Kako vam fotografija može odvest život u sasvim drugom smjeru

Fotografiranje, objavljivanje na internetu, Facebooku, pa naknadna montaža, stavljanja nekoga u nezgodan položaj ili samo manipulacija fotografijom kako bi se iskrivila slika realnosti naša je svakodnevica.

Fotografiranje, objavljivanje na internetu, Facebooku, pa naknadna montaža, stavljanja nekoga u nezgodan položaj ili samo manipulacija fotografijom kako bi se iskrivila slika realnosti naša je svakodnevica.

Koliko puta ste čuli, vidjeli, bili prisutni kad je netko ili čak vi fotografirali nekoga pa vam taj netko rekao – daj me malo poljepšaj u Photoshopu.

Danas djeca školskog uzrasta na dnevnoj bazi fotografiraju mobitelima po školi koliko drugu djecu, toliko i učitelje profesore te bez njihovog znanja ili dopuštenja objavljuju na Facebooku.

Realno gledajući fotografiranje nekog na javnom mjestu i objava u mediju je zakonski dozvoljena, osim ako vam taj netko ne prostre izričitu zabranu da to ne smijete raditi. Sve se svodi na načela morala i ljudskosti.

U svakom slučaju pripazite malo s masovnim škljocanjem jer nekome doista možete što zabunom što neznanjem uništiti život.

Uzmimo prijmjer prosvjeda u Iranu 2009. godine kad je javno ubijena Nedā Āghā-Soltān, 26-godišnja protestantica. Bilo je to najmasovnije javno svjedočenje jednog takvog ubojstva, prenosili su svi mediji, internet je brujio tome, svako malo su se pojavljivali javni skupovi podrške ubijenoj Nedi.

Sve je to bilo za pohvali, jedino što su se svi, mediji, skupovi podrške, sljedbenici pa čak i Iranske vlasti “uhvatili” krive Nede.

Lijevo Neda Solani, desno Nedā Āghā-Soltān (žrtva ubojstva)

Naime, nakon samog ubojstva prosvjednici su požurili pronaći fotografiju Nede na Internetu. Pronašli su fotografiju Nede Soltani koja je osim sličnog imena i bila vrlo slična ubijenoj Nedi. Kao što vidite na priloženoj fotografiji.

Neda Soltani je bila sveučilišna profesorica koja je 2010. godine dobila azil u Njemačkoj jer ju je nakon javnog linča uhvatila i Iranska vlada tvrdeći joj da je ona prosvjednica te da je simulirala vlastitu smrt. Naravno, u Iranu je osuđena na zatvor.

Evo i Nedine izjave (engleski)

Sve se događalo unutar 12 dana. U manje od dva tjedna sam od profesorice engleskog jezika, koja je imala normalan život, postala osoba koja mora bježati iz vlastite zemlje

Ka se osvrnem natrag najviše sam ljuta na zapadnjačke medije. Uporno su koristili moju fotografiju iako su znali da to nije fotografije prave žrtve ubojstva na tragičnom videu. Namjerno su me izložili velikoj opasnosti.

Ah ti mediji, čovjek bi im vjerovao, ali ne može, nažalost.

Evo jedne domaće, susjedne, manipulacije fotografijom i naivnosti domaćih medija.

Za vrijeme posjeta Džordža Buša susjednoj Srbiji novine su se raspisale kako je i Bush pozdravljao sa tri prsta.

Poznavajući Busha i njegovu narav čovjek se ne bi ni čudio. Volio je on ponavljati, namigivati, lupetati gluposti, čovjek bi rekao jedan od smješnijih Predsjednika SAD-a. Medij kojeg smo polinkali gore je, namjerno ili ne, objavio montiranu fotografiju. Naime Džordž ipak nije pozdravio raju sa tri prsta već cijelom šakom.

Lijevo fotomontaža, desno original (foto: Jutarnji.hr)

Mislim da je prvi tu montažu razotkrio Jutarnji. Ok zaigrali se susjedi, ali kad jedan domaći medij, popuši tu priču s tri prsta i na osnovu fotomontaže napiše članak i objavi na svom portalu, onda takva zeka-peka nekog photoshopiste može imati i opasnije posljedice. Stoga fotografija može biti snažno oružje.