Ljeto – fotografija – koncerti (1)

Ljeto je kao stvoreno godišnje doba za fotografiranje. To svi znamo. Koncerti na otvorenom, primamljiviji su nego ikad. Kako je tek lijepo nazočiti nekom konceru, a uz to zabilježiti taj događaj fotografskim aparatom, pa poslati fotke internetom znancima, da se uvjere, kako mi uživamo.

Ljeto je kao stvoreno godišnje doba za fotografiranje. To svi znamo. Koncerti na otvorenom, primamljiviji su nego ikad. Kako je tek lijepo nazočiti nekom konceru, a uz to zabilježiti taj događaj fotografskim aparatom, pa poslati fotke internetom znancima, da se uvjere, kako mi uživamo.

Sve je to lijepo, no svatko tko je snimio ili tek namjerava fotografirati koncertnu izvedbu, mora znati da se tu kriju i brojne zamke, o čemu ćemo stoga ponešto pisati danas i sljedeći puta.

U ovom članku govorimo o tehnici, a o ostalim čimbenicima koji su također i te kako bitni za snimanje koncerata, više za tjedan dana.

Fotografirati koncert na najbolji mogući način tehnički uvjetuje posjedovanje, ako je to ikako moguće zrcalnog digitalnog aparata, jer tako se može maksimalno kontrolirati cjelokupna slka, a osim toga ti aparati imaju i brojne dodatne mogućnosti, od kojih posebice ističemo izmjenjive objektive, dakle na raspolaganju su nam promjenjivi vidni kutovi, bilo da je riječ o zoom objektivu ili pojedinačnim objektivima (širokokutnici, srednji, uskokutnici). Izmjenjivim objektivima lakše možemo na licu mjesta, na koncertu, odabrati različite izreze, a ne da to moramo činiti kasnije rabeći programe za obradu fotografija.

Dobro je stoga imati širi raspon objektiva, različitih žarišnih duljina i velike svjetlosne jačine, kako bi mogli snimati i u uvjetima nedostatnog svjetla.

Kad je riječ o mjerenju svjetla kroz objektiv fotografskog aparata, dolaze u obzir sve metode mjerenja, od integralnog do selekcijskog i spot mjerenja, pri čemu uvijek treba imati na umu najčešću pojavu, a to je da je prednji plan na koncerima skoro uvijek osvijetljen, dok se pozadina često nalazi u polumraku. Jednom rječju dolazi do velikog kontrasta između prednjeg plana i pozadine, što treba prije fotografiranja utvrditi, obzirom na konačni rezultat, ćemu ćemo dati  prioritet.

Boja je sljedeći problem. Na pozornici se nalaze rasvjetna tijela različitih temperatura boje, najčešće jedno šarenilo i tu je zbilja teško “biti pametan“. O korektnosti kolorističke reprodukcije, zaista je teško govoriti. Možda je najbolje prenijeti „vjerno“ sve te boje i tako sačuvati autentičnost.

Obzirom da će se često rabiti teleobjektivi, nikako ne smijemo zaboraviti na vrijeme ekspozicije, jer se snima iz ruke. S velikim rizikom, naravno ovisno o žarišnoj duljini objektiva, nikako se ne bi smjelo vrijeme produljavati više od 1/60 sekunde, no i to je vrlo opasno.

Određujući osjetljivost i snimanje pri slabijem svjetlu, potrebito je, ako je ikako moguće, prije fotografiranja kontrolirati zrnatost fotografije, da sav trud zbog previsoke ISO vrijednosti koju smo postavili, ne padne u vodu.

Fleš ne samo da često nije dozvoljen, nego će stvoriti niz problema (preosvjetljenost prednjeg plana, uništiti svjetlosni ugođaj i dr.), pa je najbolje za snimanje na koncertima zaboraviti da postoji kao mogućnost.

Određivanje oštrine uvijek je bolje provoditi ručno, nego se pouzdati u automatsko, jer koncert je predinamična radnja, a postoje i stanoviti problemi oko osvjetljenja na pozornici, što sve zajedno može na automatiku djelovati zbunjujuće i otežavajuće.

Nemojte zaboraviti i na adekvatnu torbu u kojoj nosite aparat, objektive i pribor. U ovom slučaju ona je i te kako bitna. Samo jedno fotografiranje koncerta, gdje je kretanje više nego ograničeno, potvrditi će ovo naše upozorenje.

Pogledajmo sada u prilogu nekolicinu fotografija s koncerata koje pomno analizirajte i razmišljajte pri tom gdje se nalaze neki tehnički problemi. O estetskim, uskoro u nastavku.

Do tada posjećujte koncerte, ima ih, hvala Bogu, puno i fotografirajte.

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić