Kontrola i reprodukcija boja na digitalnoj fotografiji

Točna zabilježba boja na fotografijama zahtjevan je proces. Boje se ne mogu objektivno procjenjivati vidom jer je dojam o boji ponekad puno drukčiji od izmjerenih fizikalnih karakteristika boja. Za razliku od našeg vidnog sustava koji subjektivno procjenjuje obojenost,  osjetnik slike digitalnog fotoaparata (senzor slike) je instrument koji objektivno bilježi fizikalne karakteristike boje. Krajnji rezultat koji vidimo (primjerice na nekoj ispisanoj fotografiji), ovisit će o naknadnoj interpretaciji zabilježenih boja, a može biti i u potpunosti različit od našeg doživljaja boje (jedan od uzroka za takvu interpretaciju može biti neodgovarajući WB parametar, drugi može biti mješovita rasvjeta, itd.).

Boje i postupci dobivanja boja u tehnološkim procesima precizno su definirani i standardizirani, kako bi se u uobičajenim okolnostima i svakodnevnom radu pojednostavio rad s bojom. Tako su i digitalni fotoaparati, kao i sustavi za obradu i prezentaciju fotografija, usklađeni sa sustavom kontrole i definiranja boja koji propisuje Međunarodni konzorcij za boje (International Color Consortium – ICC). To nam omogućuje ponovljivost rezultata (konzistentnost), kao i usuglašavanje prikazivanja boja na različitim platformama i sustavima (računalni hardware i software, monitori, pisači, papiri…).

Podudarnost boja na različitim sustavima možemo postići pod uvjetom da su ti sustavi dobro kalibrirani, tj. usklađeni sa standardom koji definira skupine podataka pomoću kojih se uspoređuju i usklađuju boje. Te skupine podataka su ICC profili i oni matematički definiraju prostor boja u kojem je digitalna fotografija zabilježena, procesuirana i realizirana. ICC profili se kreiraju za različite namjene i uređaje. Kreiraju ih prema potrebi proizvođači opreme, a mogu ih kreirati i korisnici opreme za fotografiranje, obradu i prezentaciju fotografija (pri tom je za bolje rezultate potrebna posebna oprema).

Svaki prostor boja ima određeni spektar boja. Ako znamo s kojim prostorom boja radi neki sustav možemo i predvidjeti koje boje će sustav zabilježiti ili prikazati. Sve boje koje neki sustav može prikazati zovemo gamut tog sustava.

 

Gamut

ICC - fotografija

Sl. 1: Gamut nekog sustava za zabilježbu ili prikazivanje boja su sve boje koje taj sustav može zabilježiti odnosno prikazati. Primjerice, u pripremi fotografije za ispis na neku podlogu (papir, plastična folija i dr.), kao i prikazivanje na elektroničkim uređajima (televizori, monitori, projektori), potrebno je poznavati gamut sustava, kako ne bi došlo do pogrešnog prikazivanja boja. Za prikaz gamuta nekog prostora boja često je u uporabi dvodimenzionalna CIELab “potkova” koja shematski prikazuje sve boje vidljivog spektra (gamut ljudskog vida). Na ovim grafikonima prikazan je gamut različitih prostora boja: 1sRGB, 2Adobe WGRGB (RGB širokog gamuta – eng.Wide Gamut RGB), 3 – ProPhoto RGB. Vidljivo je da sRGB ima najuži gamut (tj. može zabilježiti/prikazati najuži spektar boja) , no i to je dovoljno za uobičajene namjene (prikazivanje slike na zaslonu računala, ispis pisačima, izradu fotografija na fotopapiru itd).

gamut-fotografija

Sl. 2: Često se događa da se fotografije obrađuju i pripremaju za ispis u prostoru boja šireg gamuta (npr. Adobe RGB (1), a ispisuju se na uređaju i mediju užeg gamuta (npr. sRGB (2) pa to rezultira lošim ispisom. Ako se u nekom računalnom programu koji radi u prostoru boja šireg gamuta (npr. ProPhoto RGB) otvara fotografija pohranjena u prostoru boja užeg gamuta (npr. SRGB), doći će do suprotnog efekta, tj. neke će boje biti prezasićene (odrezane, plošne) (3).

 

Prostori boja u digitalnoj fotografiji

Prostor boja kod fotografija može biti:
1. prostor boja u kojem je generirana digitalna fotografija odmah nakon fotografiranja (pri tom software fotoaparata iz RAW datoteke kreira fotografiju u odabranom ili tvornički postavljenom prostoru boja);
2. prostor boja u koji će se fotografija proračunati nekim postupcima u naknadnoj obradi digitalne fotografije (iz RAW, TIFF ili JPEG datoteke);
3. promijenjen u radni prostor boja u kojem obrađujemo fotografiju (ovisi o postavljenim parametrima i mogućnostima softwarea).

Prostor boja se definira prije bilo kakve naknadne obrade fotografija i dobro je provjeriti koji su radni prostori softwarea kojim radimo.

 

Radni prostor boja

ICC

Sl. 3: Radni prostor boja (Working Spaces 1) određuje se u programu Adobe Photoshop na dijaloškom okviru za postavke boja (Edit>Color Settings…). Ovdje možemo namjestiti i postupak pri upravljanju bojom (Color Management Polices – 2). Ovaj parametar određuje kako će se tretirati boje kod uvoza neke fotografije, kao i u kojem prostoru boja će se kreirati boje kod uporabe alata Kist (Brush) ili Gradijent (Gradient Tool).

Ako fotografija ima ugrađeni profil (embedded profile) koji je drukčiji od radnog prostora boja, pri otvaranju fotografije pojavit će se dijaloški okvir 3 (Embeded Profile Missmatch) koji nas upozorava da je ugrađeni ICC profil na fotografiji različit od radnog profila.

Na ovom okviru u Color Management Policies (6) možemo odabrati na koji način će se proračunati vrijednosti boja. Pri tom možemo odabrati:

  • da se prostor boja ne mijenja niti ne prilagođava radnom prostoru boja,
  • da se ugrađeni prostor boja na fotografiji promijeni u radni prostor boja ili
  • da se bojama na fotografiji uopće ne upravlja prema profilima.

Promjene ovih parametara mogu uzrokovati drastične promjene u izgledu boja na fotografiji, pa je potrebno provjeriti kako su podešeni radni prostori boja (Working Spaces1) na dijaloškom okviru Color Settings.

  • Osnovni radni prostor za rad na računalu je RGB jer se digitalna fotografija u boji bilježi kao kombinacija  tri osnovne boje – crvene (R – eng. Red), zelene (G – eng. Green) i plave (B – eng. Blue). Na izborniku RGB radnog prostora (4) možemo odabrati prostor boja za RGB obradu. Mnoštvo je sustava koji se služe sRGB prostorom boja, a koji će u većini slučajeva dati zadovoljavajuće rezultate (osobito ako se fotografije prikazuju na običnim monitorima (televizorima, tabletima, mobitelima i sl.). Digitalni fotoaparati su na standardnim opcijama također podešeni na sRGB prostor boja (sRGB IEC1966-2.1 prostor boja), pa će to biti i radni prostor u kojem ćemo još neko vrijeme uglavnom i raditi. Svi ostali RGB prostori boja (ima ih mnoštvo, a kod digitalnih fotografija najčešći su AdobeRGB i ProPhoto RGB) u uporabi su pri arhiviranju digitalnih fotografija i u posebnim tehnologijama prikazivanja i ispisa/tiska fotografija.
  • Na izborniku za CMYK prostor boja (5) odabiremo radni CMYK prostor boja, tj. u koji CMYK prostor boja će Photoshop proračunati RGB vrijednosti. Kao što padajući izbornik prikazuje, CMYK prostori boja prilagođeni su različitim standardima i uređajima koji će otisnuti fotografiju. Prije nego što promijenite ovaj parametar potrebno je zatražiti ICC profil od tiskare (koja će obaviti tisak) i instalirati taj profil u sustav računala na kojem se fotografija priprema za tisak.

Napomena: Pisači koji ispisuju fotografije različitim kombinacijama i brojem tinti sami će obaviti pretvorbu iz sRGB (ili nekog drugog RGB prostora boja) u potrebni prostor boje (CMYK, CMYKOG, CcMmYK…). CMYK laserski ili RGB LED pisači također će sami obaviti pretvorbu u potrebni prostor

Promjena prostora boje iz postojećeg prostora boje u neki drugi bit će potrebna samo kod specifičnih tehnologija ispisa, pohrane u visokoj kvaliteti ili neke specifične realizacije fotografije. Tako je Adobe RGB prostor boja preporučljiv za procese koji rade u CMYK prostoru boja (ispis na kvalitetnim pisačima, tisak u tiskarskim postupcima i sl.), pa ćemo fotografije već pri fotografiranju (i pohrani JPEG sažimanjem) ili pri obradi RAW datoteke generirati kao fotografije u Adobe RGB prostoru boja.

Iz RAW datoteke mogu se generirati i fotografije u ProPhoto RGB prostoru boja. Ovaj postupak u uporabi je kod ispisa najkvalitetnijim pisačima (u 16 bitnoj dubini boja) i na papirima koji mogu podržati širi gamut.

 

Pripisivanje profila (Assign profile)
i pretvorba u drugi profil (Convert to profile)

 

rgb---cmyk

Sl. 4: Prostor boja se može mijenjati i prerečunavanjem brojčane vrijednosti boja u boje koje su najsličnije u novom prostoru boja (primjerice pretvorba iz sRGB prostora boja u CMYK prostor boja). Boja svakog piksela se i u digitalnoj fotografiji izražava brojčanim vrijednostima tonskih nivoa svakog kanala (ova boja je u sRGB prostoru boja imala vrijednost R185 G82 B185, a prebacivanjem u CMYK prostor boja postala je C34 M79 Y0 K0). Svaka brojčana vrijednost (boja) ima svoje mjesto u prostoru boja u kojem je fotografija pohranjena.

profili

Sl. 5: Fotografiji se mogu pripisati ((Edit>Asign Profile…1) i neki drugi prostori boja bez promjene brojčane vrijednosti boja. To je preporučljivo samo kad fotografija pri nastanku nema pripisani prostor boja (pri skeniranju ili nekim sličnim postupcima).

Za prebacivanje iz jednog prostora boja u drugi (Edit>Convert to Profile… – 2) zadužen je modul za upravljanje bojom (eng. Color Management Module – CMM). Pretvorba može proizvesti približne vrijednosti originalnih boja s ciljem očuvanja najvažnijih karakteristika boja. To su karakteristike koje ostvaruju namjeru fotografa i čuvaju očekivani izgled i ugođaj fotografije (4). Stoga je pri prebacivanju boja iz jednog prostora boja u drugi, potrebno definirati i odgovarajuću namjeru renderiranja (eng. Rendering Intent). Renderiranje je generiranje vidljive slike iz digitalne slike (koja je zapravo samo brojčana informacija koja se tek mora nekim uređajem pretvoriti u vidljivu sliku).

 

Namjera renderiranja
(Rendering intent ili Intent)

 

intent

Sl. 6: Monitor na kojem gledamo fotografije može imati širi gamut od papira na kojem će fotografija biti ispisana. Rezultat su boje koje se razlikuju od onih viđenih na monitoru.  Stoga je potrebno prije ispisa fotografije prilagoditi parametar Intent (Sl. 5 – 4) kako bi dobili najbolje rezultate prilagođene intenzitetu boja. Parametar Intent se postavlja u dijaloškom okviru Ispis (Print Color Management) prema određenim pravilima generiranja slike i dat će različite rezultate ovisno o tome je li nam potrebno sačuvati:

  • raznolikost boja (2), pri čemu ćemo uporabiti perceptualnu namjeru (Perceptual). U primjeni je kad imamo fotografiju s mnogo jarkih boja. Prikazat će dobro vizualne odnose među bojama, ali boje neće točno reproducirati.
  • zasićenost boja, pri čemu ćemo uporabiti namjeru Saturation jer prikazuje zasićene boje kao najintenzivnije. Nije pogodna za fotografije.
  • vjernost nezasićenih boja i prikaz zasićenih, pri čemu ćemo uporabiti relativnu kolorimetrijsku namjeru (Relative Colorimetric) koja uspoređuje boje koje ulaze u proces s mogućnostima izlaznog uređaja (1), pa će sve jarke boje prikazati kao prvu koju je izlazni uređaj u stanju prikazati. Ova namjera čuva priirodan izgled većine boja. Najčešće je u uporabi kod fotografija koje nemaju jako zasićene boje, pa se neće jako primjetiti gubitak teksture u jarkim bojama.
  • vjernost boja, pri čemu ćemo uporabiti apsolutnu kolorimetrijsku namjeru (Absolute Colorimetric) , pa će sve jako zasićene boje koje izlazni uređaj ne može prikazati biti odrezane (3). Ova namjera pogodna je kod provjere sposobnosti papira da reproducira boje.

Boje na ispisu mogu jako varirati obzirom na podešavanje parametara za upravljanje bojom. Za dobre rezultate važno je konzultirati upute proizvođača papira, tinti i opreme. Nisu svi papiri usklađeni sa svim tintama i svaki papir će dati neko svoje obojenje čitavom prizoru. Tu su i kemijske reakcije materijala, pa je za vrhunske rezultate potrebno uporabiti i vrhunske materijale. To će sve poskupjeti proceduru izrade fotografija, no rezultati zaista mogu biti zadivljujući, pa će nam se uložena sredstva vratiti kroz užitak gledanja lijepih boja.