Kalibriranje

Kalibriranje uređaja za prikazivanje fotografije

Za obradu i prikazivanje digitalnih fotografija, danas su najčešće u uporabi LCD-zasloni. Računalni zasloni visoke kakvoće koji su u uporabi u grafičkoj industriji imaju širi gamut, ujednačenije osvijetljenu površinu i lakše se kalibriraju.

Kalibracija (ugađanje) jest postupak precizna podešavanja kontrasta (intenziteta svjetla) i reprodukcije boja. To se radi prema definiranim karakteristikama prostora boja u kojem radi neki uređaj.

Slika 1: Kalibriranje zaslona važno je jer omogućuje preciznu kontrolu u procesu definiranja boja i kontrasta, kao i preciznu kontrolu podešavanja tonskih vrijednosti na fotografiji.

  1. Kalibriranje se obavlja kalibratorom (2), uređajem koji se stavlja na zaslon računala (1) i koji preko posebnog softvera generira različite boje na zaslonu koje onda kalibrator očitava i analizira.
    Kalibrator se smješta na zaslon prema uputama proizvođača. Površina zaslona mora biti čista, a zaslon mora biti uključen neko vrijeme kako bi se stabiliziralo svjetlo. Neki zasloni nemaju sve potrebne kontrole koje se moraju namještati u postupku kalibracije pa ih to ne čini pogodnima za kalibraciju. Najbolje je takve zaslone uporabiti kao dodatni radni zaslon na kojem se prikazuju paneli s alatima i tome slično.
    Na tržištu postoje različite vrste kalibratora. Opremljenije varijante mjere i ambijentalno svjetlo. Nepravilno postavljeno ambijentalno svjetlo neadekvatna intenziteta i temperature boje narušit će kakvoću kalibriranja, a i slika na zaslonu nakon kalibriranja neće biti najviše kakvoće. Stoga zasloni mogu imati i sjenila (3) koja smanjuju refleksije ambijentalnog svjetla s površine zaslona.
  2. Na početku kalibracije definira se podatak za temperaturu boje svjetla bijele točke koja se namješta na 6.500K (prema ISO-standardu za obradu digitalnih fotografija i kontrolu ispisa fotografija). Viša temperatura boje (9.300K ili sl.) u uporabi je kod računalnih igara. Na toj temperaturi boje, zasloni daju najintenzivnije svjetlo, što je dobro za svjetlosno zahtjevne aplikacije, ali nije primjereno za obradu fotografija. Kod obrade fotografija, svjetlina zaslona u pravilu se prigušuje, što određuje kalibrator. Kalibratorom se, prema uputama pri kalibraciji koje prikazuje sučelje softvera, podešavaju i bijela i crna točka (najjači i najslabiji intenzitet svjetla).
    Nakon što je analiza gotova, softver kalibratora kreira ICC-profil (ovaj novi profil samo je za taj zaslon i primjenjuje se do sljedeće kalibracije). Kalibriranje se obavlja periodički svakih šest mjeseci do godinu dana jer se uporabom zaslona u svakodnevnom radu mijenjaju karakteristike elemenata koji generiraju sliku (mijenjaju se karakteristike svjetla rasvjetnih tijela i filtara kroz koje svjetlo prolazi).
  3. Kalibracija digitalnih projektora (4) također se može obaviti nekim modelima kalibratora (2). Kalibrator mjeri reflektirano svjetlo od projekcijske površine (5). Pri kalibraciji projektora, od velike je važnosti da je prostor u potpunosti zamračen jer svako vanjsko (6) ili ambijentalno svjetlo može svojom bojom poremetiti kalibriranje, a i kontrast drastično opada već pri vrlo slabom svjetlu. Boja zida pri projekciji jest boja crne točke. Ako je boja zida neka nijansa sive, kontrast će znatno oslabjeti.

Standardna rasvjeta

Slika 2: Kakvoća slike koju prikazuje kalibrirani zaslon računala uvelike je zavisna od ambijentalnog svjetla i radnog svjetla pod kojim pregledavamo ispisane ili otisnute fotografije. Prema standardu ISO 3664/2009, u profesionalnoj obradi fotografija svjetlo mora biti podešeno na sljedeći način:

  1. Cijeli radni prostor u okolini zaslona mora biti osvijetljen intenzitetom od 32 do 64 luksa (luks je mjerna jedinica za osvjetljenje) i temperaturom boje svjetla od CIE 50D (5.000K (1)).
  2. Za uobičajeno pregledavanje fotografija na papiru i uspoređivanje sa slikom na zaslonu računala, potrebno je usmjereno svjetlo od 500 (+/-25) luksa koje osvjetljuje samo fotografiju (2).
  3. Jače radno svjetlo (2.000 +/-500 luksa) u posebnim kutijama služi za kontrolu kritičnih dijelova ispisanih fotografija (3).
  4. Na fotografije koje pregledavamo ne smije doprijeti nikakvo drugo svjetlo. Radni stol mora biti neutralno siv (4). Obojeni predmeti ne bi smjeli biti u blizini zaslona, a sučelje u programu za obradu treba biti neutralno sivo (5). Ako su zidovi prostora u kojem radimo neke druge boje osim neutralne sive, ne smiju imati veću refleksivnost od 60%. U takvim okolnostima možemo ispravnije procjenjivati boje.

Ovi zahtjevi moraju se ispuniti želi li se sustavna i predvidljiva kontrola pri obradi digitalnih fotografija u digitalnom fotolaboratoriju. Rad u takvim uvjetima učinkovitiji je nego kad se radi na neusklađenim sustavima metodom pokušaj – pogreška – ispravljanje – ponovni pokušaj.

Rasvjeta “idi-mi-dođi-mi”

Slika 3: Nepravilno uređen digitalni fotolaboratorij može izgledati i ovako: svjetla različitih temperatura boja iz više izvora osvjetljuju ne samo fotografiju koja je ispisana već i gotovo 50% zaslona na kojem bi se fotografija trebala obraditi za ispis. Pritom je zaslon računala podešen na 9.300K, stolno svjetlo ima običnu žarulju od 3.200K, a vanjsko svjetlo kroz prozor obasjava radni prostor sa 6.000K i 5.000 luksa. Crveni zid i zeleni radni stol osvijetljeni su prejakom svjetlošću i uzrokuju konstantnu akomodaciju vida pa je otežana procjena boja. Ovako izgleda dnevna mora fotografa koji bi trebao obrađivati fotografije. Noću situacija neće biti ništa bolja. Zaslon računala i dalje će prikazivati boje s pomakom prema plavoj, a stolno će svjetlo obasjavati fotografiju ispisanu na papiru s pomakom prema žutoj boji. Ovakva situacija recept je za neuspjeh.

Zaključak: Za ozbiljan rad te predvidljive i konzistentne rezultate, kalibracija je važna jer samo kalibriranim sustavom možemo raditi sa sigurnošću – bez neugodnih iznenađenja i nepotrebnih troškova. Tinte i papiri još uvijek predstavljaju pozamašan trošak pri izradi fotografija, a za očekivati je da će tako i ostati. Stoga je ulaganje u dobar sustav za kalibraciju isplativo i brzo se amortizira.