Korekcija podekspozicije i nadekspozicije

Ekspozicijske pogreške pri fotografiranju mogu nastati iz više razloga: pogrešno postavljen odabir zone mjerenja svjetla, zanemarivanje upozorenja o nadekspoziciji ili podekspoziciji, nemogućnost sustava da pravilno zabilježi sve detalje u kontrastnim scenama itd.

Intenzitet svjetla pri fotografiranju možemo izmjeriti svjetlomjerom, no i tada može doći do problema u ekspoziciji, posebice u kontrastnim prizorima kao što je snimanje u protusvjetlu.

U digitalnom fotoaparatu i programima za obradu digitalnih fotografija postoji i sustav koji analizira prizor ili snimljenu fotografiju i grafički prikazuje rezultat eksponiranja osjetnika slike. Taj se grafički prikaz naziva “histogram”. On prikazuje razdiobu (distribuciju) tonskih razina na fotografiji ili, jednostavnije rečeno, koliko se često na fotografiji pojavljuju pikseli iste svjetline.

Slika 1: Histogram može prikazati miješanje intenziteta kanala boje (1), intenzitete svakoga kanala boje (crvenog, zelenog i plavog) posebno (2), a može prikazati i zbirne vrijednosti intenziteta svih kanala (3). Lijeva strana histograma prikazuje količinu piksela u sjeni, sredina histograma prikazuje zastupljenost srednje sivih područja, a desna strana histograma prikazuje zastupljenost svijetlih piksela na fotografiji. Dakle, potpuno crno jest krajnje lijevo, a potpuno bijelo krajnje desno na histogramu.
Histogrami imaju specifičan izgled za svaku fotografiju, a u praksi razlikujemo histograme koji prikazuju podekspoziciju (4) i nadekspoziciju (5), histograme fotografija niskoga kontrasta pri kojima je dinamički raspon prizora u zbilji bio manji od dinamičkog raspona osjetnika slike (6), kao i situacije visokoga kontrasta kada je dinamički raspon prizora bio veći od dinamičkog raspona osjetnika slike digitalnog fotoaparata (7), histograme fotografija visokoga ključa (eng. high-key) kod kojih su detalji koncentrirani u svijetlim dijelovima (5), kao i histograme fotografija niskoga ključa (eng low-key) kod kojih su detalji koncentrirani u sjeni (4) itd.
Jedan od specifičnih izgleda histograma jest i histogram koji podsjeća na češalj (9) – s prazninama između tonskih razina. On označava da su na fotografiji područja koja se ne pretapaju postupno iz svjetla u sjenu te da se, u većoj ili manjoj mjeri, pojavila posterizacija.

Slika 2: Kako histogram prikazuje podeksponirane, dobro eksponirane i nadeksponirane fotografije, vidljivo je u gornjim primjerima:

  • Podekspozicija (1) neće propustiti dovoljno svjetla da se zabilježe boje i detalji na fotografiji te se ona čini previše tamnom. Tonske su razine koncentrirane u sjeni, što je vidljivo na histogramu 2, a tonski raspon koji nam omogućuje medij iskorišten je samo djelomično.
  • Dobro odmjerena ekspozicija (4) omogućuje tonski uravnoteženu zabilježbu boja i detalja. Histogram prikazuje da je na fotografiji tonski raspon medija u cijelosti iskorišten (5).
  • Nadekspozicijom (6) propušteno je previše svjetla, a dijelovi su prizora izgubili boju, detalje i teksture te kažemo da su nadeksponirani (7). Histogram prikazuje koncentraciju tonskih razina u svijetlim dijelovima prizora (8). Tonski raspon medija iskorišten je samo djelomično. Na nadeksponiranim područjima (7) izgubili su se detalji, boje i oblici.

U naknadnoj se obradi digitalnih fotografija neke pogreške u ekspoziciji mogu jednostavno ispraviti, a za neke su potrebni složeniji postupci. Pri korekciji ekspozicijskih pogrešaka, bolji se rezultati dobivaju iz RAW-datoteka nego iz digitalnih fotografija nakon JPEG-sažimanja. Neke se pogreške ne mogu ispraviti. Uglavnom, to su dijelovi slike bez detalja pretvoreni u velike crne (podeksponirani dijelovi) ili bijele plohe (nadeksponirani dijelovi), kao što su dijelovi fotografija označeni brojevima 3 i 7.

Popravci pogrešne ekspozicije JPEG-fotografija

Korekcije ekspozicije u naknadnoj obradi digitalne fotografije mogu se podijeliti u dvije skupine:

  1. Popravci JPEG-datoteka promjenom razine svjetline.
  2. Popravci uporabom podataka iz digitalnog negativa (RAW).

Popravljanjem ekspozicijskih pogrešaka (podekspozicija, nadekspozicija) nakon JPEG-sažimanja, može doći do pojačavanja šuma, osobito u sjeni, a i JPEG-kvadratni uzorak, ovisno o stupnju sažimanja, postaje uočljiviji (više…). Rezultati popravaka razlikuju se u kvaliteti, a može se pojaviti i posterizacija.

Najjednostavniji popravci ekspozicijskih pogrešaka mogu se obaviti alatima koji omogućuju pretvorbu ulaznih tonskih razina u izlazne razine drugih vrijednosti, a to su alati “Krivulje” (eng. Curves) i “Razine” (eng. Levels) te alat za podešavanje područja u sjeni i svjetlu (Shadows/Highlights).

 

Alat “Krivulje”

Slika 3: Alat “Krivulje” (eng. Curves) jest filtar* kojim podešavamo promjenu vrijednosti ulaznih tonskih razina (2 – eng. Input) u izlazne tonske vrijednosti (3 – eng. Output). (Na slici se nalazi dijaloški okvir filtra kako izgleda u programu Adobe Photoshop, a može se uključiti odabirom naredbi Image>Adjustments>Curves – kratica CTRL+M).

Pomoću kontrolnih točaka (4) na krivulji (1), definira se koje se ulazne razine pretvaraju u koje izlazne. Broj je kontrolnih točaka ograničen na 14, a njihovim položajem možemo vrlo precizno prilagođavati promjenu tonskih vrijednosti. Grafički prikaz korekcija manje je ili više složena krivulja koja nam zorno prikazuje na koji smo način mijenjali pojedine ulazne tonske vrijednosti (primjerice, ulazna nijansa sive označena brojem 2 na gornjem je primjeru postala izlazna nijansa sive označena brojem 3).

Što je krivulja između dviju kontrolnih točaka strmija, veći je i kontrast između tonskih razina koje označuju kontrolne točke. Promjene koje će se dogoditi u pojedinoj kontrolnoj točki vide se i na brojčanim pokazateljima za ulaz i izlaz (5). U RGB-sustavu boja (8), pomicanjem središnje kontrolne točke prema gore (6), tamnije tonske vrijednosti postaju svjetlije pa i fotografija postaje svjetlija. Pomicanjem središnje kontrolne točke prema dolje (7), svjetlije tonske vrijednosti postaju tamnije pa i fotografija postaje tamnija. Ako je fotografija u CMYK-sustavu (9), krivulja upravlja informacijom o količini tiskarske boje pa su efekti pomicanja krivulje suprotni, a brojčane vrijednosti prikazuju postotke.

*Filtri su računalni programi sa specifičnom funkcijom. U filtar šaljemo neke ulazne podatke koje program obrađuje, a na izlazu isporučuje izlazne podatke. Svaki filtar ima sučelje u obliku panela ili posebnoga dijaloškoga okvira. Na sučelju biramo značajke prema kojima filtar djeluje na ulazne podatke. Djelovanje je filtra u većini programa odmah vidljivo tako da se promjene mogu brzo i precizno podešavati.

Slika 4: Alat “Krivulje” ima i niz unaprijed definiranih oblika krivulja za razne uobičajene korekcije, kao što su pretvorba negativa u boji u pozitiv u boji, potamnjivanje fotografije, pojačanje kontrasta itd. (1). Nove krivulje koje kreiramo, možemo i pohraniti za ponovnu uporabu (2) klikom na “Save Preset” ili učitati ranije spremljene krivulje (naše ili iz nekoga drugog izvora) klikom na “Load Preset“.
Jedna od čestih korekcija jest korekcija kontrasta na fotografiji. Pritom je u uporabi tzv. “S“-krivulja (RGB) (3). Svi strmiji dijelovi krivulje pojačavaju kontrast, a oni položeniji oslabljuju kontrast. Korekcije kontrasta alatom “Krivulje” omogućuju kontrolu bijele i crne točke pa se primjenjuje za preciznu kontrolu promjene tonskih razina, čime ne dolazi do “spaljenih” zona na fotografiji.

Slika 5: Kod ispravljanja podeksponiranih fotografija (1) alatom “Krivulje”, može se izvući mnogo detalja iz sjena. Pritom može doći do pojačavanja šuma i pojave tamnih područja bez detalja (2), no fotografija će nakon korekcije izgledati mnogo bolje (2).
Kao krajnji rezultat ispravljanja nadeksponiranih fotografija (3), može se pojaviti pojačan kontrast, a neki dijelovi fotografije mogu izgledati poput bijelih ispranih ploha bez boje, detalja i teksture (4).

 

Alat “Razine”

Alat “Razine” (eng. Levels) također je vrlo praktičan alat za korekcije previše tamnih ili presvijetlih fotografija te za korekcije slaboga kontrasta. Djeluje na fotografiju slično kao i alat “Krivulje”, ali omogućuje i upravljanje izlaznim tonskim razinama u pripremi za tisak (Slika 5-3). Alat “Razine” dostupan je u programu Adobe Photoshop kraticom CTRL+L ili izbornikom Image>Adjustments>Levels.

Slika 5: Dijaloški okvir alata za kontrolu tonskih razina (Levels) ima kontrole kojima određujemo koje će se razine smatrati početnima (crna točka, 1), a koji završnima (bijela točka, 3).

Podešavanjem bijele i crne točke moguće je korigirati različite problematične svjetlosne situacije na fotografijama. Lijeva je fotografija podeksponirana. Zbog pogrešne ekspozicije, vidljiva su prazna tonska područja (područja bez informacija) na desnoj strani histograma (4). Nijedan piksel na fotografiji nema svjetliju nijansu sive od 120. razine. Pomicanjem u lijevu stranu bijelog trokutića za korekciju bijele točke (6) do početka pojavljivanja tonskih informacija na histogramu, fotografiji je korigirana pogrešna ekspozicija (podekspozicija). Ako pri povlačenju trokutića imate pritisnutu tipku ALT na tipkovnici, precizno ćete moći vidjeti kad se počinju pojavljivati prvi pikseli.

Sivi trokutić (2) služi za podešavanje srednjotonskog područja, tj. game. Njegovim pomicanjem ne mijenja se položaj bijele i crne točke.

Zbog ovih se podešavanja mogu pojaviti neželjene pojave, kao što su posterizacija i pojačavanje vidljivosti JPEG-kvadratnih uzoraka, pa takve fotografije neće biti prikladne za veća povećanja.

Sve korekcije svjetline i kontrasta u naknadnoj obradi mijenjaju karakter piksela pa mogu djelovati destruktivno, stoga svaku manipulaciju treba obavljati praćenjem histograma. Pri obradi važno je paziti da ne eliminiramo informacije iz fotografije koje bi mogle predstavljati istančane nijanse prizora, detalje u svjetlu i sjeni, fine gradijente ili teksture i sl. Stoga se klizači bijele i crne točke na alatu razine pomiču s mjerom. Kod programa Adobe Photoshop držite tipku ALT na tipkovnici pritisnutom kad pomičete klizače bijele i crne točke. Čim se pojave neki kontrastni pikseli, to je prag destruktivna rezanja pojedinih tonskih razina pa treba stati s daljnjim korekcijama. Ako je nakon prilagodbe kontrast još uvijek preslab, dodatno ga korigirajte alatom “Krivulje” jer ćete time kontrolirati položaj crne i bijele točke, a oblikom krivulje moći ćete podesiti željeni stupanj kontrasta.

Slika 7: Lijeva fotografija (1) ima nizak kontrast, što se vidi i na histogramu (2). Na dijaloškom okviru alata “Krivulje” također možete podesiti crnu i bijelu točku pomicanjem klizača 3 i 4. To je poželjno raditi s pritisnutom tipkom ALT na tipkovnici. Na gornjem primjeru tako su pomaknuti trokutići za definiranje crne (3) i bijele (4) točke na pozicije gdje se počinju pojavljivati prvi pikseli. Potom je primjenom blage “S”-krivulje (6) dodatno pojačan kontrast na izlazu. Rezultat je fotografija (5) koja izgleda privlačnije od polazne fotografije.

Slika 8: U alatu “Razine” programa Adobe Photoshop, korekcije svjetline možemo obaviti i primjenom unaprijed definiranih postavki (1). Pri njihovoj je uporabi potrebno obratiti pozornost na to da ne dođe do brisanja tonskih razina koje nose podatke o detaljima u svjetlu i sjeni na fotografiji. Na primjeru 2 ružičastim je plohama označeno koje bi tonske razine nepovratno nestale primjenom unaprijed određenih postavki naredbe “Pojačaj kontrast” (eng. increase contrast). Pomicanje bijele i crne točke bolje je obaviti u skladu s histogramom. To se radi tako da se klizači crne i bijele točke pomiču samo do mjesta gdje se počinju pojavljivati neke tonske razine na fotografiji, a koje nisu crna ili bijela boja, kao što je to učinjeno na primjerima 3 i 4. Da biste to lakše obavili, pri pomicanju klizača crne i bijele točke držite pritisnutu tipku ALT na tipkovnici.

 

Alat “Sjena/Svjetlo”

Alat za podešavanje područja u sjeni i svjetlu (Image>Adjustments>Shadows/Highlights) još je jedan od vrlo praktičnih alata kojim možemo korigirati ekspozicijske pogreške ili dotjerivati raspon tonskih razine i kontrasta na digitalnim fotografijama. Ovaj je alat idealan za korekcije u situacijama kontrastnog svjetla kad su na fotografiji područja s prividno zatvorenim sjenama (crne plohe bez detalja) ili kad su dijelovi fotografije u svijetlim područjima s premalo zanimljivih tonskih odnosa, primjerice sivo oblačno nebo.

Slika 9: Alat “Sjena/Svjetlo” (eng. Shadows/Highlights) podijeljen je na nekoliko zona: zona za podešavanje dosvjetljivanja sjena (1), zona za podešavanje potamnjivanja svijetlih dijelova fotografije (2) te zona za korekcije boja i kontrasta (3).

Ovaj alat ima dva načina rada: jednostavni i napredni.

U jednostavnom načinu rada, pomicanjem klizača za sjenu i svjetlo, osvjetljujemo detalje u sjeni i/ili potamnjujemo svjetlije zone na fotografiji. Ovaj način rada ne daje nam mogućnost finog podešavanja promjena pa ćemo za viši stupanj kontrole uključiti mogućnost “Show More Options“. Sad su nam na raspolaganju kontrole za:

  1. količinu (Amount) dosvjetljivanja (za sjene) ili potamnjivanja (za svijetle dijelove prizora),
  2. tonski raspon (Tonal Width) i
  3. radijus (Radius) prijelaznog područja.

Količina djelovanja (Amount) odnosi se na intenzitet promjene (kod sjena to znači da će, povećanjem ovog parametra, tamne zone biti jače dosvijetljene, a kod svijetlih područja doći će do potamnjivanja) i to samo na tonskim razinama koje su odabrane klizačem Tonal Width. Ovi parametri odabiru se prema osobnoj prosudbi, a klizač Radius potrebno je uporabiti s mjerom jer njime se lako proizvedu područja s upadljivim rubovima (aureolama). Manji ćemo radijus uporabiti za korigiranje fotografija s mnogo detalja, a za sva druga podešavanja, veći radijus daje prirodnije rezultate.

Korekcijama u alatu “Sjena/Svjetlo” može se smanjiti kontrast srednjega tonskog područja pa klizačem Midtone Contrast pojačavamo razinu kontrasta toga tonskog područja. Kontrast na fotografiji možemo poboljšati i “rezanjem” tonskih razina u dubokim sjenama i najsvjetlijim dijelovima fotografije (Black Clip i White Clip) (3). Pri dosvjetljivanju sjena, pojavljuju se područja sa slabijim zasićenjem boje pa se klizačem Color Corrections može pojačati ili smanjiti zasićenje boja.

Slika 10: Obradom podeksponiranih fotografija (1) alatom “Sjena/Svjetlo” može se izvući mnoštvo podataka (detalja) (2).

Na gornjem primjeru primijenjene su sljedeće postavke:

Shadows:
Amount: 81
Tonal Width: 57
Radius: 160

Highlights:
Amount: 0
Tonal Width: 0
Radius: 0

Color Correction: +48
Midtone Contrast: +19
Black Clip: 0,01%
White Clip: 0,01%

Slika 11: Različiti načini korekcije podeksponirane fotografije (1): inačica 2 korigirana je za nenametljiv rezultat, a inačica 3 korigirana je s naglašenim efektima pretjerane uporabe alata “Sjena/Svjetlo”. Obratite pozornost na jasno izraženo rubno područje 4 koje je posljedica uporabe malena radijusa djelovanja kod velikih jednoličnih ploha.

 

Korekcije ekspozicije uporabom podataka iz digitalnog negativa (RAW)

Korekcije uporabom podataka iz RAW-datoteka najkvalitetniji su način ispravljanja ekspozicijskih pogrešaka ili poboljšavanja digitalnih fotografija.

Slika 12: Većina programa za obradu RAW-datoteka (kao što je i Adobe Camera RAW/ACR na gornjoj ilustraciji) ima velik broj parametara za podešavanje. Pri podešavanju, pratite promjene na histogramu (9). To će vam pomoći da korekcije držite unutar optimalnih granica.

Ovisno o tipu osjetnika slike, većina RAW-datoteka ima pohranjene informacije širega dinamičkog raspona (10 – 14 bita) s više tonskih razina od fotografija nastalih JPEG 8-bitnim sažimanjem. U postupku obrade podataka u sustavu fotoaparata, postoji mogućnost odbacivanja dijela informacija pri JPEG-sažimanju pa je u RAW-datoteci pohranjena dodatna količina informacija o svjetlu i sjeni na fotografiji. To su podaci iz kojih se mogu izraditi kvalitetnije fotografije.

Na gornjoj ilustraciji prikazane su kontrole nekih značajki u Adobe Camera RAW-programu. Pri korekciji osnovnih parametara, krenite redom kojim su poredane kontrole i paneli: najprije podesite ravnotežu bijele odabirom već unaprijed definiranih parametara ili klizačem za korekciju temperature boje svjetla (1) i prevladavajućeg obojenja (Tint).

Nakon podešavanja temperature boje, podesite ekspoziciju (2). Pomaknite klizač na lijevu stranu želite li popraviti presvijetle fotografije ili na desnu stranu želite li popraviti previše tamne fotografije. Pritom možete pritisnutom tipkom ALT na tipkovnici kontrolirati pojavljivanje “izgorjelih” piksela, kao i pojavljivanje potpuno crnih područja. Time se kontrolira prag pojavljivanja detalja u svjetlu ili sjeni. Klizače pomičite dok se ne pojave prvi detalji. Pokazivači praga bijele (označeno crvenim mrljama, 11) i crne (označeno plavim mrljama, 10), koji se uključuju klikom na trokutiće s gornje lijeve i desne strane histograma (9), mogu nam također pomoći pri korekciji ekspozicije. Ova korekcija ponaša se kao promjena ekspozicijskih parametara na fotoaparatu, a kod novih inačica programa ACR kombinirana je s kontrolom svjetline (klizač Brightness, 6).
Nakon korekcije ekspozicije, mogu se pojaviti preeksponirana područja bez detalja (11). To možete popraviti klizačem za podeksponiranje svijetlih dijelova (3). Osim toga, možete dosvijetliti i previše tamna područja u sjeni klizačem za dosvjetljavanje sjena (Fill Light, 4). Primjenjujući ovaj parametar, fotografija može izgubiti kontrast te se u sjeni može pojaviti povećani šum pa je potrebno podesiti prag crne klizačem (Blacks, 5). Sljedeći je korak  podešavanje kontrasta (Contrast, 7) i lokalnog kontrasta (Clarity, 8), čime se postiže jasnoća detalja.

Pri korekcijama digitalnog negativa, sve se promjene čuvaju u posebnoj datoteci (eng. sidecar), što jamči da je original ostao nepromijenjen. Novu varijantu nakon obrade fotografije možete pohraniti klikom na Save Image (13). Pohrana je moguća u različitim formatima bez gubitaka (*.DNG, *.TIFF i *.PSD), a JPEG-sažimanjem možete kreirati komprimiranu datoteku. Želite li pohraniti promjene samo za tu fotografiju, kliknite na Done (14), a želite li nastaviti daljnju obradu fotografije u programu Adobe Photoshop, kliknite na Open Copy pri čemu će se generirati nova fotografija prema parametrima koje ste podesili na izborniku izlaznih parametara (12). Ako niste zadovoljni korekcijama, možete poništiti sve promjene klikom na Reset.

Slika 13: Nakon obrade fotografije u ACR-u, kreira se nova fotografija (datoteka). Na dijaloškom okviru definiranja izlaznih parametara (slika 11-12), određuju se parametri prema kojima će nova fotografija biti generirana i pohranjena. Prostor boja nove fotografije (gornja ilustracija 1), dubina boja (2), dimenzije fotografije (3), namjensko izoštravanje (4), namjenska razlučivost i mogućnost otvaranja nove fotografije kao “pametnog objekta” (eng. smart object) u Adobe Photoshopu.