Kratki uvod u dimenziju zvanu fotografija

Fotografiju je najjednostavnije opisati kao skup procesa i aktivnosti gdje pomoću svijetla na medij, kao što su film ili digitalni senzor, spremamo neku sliku ili pokret. Taj proces se zasniva na činjenici da svako tijelo reflektira svijetlost.

Tu reflektiranu svijetlost prenosimo na film gdje se pomoću kemijske reakcije ona “ucrtava” na traku te dobivamo tzv. negativ filma iz kojeg kasnije, daljnjom obradom tj. razvijanjem, dobivamo fotografiju.

U novije vrijeme fotografski film je zamijenio digitalni senzor koji radi skoro pa isti proces samo što osim “ucrtavanja na film” reflektiranu svijetlost u realnom vremenu “razvija” te fotografiju sprema na medij za pohranu koji je najčešće memorijska kartica. Tu fotografiju kasnije možemo pregledavati na računalu, televizoru, isprintati na printeru ili jednostavno razviti kao film i klasičnu filmsku fotografiju.

Ja ću se u ovom i slijedećim člancima zabavljati isključivo digitalnom fotografijom kao najzastupljenijom “tehnikom” izrade fotografija.

Digitalne fotoaparate dijelimo u dvije osnovne grupe. Klasični kompaktni digitalni fotoaparati (prije znani kao idiot fotoaparati) te jednooki digitalni fotoaparati (DSLR).

Kompaktni fotoaparati nemaju mogućnosti izmjene objektiva, dodavanja dodatnih paketa baterija, a većina fotografskih operacija svedena na automatiku (izoštravanje, otvor blende, ekspozicija, itd.). Pozicija objekata koju vidimo kroz okular nije identična onoj što je vidi objektiv, za razliku od jednookih, SLR (Single Lens Reflex) fotoaparata. Fotografiranja kompaktnim fotoaparatima je najzastupljeniji i u većini slučajeva, kod početnika i prosječnog korisnika, daje najbolje rezultate. SLR fotoaparati pak imaju mogućnost izmjene objektiva (širokokutni, makro objektivi, portretni objektivi, tele i zoom objektivi i dr), dodavanje dodatnih paketa baterija za dugotrajna fotografiranja, daljinska okidanja, a sve opcije fotografiranja (izoštravanje, bledna, ekspozicija, balans bijele boje, …) mogu biti u ručnom i automatskom modu. Kod SLR fotoaparata i mi i objektiv gledamo identično na poziciju objekta.

Svaki fotograf početnik trebao bi znati osnovne pojmove na koje nailazi kod digitalne fotografije jer će mu baš oni kasnije olakšati rad i upotrebu digitalnog fotoaparata. Evo par definicija i objašnjenja koje bi bilo poželjno znati.

Senzor je dio tijela fotoaparata koji sprema informacije o reflektiranom svijetlu pomoću kojih dobivamo fotografiju. Danas u digitalnoj fotografiji postoje dva osnovna tipa senzora, a to su CMOS i CCD senzori. Svaki fotoaparat ima navedeno koji tip senzora koristi.

Razlučivost ili rezolucija predstavlja količinu informacije, odnosno detalja koje fotoaparat može spremiti. Razlučivost je jedan od bitnih elemenata koji utječu na kvalitetu fotografije. Danas većina digitalnih fotoaparata bude opisana u megapikselima. Fotoaparati od 4 megapiksela obično proizvode fotografije dimenzija 2560 × 1600 piksela. To je informacija koja nam govori da fotografija na sebi sadrži cca 4 milijuna piksela. Jedan piksel je jedna informacija, jedna točka. Današnji standardni fotoaparati sežu i do 20ak mekapiksela.

Ekspozicija je u najjednostavnijoj inačici vrijeme kojim hvatate svijetlost na senzoru. Stručnijim jezikom, to je količina svijetla koju propuštamo u jedinici vremena na senzor ili film. Ekspozicija može imati vrijednosti od, recimo, 1/2500 sekunde (2500ti dio sekunde) koja se koristi prilikom jakog svijetla, 30 sekundi za noćne snimke ili pak može biti određena duljinom pritiska na okidač, dakle, beskonačno.

Otvor blende ili famozni F. Njegova vrijednost može ići od 1 do 32. Otvor blende je promjer na koji se otvara blenda prilikom ekspozicije. Manja vrijednost F znači veći otvor. Otvorom blende dobivamo dubinsku oštrinu. Što znači ako stavimo F na vrijednost 16 ili više onda će i objekti koji su bliže i objekti koji su dalje biti izoštreni. Kod manje vrijednosti F-a biti će izoštreni samo objekti koje izoštrimo objektivom. Recimo kod vrijednosti F3.5 kad izoštrimo neki portret, pozadina će biti mutna i nejasna. No, o tome više u jednom od slijedećih članaka.

Digitalna fotografija danas se koristi na svakom koraku. Neizostavna je u raznim publikacijama kao što su novine, knjige, letci, internet portali, web dućani, itd. Sastavni je dio naših putovanja, godišnjih odmora, rođenja djeteta, rođendana, diplomskih zabava. Digitalna fotografija našla je svoju primjenu u medicini, geografiji, astronomiji, građevini, matematici dakle, kako sam i naveo, u svim sferama života. Način na koji ćemo je mi koristiti i kakav ćemo finalni proizvod dobiti ovisi isključivo o nama. U seriji članaka o digitalnoj fotografiji posvetiti ću se nekim osnovnim tehnikama izrade fotografija, odnosno kako napraviti dobru kompoziciju, kako raditi panorame, portrete, pejzaže, kako fotkati godišnje odmore, HDR fotografije, tehnike izrade crno-bijele fotografije, te mnoštvo drugih tema. Također pozivam čitatelje da se aktivno uključe u komentiranje mojih članaka jer ipak “zajedno smo jači”. Čitamo se.