samo tri fotografije, ali na koje se može pridodati riječ „perfektne“.

Mišljenja je, da snimajući djevojke u tim, za njihovo odrastanje kritičnim godinama, provodi jednu vrstu terapije, olakšava im življenje.

Kad se promatraju njezine fotografije, mogli bi pomisliti kako se dio njih zasniva na postobradi, „fotošop“ manipulaciji. Međutim, to nije točno, o svemu se razmišlja i planira prije i tijekom snimanja, a naknadna obrada i intervencije se ne rabe.

Od tehnike rabi studijske foto-aparate većih formata. U tom će se radu, odnosno uradcima, možda pronaći sličnosti sa snimanjem motiva mrtve prirode. Po likovnosti, slikarskom pristupu, takve sličnosti svakako i ima.

odabrao: Krešimir Mikić